hipofizaPojava povišenog nivoa prolaktina u krvi je najčešće posledica postojanja prolaktinoma, tumora hipofize. Prolaktinom je najčešći tumor hipofize i u preko 90% slučajeva se javlja kod žena.

Nije svako povećanje nivoa prolaktina u krvi patološko. Normalne vrednosti prolaktina su kod žena 1-25ng/ ml. Povećane vrednosti se normalno javljaju u trudnoći, tokom dojenja, godinu dana nakon porođaja. Prolaktin je povećan i u stresu, pri stimulaciji bradavica, tokom seksualnog odnosa, fizičkoj aktivnosti…

Najčešći uzrok patološkog povećanja prolaktina u krvi je prolaktinom. To je dobroćudni tumor hipofize. Sastoji se od žlezdanih ćelija koje produkuju prolaktin pa se zato zove adenom.Po veličini se deli na male, mikroadenom do 1 cm i velike makroadenom, preko 1 cm veličine. Veći tumori stvaraju veće količine hormona i mogu pritiskati okolne strukture.

Tegobe. Kod tumora hipofize koji luče prolaktin javlja se galaktoreja. Galaktoreja je lučenje mleka odnosno pojava iscedka iz bradavice dojke kod žena koje nisu trudne, ne doje i ako je prošlo više od godinu dana od porođaja. Galaktoreja je posledica viška prolaktina ili manjka estrogena. Mleko se luči spontano ili na pritisak prstima. Pored toga se kod žena javljaju izostanak ciklusa, izostanak ovulacije i sterilitet. Sterilitet postoji kod 90 % žena sa prolaktinomom. Snižen je nivo estrogena i progesterona pa dolazi do suvoće vagine, smanjenja libida i osteoporoze. Zbog niskog nivoa estrogena povećava se nivo testosterona pa se zato javlja kod žena dlakavost muškog tipa, povećava se klitoris, javljaju se akne i masna koža.

Kod muškaraca su prvi simptomi pad libida i impotencija. To se pripisuje psihičkim faktorima tako da se dijagnoza postavlja kasno, kad se jave simptomi pritiska tumora. Kada je u pitanju makroadenom on pritiska okolne strukture što se manifestuje glavoboljom, gubitkom vida, povraćanjem centralnog tipa (povraćanje kome ne prethodi mučnina). Dolazi i do oštećenja okolnih živaca. Galaktoreja i ginekomastija su retke.

vrtoglavicaDefiniše se kao osećaj gubitka ravnoteže usled disfunkcije vestibilarnog aparata.

Razlikujemo PERIFERNU i CENTRALNU vrtoglavicu.

Periferna se obično javlja naglo, bolesnik ne može ni da stoji ni da hoda, uz mučninu i povraćanje, ponekad može biti udružena sa zujenjem u ušima i gluvoćom. Obično je prisutan i nistagmus.

Centralna vrtoglavica (usled lezija centralnog nervnog sistema) razvija se najčešće postepeno, zatim sve izraženije.

Uvek je prisutan nistagmus.

Periferni vertigo – Menierova bolest: epizode vrtoglavice traju po više ćasova, uz sve veći gubitak sluha, zujenje u ušima, znojenje, najčešće su hroničnog toka. Neophodno je diferentovati ovu bolest od drugih, kao što su tumori ili upale nerava.

  • Vestibularni neuronitis – nagla vrtoglavica sa nistagmusom, traje nekoliko nedelja i povlači se.
  • Akutni i hronični labirintitis – virusi i bakterije i drugi zapaljenski procesi razaraju strukturu labirinta
  • Benigni tumori – akustički neuromi
  • Benigni položajni vertigo – traje kratko vreme, onda se povlači, vezan je za položaj tela.

Centralni vertigo nastaje kod vaskularnih oboljenja možadanog stabla, kod tumora i multiple skleroze.

Ispitivanja obuhvataju pregled sluha, ORL, neurološki pregled, skener.

Terapija podrazumeva pre svega mirovanje u postelji, kao i odgovarajuću medikamentoznu terapiju u konsultaciji sa lekarom.

U terapiji vertiga može se koristiti pored osnovne terapije i PRIMED 8 koji poboljšava cirkulaciju CNS a i PRIMED 13 kordiceps koji jača organizam i daje potrebne hranljive sastojke.

Gubitak svestiSinkopa se definiše kao kratkotrajni gubitak svesti i posturalnog tonusa, ograničenog trajanja sa spontanim oporavkom.

Presinkopa je stanje u kome bolesnik ima simptome koji upozoravaju na mogući nastanak sinkope, ali u kome ne dolazi do gubitka svesti.

Uzroci

Sinkopa je uzrokovana poremećajem prokrvljenosti centralnog nervnog sistema. Prestanak moždane cirkulacije u trajanju od 10 s dovodi do gubitka svesti.

Osnovni uzroci sinkope su neurogeno posredovani refleksni poremećaji, kardijalna oboljenja, cerebrovaskularna oboljenja, ortostatski poremećaji (pad krvnog pritiska), metabolički poremećaji (hipokapnija, hipoglikemija).

