Posts


Terapija zračenjem je jedna od metoda koje se koriste u tretmanu malignih bolesti. Ova metoda podrazumeva izlaganje tela, odnosno dela tela radioaktivnim zracima. Zračenje dovodi do oštećenja genetskog materijala malignih ćelija, i na taj način prestaje razmnožavanje i dolazi do njihove smrti.

Već dugo je poznato da zračna terapija može neznatno povećati rizik za nastanak drugog karcinoma. To je rizik o kome lekari moraju da vode računa prilikom donošenja odluke o izboru terapije i ukupnom broju ponavljanja ciklusa zračne terapije.

Zračna terapija i leukemija

Većina leukemija, uključujući akutnu i hroničnu mijeloidnu i akutnu limfoblastnu leukemiju, mogu biti uzrokovane ranijem izlaganju radioaktivnom zračenju. Mijelodisplazni sindrom takođe može biti povezan sa ranije sprovedenom zračnom terapijom. Većina ovih karcinoma nastaje u periodu od 5-9 godina nakon zračenja. Nakon ovog perioda, progresivno opada rizik od nastanka sekundarnog karcinoma. Primećeno je da rizik od nastanka leukemije nije povezan sa uzrastom osobe u trenutku sprovođenja zračenja.

Zračna terapija i solidni tumori

Za razliku od leukemije, solidnim tumorima je potrebno više vremena da se razviju. Većina ovih tumora javlja se nakon 10 ili više godina od izlaganja zračenju. Uticaj zračne terapije na povećanje rizika od nastanka karcinoma zavise od doze zračenja, tretiranog dela tela i uzrasta osobe u trenutku zračenja. Karcinomi koji nastaju kao posledica zračenja obično se javljaju na mestu ili u okolini regije koja je u prošlosti bila izložena terapiji zračenjem. Karcinom dojke češće se javlja kod osoba koje su u ranoj mladosti lečene zračnom terapijom.

Postoje I drugi faktori koji mogu da utiču na razvoj karcinoma kod osoba koje su nekada lečene zračnom terapijom. Npr., pušenje značajno povećava rizik od ponovnog nastanka karcinoma pluća kod osoba koje su lečene zračenjem. S’ druge strane, rana menopauza izazvana hemoterapijom može smanjiti rizik od karcinoma dojke nakon zračenja.

U većini slučajeva, korist zračne terapije u tretmanu nadmašuje potencijalni rizik od nastanka sekundarnog karcinoma. Međutim, kako rizik ipak postoji, izbor metoda lečenja se individualno prilagođava svakom pacijentu, u zavisnosti od vrste karcinoma, stadijuma razvoja, kao i opšteg zdravstvenog stanja i postojanja udruženih bolesti.

Postojanje rizika ne znači da će do razvoja karcinoma sigurno doći, ali ukazuje na značaj praćenja pacijenata i nakon proglašavanja “izlečenja”, kako se ne bi prevideo nastanak sekundarnog karcinoma.

woman with pink cancer awareness ribbon

Karcinom dojke spada u najčešće maligne bolesti kod žena kako u svetu tako i u Srbiji. Svake godine se dijagnostikuje oko 4 000 novoobolelih slučajeva. Karcinom je i vodeći uzrok smrti među malignim tumorima kod žena, a može biti u potpunosti izlečiv ako se otkrije na vreme. Masovnom oboljevanju od ove bolesti doprinosi slaba informisanost žena i neredovni preventivni pregledi.

Ko ima veći rizik da oboli?

U povećanom riziku da obole od karcinoma dojke su one žene koje imaju genetsku predispoziciju, tj koje su u porodici imale majku, baku, tetku koja je bolovala od karcinoma dojke, osobe koje su prvu menstruaciju dobile pre 12. godine, žene kod kojih je menopauza nastupila posle 54. godine, kao i žene koje do 30. godine nisu rađale.

Kako prepoznati karcinom?

Ukoliko primetite promenu boje kože, neravninu kože u vidu ispupčenja ili udubljenja, otok, kvržicu koja nije bolna,uvučenu bradavicu, gnojni ili sukrvičavi sicedak iz bradavice postoji mogućnost da je u pitanju tumorska promena. Naravno nije svaka nepravilnost na koži potencijalni tumor, već ukazuje da treba nastaviti sa pregledima vizuelizacije kao što je ultarzvuk dojke i mamografija.Do tačne dijagnoze se dolazi nakon punkcijske biopsije i citološlke obrade.

