Maligna bolest može da zahvati bilo koji organ našeg organizma, uključujući i krvni sistem. I Limfom i leukemija predstavljaju malignitete koji nastaju od ćelija imunološkog sistema, ali se razlikuju po uticaju na organizam.

Glavna razlika između ove dve vrste maligniteta je to što se leukemija razvija od ćelija krvi i kostne srži, dok se limfomi najpre razvijaju na nivuo limfnih čvorova. Iako postoje sličnosti, poreklo, uzrok, simptomi, tretman i prognoza ove dve bolesti se razlikuje.

Leukemija je maligna bolest ćelija kostne srži koja uočičajeno zahvata bele krvne ćelije (leukocite). Postoji nekoliko vrsti leukemije, u zavisnosti od vrste leukocita od kojih potiču i brzine razvoja: akutna limfocitna leukemija (ALL), hronična limfocitna leukemija (CLL), akutna mijeloidna leukemija (AML), hronična mijeloidna leukemija (CML), hronična mijelomonocitna leukemija (CMML). Hronična leukemija se sporije razvija, za razliku od akutne koja uglavnom nastaje naglo i brzo se razvija. Leukemija se može razviti i kod dece i odraslih, zavisno od tipa.

Limfom takođe nastaje od ćelija imunološkog sistema i zahvata limfne čvorove i limfocite. Dve glavne vrste limfoma su Hodgkin i non-Hodgkin limfom. Non-Hodgkin lifom se češće javlja, a obe vrste mogu da nastanu kod osoba svih uzrasta.

Simptomi ove dve vrste maligniteta se takođe razlikuju.

Hronična leukemija sporo napreduje, pa se nekada u sklopu rutinskih analiza prvo posumnja na postojanje problema. Mogući simptomi uključuju oticanje jetre, slezine i limfnih čvorova, krvarenje i lako (nekada spontano) nastajanje modrica i druge simptome u zavisnosti od tipa leukemije.

Akutna leukemija karakteriše se brojnijim simptomima koji se brzo razvijaju. Obično su prisutni povišena temperatura, letargija, pojava modrica ili krvarenja, bol u kostima (posebno duž kičme i dugih kostiju), uvećanje jetre, slezine i limfnih čvorova, bol u mišićima, anemija, kratak dah, produženo menstrualno krvarenje kod žena.

Simptomi Hodgkinovog limfoma u ranoj fazi mogu da budu povišena temperatura, noćno znojenje i mršavljenje. Kasnije se mogu javiti i drugi simptomi: uvećanje limfnih žlezdi, osip po koži, bol u zahvaćenim limfnim čvorovima nakon konzumiranja alkohola, problemi sa dijafragmom (otežano disanje, bol u grudnom košu, bol u stomaku, ramenu). Kako bolest napreduje, mogu da se jave i problemi sa kostima, kostnom srži, plućima i jetrom, a u retkim slučajevima može da zahvati mozak i nervni sistem.

Non-Hodgkin limfom se manifestuje uglavnom uvećanjem limfnih čvorova koje počinje obično u predelu dijafragme, a izraženost zavisi od stadijuma bolesti. Drugi simptomi mogu da uključuju opšti osećaj lošeg stanja, a sa napredovanjem bolesti mogu da se jave simptomi od strane pluća, jetre, bubrega i drugih organa.

Svakako, ukoliko postoji neki ili više navedenih simptoma, lekar će odrediti koje analize je potrebno da se odrade u cilju utvrđivanja uzroka njihovog postojanja i postavljanja dijagnoze. Kao I kod drugih tipova malignih bolesti, rano otkriveni slučajevi mogu da imaju veće mogućnosti za uspešniji tretman i bolju prognozu. Mogućnost tretmana kao i metode koje se preduzimaju zavise od stadijuma, vrste maligne bolesti, opšteg stanja pacijenta i drugih pridruženih poremećaja, što sve nadležni lekar uzima u obzir.

