polip kolonaFamilijarna polipoza kolona ili Gardnerov sindrom je nasledno oboljenje koje se nasleđuje autozomalno dominantno i dovodi do pojave brojnih polipa u debelom crevu i duž sistema za varenje. Udruženo se javljaju tumori drugih lokalizacija (polipi na drugim organima, epidermoidne ciste, tumori štitaste žlezde, fibromi i osteomi).
Prisustvo velikog broja polipa u debelom crevu povećava šansu za razvoj karcinoma debelog creva, koji su ustvari prekancerozne promene i mogu maligno da alterišu. Ova bolest se u najvećem broju slučajeva javlja nakon 30. godine života. Polipi nisu pravilno raspoređeni duž digestivnog trakta, moguća je njihova pojava i u želucu, duodenumu, tankom crevu…
Lek za ovaj poremećaj ne postoji i pacijenti imaju skraćeni životni vek koji često nije duži od 45 godina.
Kako se manifestuje Gardnerov sindrom?
Simptomi Gardnerovog sindroma od strane digestivnog trakta su sledeći:
Bolovi u stomaku.
Učestali prolivi i pojava zatvora.
Pojava krvi u stolici.
Neobjašnjivi gubitak telesne težine.
Zubi izgleda poput štapića za uši zbog osteoma vilice.
Postavljanje dijagnoze Gardnerovog sindroma!
Klinička slika može da probudi sumnju na pomenuti sindrom, pa se pacijenti radi postavljanja dijagnoze šalju na kolonoskopiju. Prilikom ovog pregleda se uzima isečak sa sumnjive promene i isti se šalje na histološku analizu.
Terapija Gardnerovog sindroma.
Obavezno se radi uklanjanje polipa endoskopskim putem. Kasnije se vrši hirurško uklanjanje zahvaćenog segmenta creva. Kontrolne kolonoskopije radi eventualnog otkrivanja maligne promene se vrše svakih 3-6 meseci, a preporuka je i dijetetsko higijenski režim ishrane.
Primed 13 kordiceps je prirodni preparat koji u svom sastavu ima lekovitu gljivu kordiceps. Kordiceps je gljiva za koju je dokazano da poseduje antitumorsko dejstvo.  Njena upotreba se preporučuje čak i zdravim osobama u cilju jačanja imuniteta i prevencije mnogih bolesti, čak i onih najtežih. Poseban značaj ova gljiva ima u prevenciji malignih i benignih tumora, naročito kod osoba koje imaju genetsko opterećenje i učestalu pojavu malignih bolesti u porodici. Primed 13 kordiceps je jako antioksidativno sredstvo, štiti ćelije od oštećenja slobodnim radikalima i toksičnog dejstva zračenja i hemioterapije.

karcinom larinksaGrkljan(larinks) je organ koji proizvodi glas, u njemu se nalaze glasne žice. Nalazi se u vratu, iznad otvora traheje (dušnika) i oneomogućava da hrana i tečnost ulaze u dušnik.

Većina karcinoma larinksa razvija se iz pljosnatih ćelija koje se nazivaju skvamozne ćelije, a koje su deo epitela. Karcinom koji počinje u ovom sloju ćelija zove se karcinom skvamoznih ćelija.

Većina karcinoma skvamoznih ćelija larinksa počinje kao pre -kancerozno stanje koje se naziva displazija. Kada se gleda pod mikroskopom, ove ćelije izgledaju abnormalno ali ne kao ćelije raka. Većina displazija ne prelazi u karcinom. Često se gubi bez ikakvog tretmana, posebno ako je uzrok ( kao što je pušenje ) eliminisan. Većina pre-kanceroznih promena grkljana ne izazivaju simptome, sem onih na glasnim žicama.

Displazije ponekad napreduju do promene koja se zove karcinom in situ (CIS). Ćelije karcinoma su samo u epitelu larinksa, nisu zahvatile dublje slojeve ili se proširile na druge delove tela. CIS je najraniji oblik karcinoma. Većina CIS se može izlečiti, ali ako se ne leče, mogu se razviti u invazivni karcinom skvamoznih ćelija koji će uništiti okolna tkiva i proširiti se na druge delove tela.

Znaci i simptomi karcinoma laringsa

Promuklost ili promene glasa

Karcinom larinksa koji nastaje na glasnim žicama često izaziva promuklost ili promene glasa. Ovaj znak bolesti omogućava otkrivanje karcinoma u veoma ranoj fazi. Ljudi koji imaju glasovne promene (kao što je promuklosti ) koje se ne poboljšavaju u roku od 2 nedelje moraju posetiti lekara radi dodatnih analiza.

Kod karcinoma koji ne počinju na glasnim žicama, promuklost se javlja tek  kada se karcinom proširi i na glasne žice. U pojedinim slučajevima bolest se otkriva tek kada karcinom zahvati limfne čvorove i osoba primeti rastuću masu u vratu.

