Karcinom mokraćne bešike je maligna bolest koja nastaje najčešće na unutrašnjem zidu ovog organa koji je sačinjen od ćelija takozvanog tranziciocelularnog epitela pa se i samo bolest zove još tranziciocelularni ili urotelijalni karcinom. Ovakva vrsta karcinoma osim u mokraćnoj bešici (90% slučajeva) ređe može nastati i u bubregu, mokraćovodu i mokraćnoj cevi. Tranziciocelularni karcinom se javlja pet puta češće kod muškaraca nego kod žena i predstavlja četvrti najčešći karcinom u muškoj populaciji. Javlja se u starijoj životnoj dobi, u proseku sa 73 godine i 9 od 10 obolelih su stariji od 55 godina. Najveći faktori rizika za nastanak karcinoma bešike su pušenje i izloženost štetnim materijama na radnom mestu, pa su tako radnici u farbarskoj industriji, industriji gume i kože, te profesionalni vozači (zbog izloženosti dizel gorivu) i frizeri (zbog dugogodišnjem izlaganju farbi za kosu) u većem riziku od nastanka karcinoma bešike. Najčešći simptom karcinoma mokraćne bešike je pojava krvi u mokraći. Ponekad mokraća može promeniti boju u roze ili ređe biti tamno crvena. Pojava krvi u mokraći se može javiti jednom i nestati na nekoliko dana ili nedelje, pa se ponovo pojaviti. Svakako, pri pojavi krvi u mokraći treba konsultovati svog lekara. Svakako, pojava krvi u mokraći ne znači da imate karcinom mokraćne bešike, jer je ovaj simptom čest i kod drugih, najčeše benignih oboljenja. Drugi nespecifični simptomi uključuju bol i pečenje pri mokrenju, otežano mokrenje, urgentno mokrenje ili tanak mlaz mokraće, dok su ponekad, kod proširene bolesti simptomi teži i uključuju jake bolove u predelu karlice ili kostiju, slabost i malaksalost, gubitak apetita i slično.

Prognoza ishoda lečenja karcinoma mokraćne bešike najviše zavisi od stadijuma bolesti. Kada patolog pregleda mikroskopom materijal dobijen resekcijom i daje definitivnu dijagnozu. Oko 70% karcinoma mokraćne bešike predstavlja takozvani ne-invazivni karcinom. Ovakav karcinom ne može da da metastaze jer je bio lokalizovan samo na površnom zidu mokraćne bešike. U ovom slučaju resekcija tumora kroz mokraćnu cev predstavlja i definitivnu terapiju. Ne-invazivni karcinom mokraćne bešike ima tendenciju stalnog vraćanja (50-90% slučajeva) i zbog toga pacijenti moraju biti stalno praćeni od strane urologa cistoskopskim pregledima. Određeni broj bolesnika sa ne-invazivnim karcinomom visokog rizika dobija dodatnu terapiju-ubacivanje BCG vakcine u bešiku nakon operacije. Ukoliko patolog postavi dijagnozu invazivnog karcinoma tada je potrebna dodatna dijagnostika i terapija. Pre svega potrebno je uraditi komjuterizovanu tomografiju/skener (CT) preglede grudnog koša i abdomena da se isključi udaljena proširenost bolesti (metastaze) i CT ili magnetnu rezonancu (MR) male karlice radi procene lokalne proširenosti bolesti. Osnovna terapija mišićno invazivnog karcinoma bešike bez udaljenih metastaza je operacija. Kod ovih bolesnika odstranjuje se najčešće cela mokraćna bešika (radikalna cistektomija) i pridruženi limfni čvorovi kako bi se poboljšala prognoza ovih bolesnika i smanjila mogućnost kasnije pojave udaljenih metastaza pre samog hirurškog lečenja potrebno je sprovesti hemioterapiju (davanje citostatika pre operacije-neoadjuvantna hemioterapija).
PRIMED 13 FORTE je prirodni preprat na bazi meda i medicinskih gljiva reiši, kordiceps i šitake sa dodatkom jezgara koštice kajsije. PRIMED 13 FORTE se preporučuje osobama sa oslabljenim imunitetom. Aktivni sastojci preparata poboljšavaju opšte stanje organizma i ispoljavaju imunomodulatorno, antioksidativno i protivupalno dejstvo.

Antioksidansi su materije koje u organizmu  pomažu u odbrani zdravih ćelija od oštećenja nastalih dejstvom slobodnih radikala. Najpoznatiji antioksidansi su vitamin C, E, karotenoidi (najviše zastupljeni u voću i povrću), kao i mnoge druge materije biljnog porekla. Kako oštećenje ćelija slobodnim radikalima igra značajnu ulogu u razvoju karcinoma, dugo je bilo zastupljeno mišljenje da antioksidansi u velikoj meri mogu biti korišćeni u prevenciji nastanka karcinoma.

Istraživanja pokazuju da osobe u čijoj ishrani dominira hrana biljnog porekla, pre svega sveže voće i povrće, koji su značajni izvori antioksidanasa, mogu imati manji rizik za nastanak nekih vrsta karcinoma u toku života. Osobe koje su prošle lečenje karcinoma, kod kojih postoji povećan rizik za recidiv ili pojavu sekundarnog karcinoma, takođe mogu imati puno zdravstvenih koristi od upotrebe hrane bogate antioksidansima.

Rezultati istraživanja govore o smanjenom riziku za nastanak oboljenja kod osoba čija se ishrana bazira pre svega na biljnim namirnicama bogatim antioksidansima. Svakako, ne može se tvrditi da će upotreba ovih materija zasigurno sprečiti nastanak karcinoma.

Da li bi trebalo izbegavati antioksidanse u toku lečenja karcinoma?
Mišljenje različitih stručnjaka o upotrebi hrane bogate antioksidanasima se razlikuje, i menjalo se vremenom. Neki od naučnika nikako ne preporučuju upotrebu antioksidanasa u toku lečenja karcinoma. Konkretno, misli se na antioksidanse u obliku dijetetskih suplemenata, u kojima doze antioksidanasa značajno premašuju optimalne preporučene dnevne doze. Postoji sumnja da visoke doze antioksidanasa primenjene zajedno sa hemioterapijom ili terapijom zračenjem mogu smanjiti dejstvo ove terapije. Zračna terapija i hemioterapija oštećuje ćelije tumora, a postoji mišljenje da visoke doze antioksidanasa mogu neutralisati slobodne radikale i oštećenja nastala na ćelijama karcinoma.

Međutim, kako hemoterapija i terapija zračenjem ne deluje selektivno na ćelije karcinoma, već na sve ćelije organizma, posebno na ćelije koje se brzo dele (epitelne ćelije creva i drugih organa, ćelije krvi), dolazi do izraženog oštećenja svih ćelija. Ovako posmatrano, primena umerenih doza antioksidanasa zapravo bi mogla imati povoljno zaštitno dejstvo na zdrave ćelije. Hemoterapija i terapija zračenjem su veoma agresivan način lečenja tumora. Ukoliko je moguće, svaka zaštita zdravih ćelija u toku ovih agresivnih metoda lečenja karcinoma je dobrodošla u cilju smanjenja sporednih, neželjenih efekata.