Debelo crevoBenigni i maligni tumori tankog creva sreću se retko. Mada ponekad ne daju simptome, ipak oni u većini slučajeva mogu dovesti do krvarenja ili opstrukcije (ponekad i jednog i drugog). Opstrukcija nastaje ili usled invaginacije prouzrokovane peristaltičkim pomeranjem tumora naniže sa posledičnim uvlačenjem dela creva za koji je on vezan ili usled toga što sam tumor svojim rastom dovodi do parcijalne ili potpune opstrukcije crevnog lumena.

Krvarenje kao simptom tumora

Kao simptomi krvarenja iz gastrointestinalnog trakta mogu se javiti malaksalost, iscrpljenost, delirijum, bledilo, znojenje, tahikardija i pojava katranastih stolica, dok se opstrukcija creva manifestuje u vidu mučnine, povraćanja i bolova u trbuhu. Trbuh je napet i osetljiv na palpaciju dok je crevna peristaltika oslabljena ili nečujna.

Bol kao simptom malignog tumora

Maligni tumori, pored mršavljenja, daju i ekstraintestinalne simptome kao što su bol, kao posledica istezanja jetrene kapsule, zažarenost lica kao kod karcinoidnih tumora i dr. U slučaju karcinoma duodenuma, može se javiti kompleks simptoma kao kod peptičkog ulkusa. Tumori se retko mogu otkriti palpacijoim.

Ako postoji krvavljenje kao simptom tumora, bolesnik može imati krvave stolice i hipohromnu anemiju. Rentgenskim ispitivanjem (pasažom gastrointestinuma pomoću barijuma), može se otkriti prisustvo tumora u vidu defekta punjenja sa suženjem lumena, ili u slučaju da postoji opstrukcija, abnormalnim nalazom na tankom crevu (proširenje proksimalne vijuge). Ukoliko ne postoji crevna opstrukcija, izuzetno je teško rentgenski identifikovati prisustvo tumora.

primed13fortePrimed 13 forte prirodan preparat na bazi meda, medicinskih gljiva Kordiceps, Reishi i Shitake, obogaćen jezgrom koštice kajsije.

Upotreba PRIMED 13 FORTE preparata se preporučuje:

  • za jačanje imunološkog odgovora organizma
  • kao pomoćno sredstvo u prevenciji i tretmanu teških bolesti
  • kod virusnih, bakterijskih i gljivičnih infekcija.

jajnikBrenner tumori jajnika su ne tako česti tumori koji nastaju na jajniku i predstavljaju površno epitelno-stromalne tumore koji mogu da budu benigni i maligni po svojoj prirodi. Tumor je dobio naziv po lekaru koji ga je prvi put opisao.
U pitanju su najčešći tumori koji se nalaze na jajniku. Najveći procenat ovih tumora (oko 75%) su benigni po svojoj prirodi i nemaju potencijal da metastaziraju, ali mogu svojim rastom da naruše zdravlje i reproduktivnu sposobnost žene u velikoj meri. Dobroćudni tumori su veoma dobro ograničeni u odnosu na ostala tkiva i svojim rastom i kompresijom narušavaju njihovu funkciju. Ostatak (25%) su maligni tumori.
Nije u potpunosti jasno zašto se javljaju Brenner tumori jajnika, ali se pretpostavlja da postoji genetska predispozicija za njihov nastanak.
Statistički podaci pokazuju da se Brenner tumori jajnika u najvećem procentu javljaju samo sa jedne strane, odnosno zahvataju samo jedan jajnik, mada se mogu javiti i obostrano, ali znatno redje. Najčešće se javlja kod žena srednjeg životnog doba, nakon 45 godina. Maligni Brenner tumori jajnika se takodje javljaju češće samo sa jedne strane i javlja se kod žena nakon 50 godina.
Kako se manifestuju Brenner tumori jajnika?
Simptomi i znaci Brenner tumora jajnika mogu da budu:
bol u trbuhu, u predelu male karlice
poremećaj menstrualnog ciklusa
krvarenje van menstrualnog ciklusa
prisustvo jasne tumorske mase u maloj karlici
problemi sa sterilitetom
simptomi i znaci zbog kompresije okolnih organa (nadimanje, zatvor, često, ili otežano mokrenje…)
gubitak apetita, telesne težine i malaksalost (kod malignih Brenner tumora jajnika)
Kako se postavlja dijagnoza Brenner tumora jajnika?
Anamneza sa objektivnim pregledom ginekologa i kliničkom slikom pomaže da se postavi sumnja na postojanje Brenner tumora.
Ultrazvučni pregled trbuha pomaže da se postavi dijagnoza, kao i nuklearna magnetna rezonanca organa male karlice.
Definitivna dijagnoza se postavlja samo na osnovu histopatološkog nalaza koji se može načiniti prilikom operativnog lečenja, ili eksplorativne laparotomije.
Laboratorijska ispitivanja kod Brenner tumora jajnika nisu u potpunosti specifična, tj. može postojati poremećaj krvne slike u smislu hipohromne anemije, povećanja sedimentacija, povećanje CRP-a (C reaktivni protein).
Kako se leče Brenner tumori jajnika?
Definitivno lečenje benignih Brenner tumora jajnika se postiže radiklanim hirurškim otklanjanjem, čime se postiže potpuno izlečenje i prognoza je obično veoma dobra. Često se zajedno sa tumorom mora odstraniti jajnik, pa i deo jajovoda.
Maligni Brenner tumori se leče histerektomijom (odstranjenje materice) sa odstranjenjem oba jajnika i jajovoda sa hemioterapijom nakon operacije.