Drugi simptomi

Karcinom koji se razvija iznad glasnih žica ( supraglottis ), ispod glasnih žica ( subglottis ) ili u hipofarinksu obično ne izaziva glasovne promene, pa se samim tim češće otkriva u kasnijim fazama.

Simptomi ovih karcinoma mogu biti:

  • Upala grla koja duže traje
  • Konstantan kašalj
  • Bol prilikom gutanja
  • Otežano gutanje
  • Bol u uhu
  • Problemi sa disanjem
  • Gubitak težine
  • Masa u vratu ( zbog širenja malignih ćelija na obližnje limfne čvorove )

Mnogi od ovih simptoma češće mogu biti uzrokovani drugim bolestima larinksa ili okolnog tkiva. Ipak, ako imate bilo koji od ovih simptoma , veoma je važno da ih prijavite lekaru,  da se uzrok pronađe na vreme i tretira ako je potrebno.

Može li se karcinom larinksa otkriti na vreme?

Skrining je testiranja ljudi koji nemaju simptome u cilju otkrivanja karcinoma u ranom stadijumu bolesti kada se očekuje bolji odgovor na primenjeni tretman.

Za sada ne postoji jedinstven test za karcinom grkljana. Dijagnoza ovog oboljenja se teško postavlja bez kompleksnih testova.

Ipak, veliki broj slučajeva karcinoma larinksa se mogu otkriti na vreme. Oni obično stvaraju simptome, kao što su glasovni promene. Razgovarajte sa svojim lekarom ako imate bilo koji od pomenutih simptoma. Mnogi od simptoma bolesti  grkljana su češće uzrokovani manje ozbiljnim, benignim ( ne- kancerogenim ) stanjima, pa čak i karcinomima drugih lokacija. Ipak, važno je da se kod lekara ustanovi šta izaziva simptome. Ako je ranije postavljena dijagnoza, na vreme se može tretirati promena i lečenje može biti uspešnije.

Plastic surgery doctor examine patient breast

Tumori dojke, kako dobroćudni tako i zloćudni, mogu nastati praktično iz svih tkiva od kojih je dojka građena.

Fibroepitelni tumori

  • FIBROADENOMI ( tumori žlezdano-vezivnog tkiva)

Najčešći dobroćudni tumori dojke kod žena ispod 30 godina su fibroadenomi. Oni su obično relativno mali tumori od oko 2-3 cm u prečniku, mada ponekad mogu biti i veći, čak i gigantski, veličine iznad 6-7 cm.

Fibroadenomi su najčešće okrugli (ili okruglasti), čvrsti, dobro ograničeni, ali nisu inkapsulirani (učaureni) tumori. Iako su uglavnom bezbolni, najčešće ih žena sama primeti i opisuje ih kao kliker ili kuglu „što beži pod prstima“. Ovi tumori se umereno uvećavaju pred kraj menstrualnog ciklusa, kada mogu biti bolni, spontano ili na dodir.

Fibroadenomi su građeni iz žlezdanog tkiva i vezivne potpore. Mogu biti:

  • Intraduktalni, što znači da se nalaze u mlečnom kanalu
  • Periduktalni, što znači da se nalaze u okolini mlečnog kanala

Starenjem žene, ranije postojeći fibroadenom podleže starenju i diskretno se smanjuje. Vrlo retko se dešava da se fibroadenomi uvećavaju u postmenopauzalnom periodu žene (po prestanku menstruacije), čak i kod primene supstitucionalne hormonalne terapije, koja ima za cilj da nadoknadi hormone koji jajnici više ne proizvode. U trudnoći i laktaciji (dojenju) može doći do uvećanja fibroadenoma na račun njegovog žlezdanog dela, sa ili bez produkcije mleka u kanalićima fibroadenoma.

Veoma retko, duktalni ili lobularni karcinom in situ (rak, koji se nije proširio van mesta gde je nastao) se može pojaviti u fibroadenomu.

  • FILODES TUMORI (cistosarkoma filodes)

Ovaj tumor se ranije smatrao malignom varijantom fibroadenoma. Po toj teoriji filodes tumor u sebi sadrži dobroćudne epitelne ćelije, ali je tkivo koje ih povezuje zloćudno. Ukoliko u tumoru nema epitelnih ćelija, već je tumor građen samo od međućelijskog tkiva, on ima mnogo agresivniji rast i lošiju prognozu u pogledu ozdravljenja pacijenta. Obično se javlja kod žena od 40-50 godina starosti. Karakteristična slika filodes tumora je jasno ograničen tumor, najčešće građen iz više delova, glatke površine, sa izrazito brzim rastom.

