Iako je pušenje na prvom mestu na listi rizika za karcinom pluća, oko 20% osoba koje umru od karcinoma pluća nikada u životu nisu bili pušači.
Pušenje svakako jeste jedan od ključnih doprinosećih faktora za nastanak ne samo karcinoma pluća, već čitavog niza različitih poremećaja i bolesti svih organa čoveka.
Međutim, postoje i drugi faktori koji mogu da izazovu bolest, a neki od najčešćih su:
- Radon je gas koji je vodeći faktor rizika za nastanak karcinoma pluća kod nepušača. Hronična izloženost radonu značajno povećava rizik za nastanak maligniteta. Radon se normalno može naći u vazduhu, ali u minimalnoj koncentraciji. Povećana koncentracija radona može da nastane u slučaju izgradnje stambenih objekata na mestima sa prirodnim depozitima uranijuma, kada se povećava i koncentracija radona u vazduhu unutar stambenih prostorija.
- Sekundarno pušenje takođe može da poveća rizik od nastanka bolesti povezanih sa duvanskim dimom. Iako osoba ne uvlači direktno dim iz zapaljene cigarete, udisanje vazduha zagađenog duvaskim dimom takođe povećava koncentraciju štetnih materija unutar organizma.
- Profesionalna izloženost kancerogenim materijama kao što su azbest ili dizelna goriva je značajan faktor rizika. Godinama se radi na unapređenju zaštite u radnoj sredini, i što većem skraćenju izloženosti štetnim materijama za koje je dokazano da su povezani sa povećanim rizikom za nastanak karcinoma.
- Aerozagađenje. Dugo je poznato da aerozagađenje iz okoline kao i unutar domaćinstva može da bude faktor rizika za nastanak karcinoma pluća.
- Mutacije gena. Razjašnjavanje činjenica o uticaju genskih promena koje uslovljavaju nastanak i rast tumora može da pomogne u razvoju ciljanih lekova za lečenje karcinoma koje specifično deluju na određenu vrstu tumora. Na ovaj način bi se značajno povećali izgledi u lečenju svih vrsta tumora.
Iako je kod nepušača pušenje već isključeno kao jedan od najznačajnijih faktora rizika, ipak postoje dodatne preporuke, u cilju umanjenja delovanja drugih doprinosećih rizikofaktora.
Testiranje domaćinstva na prisustvo radona, izbegavanje sekundarnog pušenja i smanjenje profesionalne izloženosti kancerogenim materijama su značajne mere prevencije.
Zdrava ishrana i zdrave životne navike su značajne u cilju očuvanja zdravlja i prevencije svih oboljenja, pa tako i malignih. Savetuje se ishrana bogata svežim voćem i povrćem koje sadrži velike količine vitamina, minerala i antioksidanasa.
Kao jedan od prirodnih preparata koji može doprineti zaštiti organizma preporučujemo PRIMED 13 FORTE.
PRIMED 13 Forte je prirodan preparat, na bazi meda, medicinskih gljiva Kordiceps, Reishi i Shitake, obogaćen jezgrom semena kajsije.
PORUČITE PRIMED 13 FORTE ONLINE: PRIMED 13 FORTE
PRIMED 13 Forte se preporučuje:
- za jačanje imunološkog odgovora organizma
- kao pomoćno sredstvo u prevenciji i tretmanu teških bolesti
- kod virusnih, bakterijskih i gljivičnih infekcija.
Vitamin B12 pripada vitaminima B kompleksa i naziva se još i “crveni vitamin”. Budući da se u svom sastavu ima i atom kobalta, nazivaju ga još i cijankobalamin. Pripada grupi vitamina rastvorljivih u vodi i delotvoran je i u vrlo malim dozama. Jedan je od najsloženijih vitamina po svojoj hemijskog strukturi.
Gradi crvena krvna zrnca i štiti od tumora.