Tumori nastali iz hormon-senzitivnih tkiva mogu biti pilulehormon-zavisni. Njihov rast može biti inhibiran hormonima suprotnog delovanja, antagonistima ili lekovima koji inhibiraju sintezu odgovarajućeg hormona. Hormoni ili analozi hormona koji deluju inhibitorno na pojedina tkiva mogu da se koriste u lečenju tumora porekla tih tkiva.
Glikokortikoidi
Glikokortikoidi imaju inhibitorno delovanje na proliferaciju limfocita i koriste se u lečenju leukemije i limfoma. Oni se takođe koriste kao suportivna terapija u stanjima sa povišenim intrakranijalnim pritiskom.
Estrogeni
Estrogeni kao fosfestrol, blokiraju efekte androgena u androgen-zavisnim tumorima prostate, mada se malo koriste, ovi tumori se najefikasnije leče analozima oslobađajućeg hormona za gonadotropine.
Estrogeni se mogu koristiti da privuku ćelije karcinoma dojke koje miruju u proliferišući pul kako bi bile dostupne delovanju citotoksičnih lekova.
Progestageni
Progestageni, kao što su megestrol i medroksiprogesteron, koriste se u terapiji neoplazmi endometrijuma i bubrega.
Analozi oslobađajaćeg hormona za gonadotropine
Analozi oslobađajaćeg hormona za gonadotropine, kao što je goserelin, mogu, pod određenim uslovima, inhibirati oslobađanje gonadotropina. Ovaj lek se koristi u terapiji karcinoma dojke žena pre menopauze i karcinoma prostate.
Analog somatsostatina, oktreotid, koristi se u lečenju različitih tumora koji luče hormone kao što su tumori gastrointestinalni trakta, VIPomi, glukagonomi, karcinoidi i gastrinomi. Ovi tumori ekspoprimiraju somatostatinske receptore, čija aktivacija inhibira proliferaciju ćelija kao i sekreciju hormona.
Antagonisti hormona
Antagonisti hormona mogu biti efikasni protiv mnogih hormon-zavisnih tumora.
Anti-estrogen tamoksifen izvanredno je efikasan u određenom broju hormon-zavisnih tumora dojke i može biti koristan i u prevenciji ove bolesti. U tkivu dojke, tamoksifen sprečava delovanje estrogena na specifične receptore i inhibira transkripciju estrogen-zavisnih gena. Tamoksifen takođe pokazuje kardioprotektivno delovanje, delom zbog toga što štiti lipoproteine male gustine od oksidativnog strtesa.
Antiandrogeni, flutamid, bikalutamid i cisproteron, koriste se u lečenju karcinoma prostate. Povećana sekrecija testosterona koja se viđa kod pacijenata sa karciomom prostate, može se sprečiti antiandrogenima kao što je ciproteron.
Inhibitori enzima
Oni blokiraju određenje enzime koji su važni u biosintezi estrogena u ljudskom organizmu. Inhibitori sinteze hormona nadbubrega efikasni su u terapiji karcinoma dojke kod žena u postmenopauzi. Od ovih lekova koriste se formestan, koji deluje u kasnijoj fazi sinteze hormona inhibicijom enzima aromataze koji metaboliše androgene u estrogene i trilostan i aminoglutetimid koji inhibiraju ranu fazu sinteze hormona. Kod primene ova dva leka neophodna je supstituciona primena kortikosteroida. Letrozol, anastrozol i eksemestan jesu inhibitori enzima aromataze. Naime, ključni korak u sintezi estrogena je pretvaranje hinonskog A prstena na steroidu u aromatski prsten (fenol). Tek tada nastaje estrogenska steroidna struktura. Tu ulogu obavlja enzim aromataza. Ukoliko je ona blokirana pomenutim lekovima tada nedostaje taj ključni deo u sintezi estrogena pa koncentracija estrogena u organizmu bitno opada.

