Maligni tumor jednjakaJednjak je cevasti organ koji sprovodi hranu i tečnost od usta do želuca.

Maligni tumor jednjaka se uobičajeno javlja na samom spoju sa želucem. Ovi maligni tumori se povezuju sa faktorima kao što su pušenje, uzimanje alkohola, ishrana sa mnogo masnoće, malo proteina i vlakana.

KAKVI SU SIMPTOMI?

  • Teškoće sa gutanjem hrane na koje se pacijenti često žale nastaju zbog toga što se jednjak sužava kako tumor raste. Ova tegoba se javlja kada jednjak bude sužen na polovinu ili trećinu.
  • Povraćanje krvi, jer tumor može da krvari dok raste.
  • Gorušica, jer tumor remeti funkciju mišića koji zatvara ulaz u želudac.
  • Vraćanje hrane u usta pri gutanju.
  • Bol u grudima.
  • Zadah iz usta.
  • Gubitak težine, više od 10 % za period od mesec dana.

Ukoliko postoje simptomi lekar će uraditi rendgenski snimak jednjaka sa gutanjem barijuma. Barijum je tečnost koja će omogućiti da se promena na jednjaku može videti na rengenskom snimku. Dosta precizniji pregled u ovom slučaju je endoskopija. Tankom cevčicom koja je osvetljena na vrhu ulazi se u jednjak i sagledava njegova unutrašnjost. Ukoliko vidi neke nenormalnosti lekar može uzeti komadić tkiva i poslati ga na analizu pod mikroskopom. Ovo se naziva biopsija. Lekar može nekada uraditi i pregled traheje posebnom metodom, bronhoskopijom jer tumor jednjaka može da se proširi na pluća.

KAKVI SU SIMPTOMI?

  • Lečenje se određuje prema raširenosti bolesti i prema stanju pacijenta. Može biti
  • Hirurško
  • Radioterapija, primena visokih doza zračenja radi uništavanja ćelija tumora.
  • Hemioterapija, primena jakih lekova koji sprečavaju rast i širenje tumora i uništavaju postojeće ćelije.

Ukoliko tumor nije napredovao i ostao samo na nivou jednjaka operacija je često dovoljna. Ovi tumori su često otporni na zračenje. U slučaju velikih tumora zračenje može dosta smanjiti veličinu tumora i pripremiti ga za operativno lečenje. Hemoterapija se može uzimati u vidu tableta ili primati u venu.

Tumor mokraćne bešikeMaligni tumor mokraćne bešike je veoma čest tumor sa kojim se sreće urolog. Po učestalosti je posle tumora debelog creva , pluća i prostate. Oba pola podjednako često oboljevaju. Starosna dob kada je on učestaliji je oko 60 god. Prognoza zavisi od godina života i stadijuma u kojoj je bolest.

Faktori sredine utiču na pojavu ovog tumora kap što su pušenje, zagađenost vazduha, izloženost nekim toksičnim supstancama, uzimanje određenih lekova. Neki autori pominju čak i uzimanje kafe kao faktor rizika.

KOJI SU SIMPTOMI TUMORA BEŠIKE

  • Prisustvo krvi u urinu, bezbolna hematurija. Krv u mokraći se javlja i kod infekcija ali je onda praćena bolovima i peckanjem pri mokrenju.
  • Često mokrenje, otežano mokrenje, urgentan poziv na mokrenje.
  • Bol u karlici, otok donjih udova, opstrukcija creva kod zapuštenih slučajeva.
  • Promene se mogu napipati na pregledu ako su velike.

KAKO SE POSTAVLJA DIJAGNOZA

Anamneza i klinički pregled ukazuju na mogućnost postojanja problema. Radi se kompletna biohemija, sa nivoom elektrolita, radi se analiza urina, urinokultura i citologija urina. Sagledavanje unutrašnjosti mokraćne bešike se vrši posebnom metodom, cistoskopijom.Ponekad je dovoljno za dijagnozu. Ultazvučni pregled, skener, MR pomažu kod određivanja veličine tumora i raširenosti procesa.

Histopatološki nalaz je najpouzdaniji pokazatelj o prognozi bolesti koji se radi nakon operacije ili uzimanja uzroka biopsijom.

LEČENJE TUMORA BEŠIKE

Lečenje zavisi od stadijuma oboljenja. Površinski tumor se odstranjuje i primenjuju se citostatici samo lokalo. Odstranjivanje bešike se vrši kod uznapredovale bolesti kao i sistemska hemioterapija. To je tumor koji se vraća i nakon izlečenja. Da bi se to sprečilo primenjuje se vakcinacija BCG radi jačanja imuniteta i sprečavanja recidiva.