Danas znamo da je delovanje vitamina B12 u direktnoj vezi s aktivnostima nervnih ćelija, replikacijom DNK i nastankom supstance koja utiče na raspoloženje. Osim toga, cijankobalamin smanjuje nivo homocisteina u krvi (supstance koja može delovati kao faktor rizika na nastank bolesti srca), a primenjuje se i u lečenju depresije, neplodnosti kod žena i Kronove bolesti. Vitamin B12 formira i regeneriše krvna zrnca, a njegov nedostatak izaziva pernicioznu anemiju i neka neurološka oboljenja, što sve zajedno čini ovaj vitamin veoma bitnim. Kao poseban rezultat njegovog deficita nastaje demijelinizacija nervnih vlakana kičmene moždine, što dovodi do gubitka perifernog senzibiliteta, a u teškim slučajevima i do paralize. Vitamin B12 ima i zaštitnu ulogu od nastanka tumora, pre svega onih oblika koji nastaju usled pušenja. Budući da pušači imaju izuzetno nizak nivo vitamina B12 , kao i vitamina B9, istraživači su odlučili da ispitaju kakav efekat imaju ovi vitamini na organizam pušača. Utvrdili su da pušenje smanjuje nivo ovih vitamina pre svega u ćelijama pluća, te da dodavanje kombinacije ova dva vitamina znatno smanjuje mogućnost dobijanja kancera pluća ili bronhija. Takođe, vitamin B12 štiti organizam od raznih toksina i alergena. O ovoj ulozi ovog vitamina još uvek nema dovoljno podataka, ali je utvrđeno da on može uspešno blokirati mnoge štetne reakcije na sulfite i druge aditive iz hrane. Pomoću proteinskog sastojka želudačnog soka, takozvanog unutrašnjeg faktora “apoeritina”-vitamin B12 se apsorbuje iz tankog creva u krvotok, a iz krvotoka se doprema u različita tkiva, gde se vezuje za enzime i azotne materije gradeći različite komplekse. Funkcija vitamina B12 je tesno povezana sa vitaminom B9, jer u većini telesnih procesa oni učestvuju zajedno.
Gde se krije najređe zastupljen vitamin
Vitamin B12 ne sintetišu ni biljke ni životinje, već samo neke vrste bakterija. Na primer, mikroflora creva koja je karakteristična za varenje sintetiše vitamin B12 u neophodnim količinama. Bogati izvori cijankobalmina jesu namirnice životinjskog porekla, meso (govedina i svinjetina), riba, plodovi mora, mleko, jaja, iznutrice, fermentisani sirevi, dok ga u povrću nema. U ljudskom organizmu se deponuje u jetri (tu ga ima od 50 do 90% ukupne količine u organizmu).
Optimalne količine
Preporučeni dnevni unos kobalamina iznosi 2-3 mikrograma dnevno, a pojačan unos od 4 mikrograma dnevno se preporučuje trudnicama i dojiljama. Takođe, veći unos se savetuje vegeterijancima i veganima, koji ne konzumiraju namirnice životinjskog porekla. Starije osobe bi trebale da unose 10-25 mikrograma vitamina B12 u organizam dnevno. Trebalo bi da se kombinuje sa kalcijumom da bi organizam imao stvarne koristi od njega. Hipovitaminoza je retka i javlja se kod vegeterijanaca koji godinama ne konzumiraju meso i druge životinjske proizvode.
Prilikom razmatranja rizika za pojavu tumora kod osoba sa reumatoidnim artritisom, korisno je da se posebno razmotre pojedina maligna oboljenja. Dok je ukupan rizik za pojavu tumora kod ljudi sa reumatoidnim artritisom na istom nivou kao i u opštoj populaciji, postoji nešto veća učestalost limfoma i tumora pluća i niža učestalost kolorektalnih i tumora dojke kod onih sa reumatoidnim artritisom.