b12Vitamin B12 pripada vitaminima B kompleksa i naziva se još i “crveni vitamin”. Budući da se u svom sastavu ima i atom kobalta, nazivaju ga još i cijankobalamin. Pripada grupi vitamina rastvorljivih u vodi i delotvoran je i u vrlo malim dozama. Jedan je od najsloženijih vitamina po svojoj hemijskog strukturi.
Gradi crvena krvna zrnca i štiti od tumora.
Danas znamo da je delovanje vitamina B12 u direktnoj vezi s aktivnostima nervnih ćelija, replikacijom DNK i nastankom supstance koja utiče na raspoloženje. Osim toga, cijankobalamin smanjuje nivo homocisteina u krvi (supstance koja može delovati kao faktor rizika na nastank bolesti srca), a primenjuje se i u lečenju depresije, neplodnosti kod žena i Kronove bolesti. Vitamin B12 formira i regeneriše krvna zrnca, a njegov nedostatak izaziva pernicioznu anemiju i neka neurološka oboljenja, što sve zajedno čini ovaj vitamin veoma bitnim. Kao poseban rezultat njegovog deficita nastaje demijelinizacija nervnih vlakana kičmene moždine, što dovodi do gubitka perifernog senzibiliteta, a u teškim slučajevima i do paralize. Vitamin B12 ima i zaštitnu ulogu od nastanka tumora, pre svega onih oblika koji nastaju usled pušenja. Budući da pušači imaju izuzetno nizak nivo vitamina B12 , kao i vitamina B9, istraživači su odlučili da ispitaju kakav efekat imaju ovi vitamini na organizam pušača. Utvrdili su da pušenje smanjuje nivo ovih vitamina pre svega u ćelijama pluća, te da dodavanje kombinacije ova dva vitamina znatno smanjuje mogućnost dobijanja kancera pluća ili bronhija. Takođe, vitamin B12 štiti organizam od raznih toksina i alergena. O ovoj ulozi ovog vitamina još uvek nema dovoljno podataka, ali je utvrđeno da on može uspešno blokirati mnoge štetne reakcije na sulfite i druge aditive iz hrane. Pomoću proteinskog sastojka želudačnog soka, takozvanog unutrašnjeg faktora “apoeritina”-vitamin B12 se apsorbuje iz tankog creva u krvotok, a iz krvotoka se doprema u različita tkiva, gde se vezuje za enzime i azotne materije gradeći različite komplekse. Funkcija vitamina B12  je tesno povezana sa vitaminom B9, jer u većini telesnih procesa oni učestvuju zajedno.
Gde se krije najređe zastupljen vitamin
Vitamin B12 ne sintetišu ni biljke ni životinje, već samo neke vrste bakterija. Na primer, mikroflora creva koja je karakteristična za varenje sintetiše vitamin B12 u neophodnim količinama. Bogati izvori cijankobalmina jesu namirnice životinjskog porekla, meso (govedina i svinjetina), riba, plodovi mora, mleko, jaja, iznutrice, fermentisani sirevi, dok ga u povrću nema. U ljudskom organizmu se deponuje u jetri (tu ga ima od 50 do 90% ukupne količine u organizmu).
Optimalne količine
Preporučeni dnevni unos kobalamina iznosi 2-3 mikrograma dnevno, a pojačan unos od 4 mikrograma dnevno se preporučuje trudnicama i dojiljama. Takođe, veći unos se savetuje vegeterijancima i veganima, koji ne konzumiraju namirnice životinjskog porekla. Starije osobe bi trebale da unose 10-25 mikrograma vitamina B12 u organizam dnevno. Trebalo bi da se kombinuje sa kalcijumom da bi organizam imao stvarne koristi od njega. Hipovitaminoza je retka i javlja se kod vegeterijanaca koji godinama ne konzumiraju meso i druge životinjske proizvode.