Pored svih medicinskih metoda koje su danas dostupne za dijagnozu i rano otkrivanje karcinoma, ne treba zaboraviti osnovne stvari koje svaka žena bez puno umeća i vremena može da uradi. Tu pre svega mislimo na redovne sistematske pregledime, očuvanje i poboljšanje imuniteta, zdravu ishranu i samopregled.

Samopregled zauzima posebno mesto u prevenciji i ranom otkrivanju karcinoma dojke.Ovaj pregled treba da uradi svaka žena jednom mesečno.

Kako izgleda samopregled?

Kod žena koje imaju menstruaciju pregled se vrši u drugoj nedelji tj 7.-10. dana od početka ciklusa. Prilikom izvodjenja pregleda poseban akcenat staviti na gornji spoljašnji kvadrant dojke prema pazušnoj jami jer je to često predilekciono mesto za razvoj karcinoma.

                                                                      Samopregled se sastoji iz 6 faza:

1.Faza: U kupatilu

Pod tušem uz podignutu jednu ruku iznad glave kružnim pokretima prstiju sistematski opipati sve delove dojke. Ne koristiti same vrhove prstiju već samo njihove zavrsetke i pri pipanju obratiti pažnju na postojanje zadebljanja, čvorića i sl.Desnom rukom pregledati levu dojku i obrnuto.

 

2.Faza: Pred ogledalom

Postavite ruke na bokove i čvrsto ih pritiskajući pokušajte da zategnete grudne mišiće na kojima leže dojke. Istovremeno u ogledalu posmatrajte dojke, obratite pažnju na postojanje asimetričnih promena na dojkama u smislu, ispupčenja,ulegnuća, uvlačenja bradavice.

 

3. Faza: Pred ogledalom

Podižući polagano ruke iznad glave,tragajte za napred navedenim promenama, čije podizanje podizanje ruku potencira promene na koži i bradavicama, pa postaju lakše uočljive.

 

 

4.Faza: Ležeći položaj

Da bi najbolje pregledali desnu dojku, legnite i postavite jastuk pod desnu lopaticu i istovremeno podignite desnu ruku iznad glave, to mogućava da se dojka rasprostre po većoj površini grudnog koša, pa je najtanja i najlakša za pregled. Ponoviti pregled i na drugoj strani.

 

5.Faza: Ležeći položaj

Prilikom pipanja desne dojke koristite vrhove prstiju leve ruke,sa kružnim pokretima, počevši od periferije dojke prema bradavici, najbolje kao kretanje kazaljke na satu. Obratite pažnju na ulegnuća i čvoriće.Zadebljinje tkiva na bazi dojke u obliku ruba je normalna pojava. Ponovite pregled leve dojke sa desnom.

 

 

6.Faza: Ležeći položaj

Na kraju pregleda nežno stisnite bradavice obe dojke,radi eventualnog otkrića iscedka ili sukrvice.

 

Zašto je važno da pregledate vaše dojke?

Sigurno je da će jedna od 10 žena verovatno oboleti od karcinoma dojke. Prema tome,redovnim samopregledom svakog meseca u stanju ste da otkrijete svaku promenu i tumor u dojci u najranijem stadijumu. Ne zaboravite da je mogućnost izlečenja rano otkrivenih karcinoma dojki više od 85%.

abnormalan mamogramU lečenju tumora dojke neophodna je precizna preoperativna dijagnostika koja uključuje mamografiju, ultrazvuk, po potrebi magnetnu rezonancu, kao i iglenu biopsiju radi patohistološke verifikacije. Nakon postavljanja dijagnoze, prelazi se na plan lečenja.

Uspešnost lečenja tumora dojke danas

U današnje vreme medicina je zaista sve moćnija, tako da imamo više mogućnosti za uspešno izlečenje, pre svega operativno, koje se sprovodi u različitom obimu u zavisnosti od raširenosti bolesti, počevši od lokalnog odstranjenja tumora do kompletnog odstranjenja dojke.

Danas je vrlo prisutna rekonstruktivna hirurgija, koja je omogućila da pacijentkinje kojima je indikovano odstranjenje kompletnog tkiva dojke ipak imaju estetski prisutnu dojku, pri čemu se na mesto odstranjenog tkiva plasira endoproteza. Taj zahvat je veoma kompleksan i zahteva iskusnog hirurga. Najčešće, nakon operativnog zahvata sledi zračna terapija, a u zavisnosti od više parametara i hemioterapija.