Polipi debelog crevaPolypus (polip) je benigni tumor epitela sluzokože ali nastaje istovremenim bujanjem i epitela i vezivnog tkiva koje se ispod njega nalazi. Prema tome, to je timor i vezivnog i epitelnog tkiva jer je izgrađen od loptaste mase vezivnog tkiva prekrivene epitelom. Ima oblik lopte koja je peteljkom spojena za tkivo. Polipi nastaju najčešće na mestima gde postoje dugotrajna zapaljenja sluzokože npr. u nosu, u crevima, gliću materice…

Polipi su male izrasline tkiva, često gljivastog oblika, koje štrče iz sluznice koja prekriva unutrašnje zidove creva. Često nastaju u debelom crevu i njegovom zadnjem delu, rektumu. Uzroci nastanka polipa nisu u potpunosti poznati, iako se pouzdano zna da je pojava polipa kod nekih bolesnika nasledna, to jest ponavlja se u istoj porodici.
Radi se o dobroćudnim izraslinama, iz kojih se vremenom ipak mogu razviti zloćudni tumori.

Vrlo je važno na vreme otkriti postojanje polipa u debelom crevu, kako bi ih odstranili pre nego što se eventualno iz njih razvije zloćudni tumor. Problem je u tome što je postojanje polipa “neprimetno” ili su propraćeni tegobama, koje se lako mogu pripisati drugim bolestima. Primera radi, takvi simptomi mogu biti prolivi ili sluz u stolici. Ti simptomi mogu biti “zvono za uzbunu”, ali se javljaju najčešće samo kod vrlo velikih polipa poput folikularnih adenoma. Zbog istezanja prilikom pražnjenja creva može doći do krvarenja iz polipa, no i tada se tragovi krvi u stolici javljaju samo povremeno i nisu vidljivi golim okom.

TERAPIJA POLIPA

U najvećem broju slučajeva, polipi se mogu otkloniti prilikom kolonoskopije. Proces se naziva polipektomija i nakon nje se uzorak tkiva šalje na histopatološku analizu. Konzervativno lečenje ne postoji i u obzir dolazi samo redovno praćenje stanja kod malih i mutlipliih lezija.

U određenom broju slučajeva, potrebno je hirurško lečenje koje podrazumeva resekciju kolona.

Kao preventivu nastanka kod predisponiranih osoba i u samoj terapiji kao odličan preparat kako pre intervencije tako i nakon intervencije da ne bi došlo do ponovnog javljanja primenjuje se PRIMED 13 koji sprečava širenje procesa, pretvaranje u maligni proces i vrši detoksikaciju celog organizma.

Grejpfrut je voće, bogato vitamlnom C i fitohemikalijama, jača imunitet, reguliše metabolizam, sprečava razvoj karcinoma naročito pluća i debelog creva.
Grejp sadrži fiavonoide neutralizatore supstanci koje podstiču razvoj malignih ćelija. Nacionalno američko
udruženje hemičara preporučuje sok od grejpfruta kao obavezan deo doručka jer je ovo voće odlično preventivno sredstvo protiv karcinoma pluća i debelog creva.

Ublažava grip i prehladu
Grapefruit

Novija saznanja o grejpfrutu potvrđuju da je ovaj plod veoma efikasan u borbi protiv virusa i bakterija, pa se preporučuje u terapiji gripa i prehlade. Ekstrakt semenki grejpa snažno je sredstvo protiv oko 800 vrsta bakterija i oko 100 vrsta gljivica.

Od cveta grejpfrutovog drveta priprema se esencija koja leči nesanicu, ali i Grejpfrut je tropski plod koji sadrži više pomoći za tegobe izazvane raznim bolestima, a njegovu lekovitost poznavali su Abordžini iz Australije, koji ga koriste kao univerzalan lek i sadrži pektin koji smanjuje holesterol u krvi. Žuti grejpfrut ima manje vitamina C nego ružičasti, dok ekstrakt lista ima protivupalno dejstvo. Sok je bogat biofiavonoidima koji pospešuju rad jetre i metabolizam želuca i creva i podstiču proces mršavljenja.

Neki lekovi mogu ući u interakciju sa sokom od grejpfruta, zbog čega se njihovo dejstvo smanjuje. Tu spadaju medikamenti protiv alergija, srčanih oboljenja, neke vrste citostatika, pilule za kontracepciju … Međutim, u mnogim slučajevima ovo voće izaziva i suprotan efekat: grejpfrut je specifičan po tome što se neki njegovi sastojci razgrađuju preko enzima iz jetre, koji zbog “prezauzetosti” ne mogu da razgrađuju lekove. Stoga u krv pristižu neočekivano veće količine medikamenta koji postaje toksičan jer ga ima previše. TaKođe, osobama koje uzimaju antibiotike sa sokom od grejpfruta intekdja može trajati duže nego što je uobičajeno.

jetre i jačaju arterije. Sok crvenog grejpfruta sadrži likopen i karotenoide, koji imaju antitumorsko svojstvo i ublažava tegobe koje prate osteoartritis i reumatski artritis, te deluje na ravnotežu hematokrita u krvi.