Klinička slika

Za pojedine uzroke sinkope bolesnici daju karakterističnu anamnezu. Neposredno pre gubitka svesti žale se na opštu slabost, svetlucanje pred očima i zujanje u ušima, ali često sinkopa nastaje bez upozoravajućih znakova. Uglavnom su bolesnici bledi, sa ubrzanim pulsom. Kontrola sfinktera se gubi (umokravanje) samo u bolesnika sa epilepsijom.

Terapija

Bolesnika sa sinkopom treba ostaviti u horizontalnom položaju, sa ispruženim nogama, kako bi se što pre uspostavila moždana perfuzija. Po uspostavljanju svesti, terapija treba da bude prilagođena otkalnjanju uzroka. Kod bolesnika sa ortostatskom hipotenzijom – gubitak svesti nakon ustajanja sa kreveta,npr. – najvažnija je lagana promena položaja tela. U terapiji oporavka kod sinkope može se koristiti pored osnovne terapije i Primed 8 koji poboljšava cirkulaciju i Primed 13 kordiceps koji jača organizam a zajednički skraćuju vreme oporavka.

pacijent2Palijativno zbrinjavanje bolesnika je oblast zdravstvene zaštite koja se fokusira na olakšanje tegoba i sprečavanje patnje pacijenta. Ona je pogodna za pacijenta u svima fazama bolesti uključujući i one koji su na lečenju izlečivih bolesti, koji žive sa nekom hroničnom bolesti i oni koji su pri kraju života, oboleli od neizlečive bolesti npr od malignog tumora. Cilj je smanjiti bol, stres i patnju samog pacijenta i njegove porodice, bez obzira na ishod. Palijativna nega ima multidisciplinarni pristup u nezi pacijenta. Lekari, farmaceuti, medicinske sestre, sveštenici, socijalni radnici, psiholozi učestvuju u formiranju plana palijativne nege sa ciljem da se ublaži patnja u svim oblastima života pacijenta.

Lekovi i tretman u palijativnoj nezi imaju za cilj ublažavanje simptoma bez lečenja osnovnog uzroka bolesti. To je npr lečenje mučnine posle hemioterapije, davanje morfina, trodona, metadona protiv kancerskog bola, davanje ibuprofena za lečenje drugih bolova ili povišene temperature koju mogu imati oboleli od malignih bolesti, davanje antibiotika kod infekcija,nega promena u usnoj duplji… Palijativno zbrinjavanje se sve više primenjuje i kod hroničnih progresivnih bolesti, srčane i bubrežne insuficijencije, AIDS-a, kod progresivnih neuroloških stanja.

Palijativno zbrinjavanje:

  • Pruža oslobođenje od bola, mučnine, gušenja i dr neželjenih efekata terapije malignog tumora.
  • Gleda na smrt kao na prirodan tok stvari.
  • Pruža podršku pacijentu da vodi što aktivniji život.
  • Pruža pomoć i psihološku podršku porodici obolelog.
  • Koristi timski pristup u cilju pomoći obolelom i njegovoj porodici.
  • Može da se primenjuje u ranoj fazi bolesti zajedno sa metodama koje imaju za cilj produženje života kao što su hemoterapija i radioterapija.

mozakMeningeom je dobroćudni tumor koji nastaje od opni kojima je obložen mozak i kičmena moždina. To su meka i tvrda moždana opna. Oni su dobroćudni u smislu da se ne šire na okolna tkiva i ne daju udaljene metastaze. Međutim njihovim rastom unutar lobanje mogu ozbiljno da naruše funkcije mozga. Nastaju najčešće od paučinaste opne i uglavnom se nalaze na konveksitetu mozga.

Kao uzroci nastanka ovih tumora ispitivana je trauma kao i neke virusne infekcije. Takođe zapaljenski procesi i dejstvo zračenja su mogući uzroci. Upotreba mobilnih telefona nije dokazana kao jedan od uzroka.

Kako se manifestuju meningeomi?

  • Veliki broj pacijenata nema simptome i nesvesni su postojanja ovih promena.
  • Javljaju se epileptični napadi različite veličine i trajanja.
  • Mogu se javiti neurološki ispadi i promene ponašanja.
  • Veliki meningeomi pritiskaju krvni sud izazivajući ishemiju, pa i šlog.

Kako se postavlje dijagnoza?

Kliničkim pregledom se ne može postaviti dijagnoza sa sigurnošću ali se može javiti sumnja na ovu bolest. Dijagnoza se može postaviti rengenskim snimanjem lobanje iz više pravaca ili najbolje magnetnom rezonancom ili kompjuterizovanom tomografijom. Angiografija tj snimanje krvnih sudova glave se radi da bi se ispitala prokrvljenost tumora kao i da li on zahvata velike krvne sudove. To je naročito bitno pre operacije.

Lečenje meningeoma

Ukoliko je tumor mali i ne daje simptome ne operiše se odmah nego se prati njegov rast. Daju se kortikosteroidi i antiepileptici ako ima potrebe i pre i nakon operacije. Jedina metoda potpunog izlečenja je operacija koja je u domenu neurohirurga.