Ponašanje filodes tumora je često nepredvidivo. Većina ovih tumora predstavlja lokalni problem i ne metastazira. Samo oko 20 % ovih tumora metastazira, i to krvnim putem, ne limfotokom. Iz ovog razloga se prilikom operativnog lečenja ne odstranjuju limfni čvorovi pazuha.

Po novijoj klasifikaciji filodes tumori se dele na dobroćudne i zloćudne, mada bi bila ispravnija podela na manje i više zloćudne.

Lečenje je obavezno hiruško i podrazumeva odstranjenje tumora sa zaštitnim rubom zdravog tkiva oko njega, a u slučaju da zahvata veći deo dojke, i odstranjenje celokupnog tkiva dojke. Time se tretman okončava uz redovno praćenje, sa kontrolnim pregledima kod lekara specijaliste 3-4 puta godišnje.

  • HAMARTOMI (mešoviti tumori građeni od žlezdanog, masnog i vezivnog tkiva)

Hamartomi su dobroćudni tumori dojke koji su često asimptomatski i slučajno se otkrivaju prilikom ultarzvučnog ili mamografskog pregleda. Ovaj tip tumora se najčešće pojavljuje posle 35. godine života žene.

Mogu biti potpuno ili delimično inkapsulirani, kada preovladavaju čvršća vezivna tkiva, ovi tumori postaju opipljivi, jer su tada tvrđe konzistencije. Kada se otkriju mogu ponekad predstavljati problem u razlikovanju od drugih dobroćudnih tumora, ali čak i zloćudnih, te je lečenje iz tog razloga po pravilu hiruško.

Ostali tumori

  • CISTE
  • ADENOZA DOJKE (bujanje žlezdanog tkiva)
  • FIBROZA (ožiljavanje)
  • DUKTEKTAZIJA (proširenje mlečnih kanala)
  • INTRADUKTALNI PAPILOMI (papilomi u mlečnom kanaliću)
  • LIPOMI (tumori masnog tkiva)
  • VASKULARNI TUMORI (tumori poreklom od krvnih sudova)
  • GRANULARNO-ĆELIJSKI TUMORI  – vode poreklo od ćelija koje grade omotače perifernih živaca
  • MASNA NEKROZA U DOJCI (odumiranje masnog tkiva)

Polipi debelog crevaPolypus (polip) je benigni tumor epitela sluzokože ali nastaje istovremenim bujanjem i epitela i vezivnog tkiva koje se ispod njega nalazi. Prema tome, to je timor i vezivnog i epitelnog tkiva jer je izgrađen od loptaste mase vezivnog tkiva prekrivene epitelom. Ima oblik lopte koja je peteljkom spojena za tkivo. Polipi nastaju najčešće na mestima gde postoje dugotrajna zapaljenja sluzokože npr. u nosu, u crevima, gliću materice…

Polipi su male izrasline tkiva, često gljivastog oblika, koje štrče iz sluznice koja prekriva unutrašnje zidove creva. Često nastaju u debelom crevu i njegovom zadnjem delu, rektumu. Uzroci nastanka polipa nisu u potpunosti poznati, iako se pouzdano zna da je pojava polipa kod nekih bolesnika nasledna, to jest ponavlja se u istoj porodici.
Radi se o dobroćudnim izraslinama, iz kojih se vremenom ipak mogu razviti zloćudni tumori.

Vrlo je važno na vreme otkriti postojanje polipa u debelom crevu, kako bi ih odstranili pre nego što se eventualno iz njih razvije zloćudni tumor. Problem je u tome što je postojanje polipa “neprimetno” ili su propraćeni tegobama, koje se lako mogu pripisati drugim bolestima. Primera radi, takvi simptomi mogu biti prolivi ili sluz u stolici. Ti simptomi mogu biti “zvono za uzbunu”, ali se javljaju najčešće samo kod vrlo velikih polipa poput folikularnih adenoma. Zbog istezanja prilikom pražnjenja creva može doći do krvarenja iz polipa, no i tada se tragovi krvi u stolici javljaju samo povremeno i nisu vidljivi golim okom.

TERAPIJA POLIPA

U najvećem broju slučajeva, polipi se mogu otkloniti prilikom kolonoskopije. Proces se naziva polipektomija i nakon nje se uzorak tkiva šalje na histopatološku analizu. Konzervativno lečenje ne postoji i u obzir dolazi samo redovno praćenje stanja kod malih i mutlipliih lezija.

U određenom broju slučajeva, potrebno je hirurško lečenje koje podrazumeva resekciju kolona.

Kao preventivu nastanka kod predisponiranih osoba i u samoj terapiji kao odličan preparat kako pre intervencije tako i nakon intervencije da ne bi došlo do ponovnog javljanja primenjuje se PRIMED 13 koji sprečava širenje procesa, pretvaranje u maligni proces i vrši detoksikaciju celog organizma.