Biološki lekovi i rizik za nastanak malignih oboljenja
Pošto su razvijeni bioloških lekova i koriste se za lečenje reumatoidnog artritisa počev od 1998. godine, zabrinutost zbog rizika od razvoja malignih oboljenja je porasla. Ne samo da ima pitanja o rizicima za maligna oboljenja kod osoba sa reumatoidnim artritisom, postoje i pitanja u vezi tretmana reumatoidnog artritisa. Pre ere bioloških lekova, konkretno TNF inhibitori, koristili su se samo sledeći lekovi za lečenje reumatoidnog artritisa-metotreksat, sulfasalazin, hidroksihlorokin i soli zlata. Iako postoji zabrinutost i u vezi sa ovim lekovima, zabrinutost je povećana zbog opasnosti od ozbiljnih infekcija i maligniteta nakon što su uvedeni TNF inhibitori.
Lečenje artritisa
TNF (tumor necrosis factor) je proinflamatorni citokin. Ali druga uloga koju TNF igra u telu, je da promoviše nekrozu tumorskih ćelija i smrt tumorskih ćelija, što stvara zabrinutost u vezi moguće veze sa nastankom maligniteta. Drugim rečima, ako se inhibira TNF radi kontrole upale, to omogućava da se razvije tumor? Na osnovu nekoliko studija praćenja limfoma kod pacijenata lečenih inhibitorima TNF za reumatoidni artritis, FDA je u martu 2003. godine izneo upozorenje o potencijalnom riziku za razvoj maligniteta sa upotrebom TNF inhibitora.
Rezultati studija
Samo jedna objavljena studija (Bongartz et al . , 2006) je pokazala povećan rizik od razvoja tumora kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom lečenih inhibitorima TNF u odnosu na pacijente koji su dobijali placebo. Ova studija je obuhvatila više od 5.000 pacijenata sa reumatoidnim artritisom iz 9 randomiziranih, kontrolisanih ispitivanja koja su trajala od 3 do 12 meseci. Tu je utvrđen statistički značajan rizik od maligniteta kod pacijenata lečenih lekovima Humira ( adalimumab ) ili Remicade (infliksimab ) u odnosu na placebo grupu.
Međutim, nekoliko drugih studija, uključujući i Mariette et al . (2011), Askling et al. ( 2011 ), i Volfe i Mišo ( 2007 ), nije utvrdilo sličan rizik od maligniteta kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom tretirani TNF inhibitorima.
Određeni tipovi malignih oboljenja
Limfomi
- Poznato je da ljudi sa reumatoidnim artritisom imaju oko dvostruko veći rizik od razvoja limfoma u odnosu na opštu populaciju. Aktivnost bolesti i ozbiljnost može dodatno povećati i rizik.
Karcinom kože
- Na osnovu brojnih studija, zaključeno je da postoji povećan rizik za karcinom kože koji je povezan sa upotrebom TNF inhibitora u lečenju reumatoidnog artritisa.
Tumori pluća
- Na osnovu analize 12 studija, ljudi sa reumatoidnnim artritisom imaju povećan rizik od razvoja tumora pluća u odnosu na opštu populaciju. Osobe sa reumatoidnim artritisom imaju 63 % veće šanse nego osobe iz opšte populacije da razviju tumor pluća.
Karcinom dojke
- Sistematska analiza randomiziranih, kontrolisanih studija od januara 1998. do jula 2013. godine gde su se poredili pacijenati sa reumatoidnim artritisom tretirani TNF inhibitorom plus metotreksat, ili placebo plus metotreksat i pratili više od 24 nedelje. Rezultati ispitivanja nisu pokazali statistički značajno povećanje razvoja karcinoma dojke ili ukupnih maligniteta kod odraslih sa reumatoidnim artritisom tretirani TNF inhibitorom. U studiji jeste bilo više pacijenata koji su razvili malignitet dok su bili tretirani TNF inhibitorima u poređenju sa pacijentima koji su dobili placebo ili metotreksat, ali razlika nije bila statistički značajna.
Kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom koji su imali u anamnezi karcinom dojke, a tretirani su TNF inhibitorima, nije imao bilo recidiva u većem procentu od pacijenata koji nisu tretirani TNF inhibitorima, prema rezultatima objavljenim u Analima reumatskih bolesti (8 avgust , 2014).
Primed Kordiceps prah i Primed 13 Forte su izuzetani preparati koji u prirodnom obliku sadrži veliki broj nutritivnih I aktivnih materija koje su neophodne za uspostavljanje normalnog rada svih sistema I organa u našem organizmu.
Kordiceps ima dvosmerno delovanje na regulaciju funkcije imunog sistema:
- U slučajevima oslabljenog imuniteta (maligna oboljenja, hepatitis, HIV infekcija) pod dejstvom kordicepsa broj I aktivnost belih krvnih zrnaca raste.
- U slučajevima prekomerne aktivnosti imunog sistema kod autoimunih bolesti (alergija, dijabetes, reumatoidni artritis, psorijaza, lupus, kolagenoza, limfom itd.) snižava imunitet što je poznato kao imunosupresija. Do danas je kordiceps vodeći proizvod protiv autoimunih bolesti i to potpuno prirodan bez štetnih delovanja za razliku od kortikosteroida.
Pleura (plućna maramica) je formacija koja obavija pluća. Sastoji se iz dva lista (parijetalnog i visceralnog) koji grade pleuralni prostor u kom se nalazi pleuralna tečnost.Tumori pleure se razvijaju u pleuralnom prostoru. Dele se na benigne I maligne. Maligni tumori pleure mogu biti primarni i sekundarni. Najčešći primarni tumor pleure je maligni difuzni mezoteliom – njegov nastanak se povezuje sa azbestozom. Tumori drugih organa mogu metastazirati u pleuru I one su znatno češće tumorske promene na pleuri. Najčešći primarni tumor koji daje metastaze u pleuru je tumor pluća. Maligne ćelije do pleure dospevaju krvotokom, limfotokom ili direktnom invazijom.
U plućnoj maramici (pleuri) mogu se razviti I benigni I maligni tumori koji ne nastaju kao posledica azbestoze. Najčešći benigni tumor je solitarni fibrozni tumor. On čini 78% – 88% ne-mezotelijalnih tumora pleure I znatno se ređe javlja od mezotelijalnih tumora pleure.
Benigni fibrozni tumori pleure su znatno češći kod žena nego kod muškaraca I u najvećem broju slučajeva se dijagnostikuju kod osoba između 50-te I 60-te godine života.
Uzrok nastanka benignog fibroznog tumora pleura je nepoznat. Azbest I duvanski dim ne smatraju se uzročnicima ovog tumora.
Benigni fibrozni tumor pleure često ne daje nikakve simptome, čak i kad dostigne veličinu od oko 40 cm. Neki bolesnici mogu imati sledeće simptome:
- Bolove u grudima
- Uporan kašalj
- Kratak dah
Benigni fibrozni tumori pleure dijagnostikuju se rendgenskim snimkom ili skenerom pluća. Kad se otkrije promena u plućima neophodna je biopsija mase i histološki pregled uzorka kako bi se potvrdilo da li se radi o benignoj ili malignoj promeni.
Tretman benignog fibroznog tumora pleure je hiruški, jer je ovaj tumor potencijalno maligni. U najvećem broju slučajeva to je i definitivan tretman, dok su recidivi mogući u 8% slučajeva i oni se uspešno tretiraju ponovnom operacijom.
NAPOMENA
Sve informacije i saveti na stranici tumor.rs služe isključivo u informativne svrhe i ne mogu da zamene stručno mišljenje i pregled lekara. Za sve informacije o vašem zdravlju i prepoznatim simptomima obratite se nadležnom lekaru.