Ishod lečenja tumora dojke

Karcinom dojke je jedan od najčešćih maligniteta, tako da je nauka došla do velikih otkrića kad je reč o njegovom otkrivanju i lečenju. Samim tim spada u grupu malignih oboljenja s najvećom šansom za izlečenje ukoliko se otkrije na vreme.

Karcinom dojke je vrlo kompleksno oboljenje koje ne pogađa samo ženu, već i njenu kompletnu porodicu. Isto tako, i postotak izlečenja zavisi od mnogih faktora, uključujući i podršku koju žena dobija od svojih bližnjih. Prosta statistika kaže da, ako je otkriven na vreme, a to je kad je njegova veličina 1-1,5cm- postotak izlečenja je u tom slučaju visok, pa se računa da je desetogodišnje preživljavanje više od 90%.

Ipak, na prognozu utiče još mnogo faktora: sama agresivnost tumora, lokalna uznapredovalost, osetljivost tumora na delovanje terapije, pozitivan stav i vera pacijentkinje u izlečenje.

Adjuvantna terapija tumora

Neoadjuvantna terapija spada u grupu novijih načina lečenja koji se u svetu, a i kod nas primenjuju poslednjih petnaestak godina. Ovaj vid lečenja podrazumeva promenjen redosled terapijskih modaliteta u odnosu na klasični, pri čemu se prvo daje hemioterapija, pa tek se onda pristupa operativnom lečenju i zračnoj terapiji.

Uočeno je da je u slučaju uznapredovalog karcinoma, uticaj na preživljavanje i kvalitet života mnogo veći nego kada se primenjivao klasičan vid terapije. Maligne ćelije su zaustavljene ako se nalaze bilo gde u organizmu, primarni tumor u dojci se najčešće smanjuje, a nekad potpuno nestaje.
Primed 13 kordiceps  je potpuno prirodni preparat za jačanje odbrambenih snaga organizma koji kao glavni sastojak sadrži gljivu kordiceps. Kordiceps ima izraženo antioksidativno dejstvo, čime štiti ćelije organizma od raznih bolesti.

staracki-dom-1


Karcinom dojke je opaka i podmukla bolest.Kod polovine slučajeva javlja kod pacijentkinja starijeg životnog doba, onih koje su prešle šesdesetu godinu, a nije retka ni kod žena koje imaju više od sedamdeset, pa i osamdeset godina.

U tom periodu života takva vest može imati pogubniji efekat nego u bilo kom drugom. Tada se lečenje često mora prilagoditi i nekom pridruženom oboljenju ili stanju od kog pacijentkinja pati, a treba uzeti u obzir i da se svaka terapija, pa i ona najjednostavnija, teže podnosi u tim fazama života.

Međutim, sve to se može prevazići uz mnogo manje tegoba ukoliko se oboljenje otkrije na vreme, odnosno, dok još nije uznapredovalo, u čemu presudnu ulogu ima redovna samokontrola, ali i mamografski pregledi.

Bolest se sporije razvija kod osoba starije dobi

Biološka svojstva karcinoma dojke se razlikuju u mlađem i starijem dobu. Glavna razlika je u tome što je kod pacijentkinja starijeg doba evolucija bolesti sporija, a tumorske ćelije većinom ukazuju na manju biološku agresivnost. S druge strane, kod njih se karcinom dojke češće dijagnostifikuje u fazi lokalne uznapredovalosti, kada je veći od pet centimetara ili pak proširene bolesti pri pojavi većeg primarnog tumora, što ima velikog uticaja na ishod lečenja.

Terapija – hirurška, zračna ili sistemska

Terapija je kompleksna i multidisciplinarna. O načinu lečenja odlučuje konzilijum koji sačinjava nekoliko stručnjaka. Terapija može da bude hirurška, zračna ili sistemska, ali je najčešće kombinovana, što jedino garantuje uspeh. Pri planiranju lečenja treba imati u vidu: očekivano preživljavanje, karakteristike tumora, postojanje drugih oboljenja.

Očekivano preživljavanje se očitava iz odgovarajućih tabela, pa tako pacijentkinja od 80 godina, dobrog opšteg stanja i bez značajnijih bolesti ima očekivano preživljavanje od 12 godina. Zato nema razloga da joj se uskrati bilo koji vid lečenja. Nažalost, često se starijim pacijentkinjama proizvoljno određuje manje intenzivno lečenje, što je neki vid diskriminacije.