Faktori rizika za nastanak bilo koje bolesti su mnogobrojni, i veliki broj ovih faktora je zajednički za različita oboljenja. Poznato je da sama izloženost faktorima rizika ne znači da će sasvim sigurno doći do pojave bolesti, ali svakako znači da postoji povećan rizik koji bi trebalo ukloniti.

Neke faktore rizika možemo da kontrolišemo, kao što su pušenje, ishrana i dr. dok na neke druge ne možemo da utičemo (godine, pol).

Istraživanja različitih faktora rizika pokazala su da neki od njih mogu da budu povezani sa povećanjem rizika za nastanak non-Hodgkin lifoma.

  • Godine starosti su jedan od značajnih faktora, imajući u vidu da se najveći broj slučaja limfoma otkrije kod osoba starijih od 60 godina. Međutim, postoje i neke vrste limfoma koje se češće javljaju kod mladih.
  • Pol je još jedan faktor rizika koji se ispituje. Kada je u pitanju pol, nešto je manja ukupna učestalost limfoma kod žena, ali postoje i određene vrste limfoma koje su učestalije kod žena.
  • Rasa, etnička pripadnost i geografsko poreklo. Analiza ovih faktora ukazuje na nešto veću učestalost javljanja limfoma kod pripadnika bele rase. Takođe, češća je učestalost u razvijenijim zemljama. Neke vrste limfoma su povezane sa delovanjem virusa, pa će njihova učestalost javljanja zavisiti od geografske rasprostranjenosti.
  • Prisustvo non-Hodgkin limfoma kod bliskih srodnika povećava rizik za pojavu bolesti
  • Izloženost delovanju različitih štetnih materija pokazuje da delovanje nekih hemijskih materija (kao što su benzen, neki insekticidi i pesticidi) može da poveća rizik za pojavu limfoma. Takođe, i neke vrste hemoterapeutskih lekova koji se koriste u svrhu lečenja drugih vrsta tumora mogu da budu povezani sa povećanjem rizika za razvoj limfoma. Pojedini lekovi koji se koriste u lečenju reumastkog artritisa (metotreksat) ili inhibitori TNF-a takođe se ispituju u cilju otkrivanja povezanosti sa pojavom limfoma.
  • Izloženost zračenju kao faktor rizika može da bude povezan sa pojavom malignih bolesti. Praćenjem preživelih nakon aktiviranja atomske bombe i nesreće sa nuklearnim reaktorom zapažena je povećana učestalost javljanja nekih vrsta tumora, uključujući non-Hodgkin limfom, leukemiju i karcinom štitaste žlezde. Pacijenti koji su kao deo tretmana neke druge vrste tumora bili izloženi zračenju mogu da imaju nešto veći rizik za pojavu limfoma kasnije u životu.
  • Oslabljen imunološki sistem je jedan od značajnih faktora za pojavu različitih bolesti. Poznato je da svakodnevno nastaje određeni broj izmenjenih ćelija koje naš imunitet efikasno uklanja. U situaciji kada je imunološki odgovor kompromitovan iz bilo kog razloga, to može da utiče I na povećanje rizika za nastanak malignih bolesti.
  • Postojanje nekih autoimunih bolesti, kao što su reumatski artritis, sistemski lupus, Sjegrenov sindrom, celijakija i dr. može da bude faktor rizika.
  • Infekcije
    Neki infektivni agensi mogu da povećaju rizik za razvoj limfoma, kao što su Epštajn-Barov virus, herpes virusi (HHV-8), HIV, Helicobacter pylori, hepatitis C virus i dr.
  • Telesna težina i gojaznost su poznati faktori rizika za razvoj mnogih bolesti, uključujući i maligne.

Svakako, kao što je pomenuto, samo postojanje i izloženost faktorima rizika ne znači sigurnu pojavu maligne bolesti. Da li će doći do pojave limfoma zavisi od udruženog delovanja različitih faktora. Poznavanje poznatih faktora može da bude od značaja u cilju smanjenja izloženosti i time smanjenja rizika od razvoja bolesti.