Plastic surgery doctor examine patient breast

Tumori dojke, kako dobroćudni tako i zloćudni, mogu nastati praktično iz svih tkiva od kojih je dojka građena.

Fibroepitelni tumori

  • FIBROADENOMI ( tumori žlezdano-vezivnog tkiva)

Najčešći dobroćudni tumori dojke kod žena ispod 30 godina su fibroadenomi. Oni su obično relativno mali tumori od oko 2-3 cm u prečniku, mada ponekad mogu biti i veći, čak i gigantski, veličine iznad 6-7 cm.

Fibroadenomi su najčešće okrugli (ili okruglasti), čvrsti, dobro ograničeni, ali nisu inkapsulirani (učaureni) tumori. Iako su uglavnom bezbolni, najčešće ih žena sama primeti i opisuje ih kao kliker ili kuglu „što beži pod prstima“. Ovi tumori se umereno uvećavaju pred kraj menstrualnog ciklusa, kada mogu biti bolni, spontano ili na dodir.

Fibroadenomi su građeni iz žlezdanog tkiva i vezivne potpore. Mogu biti:

  • Intraduktalni, što znači da se nalaze u mlečnom kanalu
  • Periduktalni, što znači da se nalaze u okolini mlečnog kanala

Starenjem žene, ranije postojeći fibroadenom podleže starenju i diskretno se smanjuje. Vrlo retko se dešava da se fibroadenomi uvećavaju u postmenopauzalnom periodu žene (po prestanku menstruacije), čak i kod primene supstitucionalne hormonalne terapije, koja ima za cilj da nadoknadi hormone koji jajnici više ne proizvode. U trudnoći i laktaciji (dojenju) može doći do uvećanja fibroadenoma na račun njegovog žlezdanog dela, sa ili bez produkcije mleka u kanalićima fibroadenoma.

Veoma retko, duktalni ili lobularni karcinom in situ (rak, koji se nije proširio van mesta gde je nastao) se može pojaviti u fibroadenomu.

  • FILODES TUMORI (cistosarkoma filodes)

Ovaj tumor se ranije smatrao malignom varijantom fibroadenoma. Po toj teoriji filodes tumor u sebi sadrži dobroćudne epitelne ćelije, ali je tkivo koje ih povezuje zloćudno. Ukoliko u tumoru nema epitelnih ćelija, već je tumor građen samo od međućelijskog tkiva, on ima mnogo agresivniji rast i lošiju prognozu u pogledu ozdravljenja pacijenta. Obično se javlja kod žena od 40-50 godina starosti. Karakteristična slika filodes tumora je jasno ograničen tumor, najčešće građen iz više delova, glatke površine, sa izrazito brzim rastom.

Ponašanje filodes tumora je često nepredvidivo. Većina ovih tumora predstavlja lokalni problem i ne metastazira. Samo oko 20 % ovih tumora metastazira, i to krvnim putem, ne limfotokom. Iz ovog razloga se prilikom operativnog lečenja ne odstranjuju limfni čvorovi pazuha.

Po novijoj klasifikaciji filodes tumori se dele na dobroćudne i zloćudne, mada bi bila ispravnija podela na manje i više zloćudne.

Lečenje je obavezno hiruško i podrazumeva odstranjenje tumora sa zaštitnim rubom zdravog tkiva oko njega, a u slučaju da zahvata veći deo dojke, i odstranjenje celokupnog tkiva dojke. Time se tretman okončava uz redovno praćenje, sa kontrolnim pregledima kod lekara specijaliste 3-4 puta godišnje.

  • HAMARTOMI (mešoviti tumori građeni od žlezdanog, masnog i vezivnog tkiva)

Hamartomi su dobroćudni tumori dojke koji su često asimptomatski i slučajno se otkrivaju prilikom ultarzvučnog ili mamografskog pregleda. Ovaj tip tumora se najčešće pojavljuje posle 35. godine života žene.

Mogu biti potpuno ili delimično inkapsulirani, kada preovladavaju čvršća vezivna tkiva, ovi tumori postaju opipljivi, jer su tada tvrđe konzistencije. Kada se otkriju mogu ponekad predstavljati problem u razlikovanju od drugih dobroćudnih tumora, ali čak i zloćudnih, te je lečenje iz tog razloga po pravilu hiruško.

Ostali tumori

  • CISTE
  • ADENOZA DOJKE (bujanje žlezdanog tkiva)
  • FIBROZA (ožiljavanje)
  • DUKTEKTAZIJA (proširenje mlečnih kanala)
  • INTRADUKTALNI PAPILOMI (papilomi u mlečnom kanaliću)
  • LIPOMI (tumori masnog tkiva)
  • VASKULARNI TUMORI (tumori poreklom od krvnih sudova)
  • GRANULARNO-ĆELIJSKI TUMORI  – vode poreklo od ćelija koje grade omotače perifernih živaca
  • MASNA NEKROZA U DOJCI (odumiranje masnog tkiva)

Hondromi predstavljaju benigne tumore poreklom od tkiva hrskavice. Ovo su tumori koji ne pokazuju tendenciju ka metastaziranju, ali mogu svojim rastom da prave funkcionalne i estetske smetnje. Ovi tumori sporo rastu, tvrdi su, imaju svoju kapsulu, svojim rastom mogu dovesti do ispadanja zuba, ukoliko se nalaze u predelu vilice. Hondromi imaju benignu prirodu, ali ako se ne leče mogu maligno da alterišu.
Ova vrsta tumora se najčešće nalazi u području šake, znatno ređe se mogu naći u predelu lobanje, tj u predelu vilice. U usnoj duplji se hondromi nalaze na nepcu, u korenu jezika, a pre svega u predelu donjeviličnog zgloba.
Hondromi se podjednako javljaju i kod muškog i kod ženskog pola. Znatno je češća njihova pojava kod osoba između 30 i 40 godina starosti.
Simptomi hondroma vilice su sledeći:
-Pojava izrasline koja je tvrda na dodir.
-Pojava bola lakog intenziteta.
-Ako je tumor u predelu donjeviličnog zgloba javlja se poremećaj zagrižaja.
-Klaćenje i ispadanje zuba.
-Deformacije lica kod velikih tumora.
Dijagnoza hondroma vilice.
Anamneza i klinička slika mogu da postave sumnju na postojanje hondroma u predelu šake ili lica. Redgenski snimak šake ili lobanje može da pokaže znake tipične za postojanje hondroma vilice ili šake. Definitivna dijagnoza se postavlja histopatološkom analizom isečka dobijenog biopsijom ili operativnim lečenjem.
Terapija hondroma vilice je na prvom mestu hirurška. Kod velikih tumora, neophodno je raditi rekonstrukciju delova vilice, nakon operacije.