Načini lečenja tumora dojke

Terapija lekovima podrazumeva pre svega citostatike, hormonske lekove i biološke agense. Kod medikalnog lečenja razlikuju se privremeno, dopunsko i sistemsko lečenje, koje podrazumeva prisustvo udaljenih metastaza.

Takođe, postoji lečenje hormonima, kao i biološkim medikamentima. Neki neželjeni efekti primene ovih lekova su osteoporoza, artralgija, mijalgija i kardiovaskularni nusefekti. Pojedini lekovi mogu dovesti do krvarenja iz materice i dubokih venskih tromboza.

Pažljivo kliničko praćenje svih pokazatelja zdravstvenog stanja je od suštinskog značaja. Koriste se i lekovi koji neutrališu mučninu i povraćanje, a radi nižih vrednosti gvožđa u tom periodu češće su i promene u krvnoj slici koje se mogu korigovati. Takođe, praćenje srčane funkcije u toku terapije antaciklinima i sličnim lekovima je obavezno.
primed 13 kordicepsPrimed 13 kordiceps je potpuno prirodni preparat za jačanje odbrambenih snaga organizma koji kao glavni sastojak sadrži gljivu kordiceps. Kordiceps ima izraženo antioksidativno dejstvo, čime štiti ćelije organizma od raznih toksičnih oštećenja.

tumor dojkeAtipična hiperplazija dojki je visokorizična lezija dojke koja se može naći u 10 odsto biopsija dojki sa benignim nalazom, a poseban značaj ima kao prediktor za razvoj karcinoma dojke. Postoje dve vrste atipične hiperplazije dojke na osnovu mikroskopskog izgleda: atipična duktalna hiperplazija i atipična lobularna hiperplazija. Obe vrste imaju podjednaku učestalost, te predstavljaju sličan rizik za razvoj karcinoma dojke.
Atipična hiperplazija dojki predstavlja prelazni oblik iz dobroćudne u zloćudnu bolest. Ona sadrži neke, ali ne i sve osobine karcinoma, pa se zbog toga smatra premalignom promenom.
Kod atipične duktalne hiperplazije, prelaznog oblika duktalnog karcinoma in situ, ćelije te lezije imaju okruglo hiperhromatsko jedro i formiraju pravilne lumene. Kako bi se ova vrste hiperplazije odvojila od duktalnog karcinoma in situ, atipična duktalna hiperplazija je definisana kao lezija koja zahvata ćelije u jednom ili više duktusa, sa veličinom manjom od 3mm.
Obzirom da je na osnovu biopsije iglom teško razlikovati da li se radi o atipičnoj duktalnoj hiperplaziji ili o duktalnom karcinomu in situ, često se primenjuje i ekcizijska biopsija ili potpuno odstranjenje sumnjivog područja dojke.
Što se tiče atipične lobularne hiperplazije, nju karakteriše hiperplazija ćelija koja podseća na lobularni karcinom in situ. Ukoliko atipične ćelije ispunjavaju manje od 50% zahvaćene jedinice, radi se o hiperplaziji.
Žene sa atipičnom hiperplazijom dojke imaju četiri puta veći rizik od razvoja karcinoma dojke nego žene bez atipične hiperplazije dojke. Kod većine žena sa ovom hiperplazijom dovoljno je samo redovno praćenje njihovog stanja, a u nekim slučajevima je potrebno uzimanje leka tamoksifen kako bi se sprečio razvoj karcinoma dojke.
Nedavno istraživanje je pokazalo da se rizik od karcinoma dojke povećava u godinama nakon postavljanja dijagnoze atipične hiperplazije dojke. Pet godina nakon dijagnoze, oko 7 procenata žena sa atipičnom hiperplazijom oboleva od karcinoma dojke. Nakon deset godina, 13 procenata žena sa atipičnom hiperplazijom oboleva od karcinoma dojke, dok će se kod 30 procenata žena sa atipičnom hiperplazijom dojke razviti karcinom nakon 25 godina.
Isto tako treba napomenuti da postavljanje dijagnoze u mlađem životnom dobu, pre 45. godine života, dodatno povećava rizik od razvoja karcinoma dojke.
Ukoliko vam je postavljena dijagnoze atipične hiperplazije dojke, svakako se trebate sa svojim lekarom posavetovati o mogućem riziku od karcinoma dojke. Potpuno razumevanje rizika može vam pomoći u daljem donošenju odluka vezanih za praćenje svog stanja i primenu adekvatnih medicinskih postupaka za smanjivanje rizika od karcinoma dojke.