Grejpfrut čisti creva i stabilizuje crevnu fioru, a zahvaljujući posebnom sastojku naringinu, koji plodu
daje gorkast ukus, ubrzava proces varenja. Takođe, dobar je izvor pantotenske kiseline (vitamina B5) koja
ima ključnu ulogu u proizvodnji ćelijske energije.
Studija nemačkih naučnika ukazuje na to da konzumiranje grejpfruta pomaže u borbi protiv bolesti zubnog
mesa. Istraživanja su pokazala da dva ploda dnevno smanjuju rizik od krvarenja desni.

Sok

Uzimati 2-3 dl soka od grejpa dnevno za jačanje zdravlja, atokom
dijete ili lečenja neophodno je piti oko litar ovog napitka.

Čaj

Dobro oprati grejp, oljuštiti ga, preliti koru sa pola litra vode i kuvati na
laganoj vatri 20 minuta. Ovaj čaj pod stiče cirkulaciju krvi.

Semenke

Preporučuju se za lečenje gljivičnih infekcija kože: istucati semenke čekićem za meso, preliti litrom mlake vode i ostaviti da odstoji preko noći. Sutradan ovom tečnošću, dva puta ujutro i uveče, mazati obolela mesta.

Redovni ginekološki pregledi ključ su za prevenciju ove maligne bolesti od koje oboleva sve više žena. Naime, bolest u ranoj fazi ne prate nikakvi simptomi, a kada se jave, velika je verovatnoća da su atipične promene, nakon višegodišnjeg zanemarivanja, prerasle u kancer, savetuje rak grlića materice (cerviks uretus) drugi po učestalosti i s gotovo pola miliona novoobolelih svake godine čini 12 svih slučajeva kancera u ženskoj populaciji. U našoj zemlji ovo oboljenje spada u najčešće malignome i na trećem je mestu po učestalosti, odmah iza karcinoma dojke i pluća. Broj obolelih žena od ovog karcinoma u Srbiji rapidno se povećao u poslednjih 10 godina, uz snižavanje njihove starosne dobi. Nekada su u najrizičnije grupe spadale žene od 40 do 50 godina starosti, dok je danas ta granica pornerena na između 35. i 45. godine života,ponekad obolevaju i mlađe. Ovo oboljenje karakteriše pojava malignih ćelija na sluzokoži grlića materice, koja može biti manje ili više zahvaćena atipičnim promenama od čega će zavisiti dijagnoza, način i tok lečenja. Ukoliko se dijagnoza ranije uspostavi, prognoze su dobre jer je rak grlića materice izlečiv ako se otkrije u ranom stadijumu.

Uzročnici

U najvećem procentu ova bolest je infektivne prirode. Naučnim ispitivanjima potvrđeno je da je izaziva humani papilorna virus (HPV). Otkriveno je preko 100 različitih tipova HPV, a najopasniji su tipovi 16 i 18. Virus može da izazove benigne promene, paje važno znati da neće svaka infekcija dobiti maligni karakter i da od 20 inficiranih žena 8 ima promene koje se mogu razviti u karcinom. Ipak, ukoliko se neki tipovi virusa kombinuju s faktorima rizika, atipične promene na cerviksu poprimaju ozbiljan oblik. Naime, pored virusa, u nastanku oboljenja značajnu ulogu igra još nekoliko faktora među kojima su pušenje, rano stupanje u seksualne odnose, česte promene seksualnih partnera, promiskuitetan partner, loša polna higijena, imunosupre sivna oboljenja, hormonska kontracepcija, karcinogeni faktori – infekcije hlamidijom, virusorn herpes sirnplex i pad imuniteta. Ovo su samo neki od glavnih uzroka koji dva pomenuta faktora spajaju u rizičnu celinu a krajnji rezultatje neka premaligna promena ili tumor grlića materice.

Simptomi
Karcinom grlića materice u ranim stadijumima uglavnom je asimptomatska bolest i razvija se veoma sporo. Nastaje u nizu faza koje se nazivaju prekancerozama. Ove promene traju dugo, od dve do deset godina, i lako se otkrivaju na redovnim pregledima. Ni prekancerozne promene ni rak u početku bolesti ne daju nikakve simptome. Kada se jave prvi simtomi, velika je verovatnoća da su atipične promene, nakon višegodišnjeg zanemarivanja, prerasle u bolest. Najčešći simptomi rane faze jesu sve vrste krvarenja van redovne menstruacije. Pažnju bi trebalo obratiti na pojavu stalnog vaginalog sukrvavog vodenastog iscetka i iregulanih vaginalnih krvarenjatokom seksualnog odnosa, između ciklusa ili posle menopauze, kao i preobilno menstrualno krvarenje. U kasnijoj fazi mogu se javiti brojni simptomi, bolovi u kostima i maloj karlici, problemi s mokrenjem, opstipacija, gubitak težine i umor, dok se u slučajevima uznapredovale bolesti pojavljuju otoci na nogama. Pošto navedene tegobe nisu svojstvene samo ovoj bolesti, njihov pravi uzrok može odrediti isključivo lekar specijalista. Međutim, važno je napomenuti da većina žena kojimaje tumor otkriven u kasnijoj fazi bolesti nisu redovno posećivale ginekologa.