Female reproductive organFaktor rizika je nešto što može povećati izglede za nastanak mioma. Postojanje određenog faktora rizika može takođe uticati na ishod lečenja i može povećati šanse da se miom vrati.  Faktori rizika, kao što su starost, rasa, porodična istorija mogu uticati na verovatnoću pojave mioma.
Starost
Miomi su češći što je žena starije životne dobi, dok ne dođe u dob kada prolazi kroz menopauzu.
Primećen je veliki porast broja žena kod kojih su dijagnostikovani miomi kada dođu u četrdesete godine.
To ne mora da znači da su miomi češći kod žena u četrdesetim godinama života, već samo da postojeći miomi mogu početi da rastu brže ili da simptomi mogu postati očigledniji.
Porodična istorija
Izgleda da je razvoj mioma češći ako postoji porodična istorija; postoji veća verovatnoća da žene sa miomima imaju bliskog člana porodice kao što su sestra ili majka sa istim stanjem u poređenju sa ženama bez mioma.
Ovo ukazuje na to da određeni geni mogu biti uključeni u njihov razvoj.
Rasa
Miomi su 2-3 puta češći kod žena afro-karipskog porekla i imaju tendenciju da budu veći, brojniji i da se razvijaju u ranijoj starosnoj dobi.
Prva menstruacija
Starosna dob za pojavu prvog menstrualnog ciklusa dosta varira u zavisnosti od regiona, rase, genetskih faktora itd. ali grubo gledano, prosečna starost je 13 godina.
Postoji nešto veći rizik od pojave mioma ako se prvi menstrualni ciklus pojavio u ranijoj dobi.
Žene koje su bile starosti 10 godina ili mlađe kada su dobile prvi menstrualni ciklus imaju veći rizik od pojave mioma u odnosu na žene koje su bile starosti 12 godina ili starije u vreme prvog menstrualnog ciklusa.
Žene čiji su menstrualni ciklusi počeli kada su imale 16 godina ili više, imaju manji rizik od pojave mioma.
Rani početak menstrualnih ciklusa može blago povećati rizik od razvoja mioma zato što ćelije zida (miometrijuma) materice (uterusa) podležu većem broju deoba, čime se povećava šansa da dođe do pojave greške u procesu deobe ćelija.
Broj porođaja.
Žene koje su rađale imaju manji rizik od nastanka mioma od onih koje nisu rađale.
Ovaj rizik se smanjuje kako žena ima više dece, a takođe ako su kraći periodi između porođaja.
Rađanje smanjuje rizik od mioma zato što trudnoća ograničava period kada je žena izložena visokim nivoima specifičnog hormona koji se zove estrogen.
Menopauza.
Žene koje su prošle kroz menopauzu imaju manji rizik od razvoja mioma.
Postojeći miomi imaju tendenciju da se smanjuju kod žena u post-menopauzi zato što je tada nivo estrogena u telu veoma nizak, a kada su lišeni estrogena, miomi prestaju da se razvijaju.
Gojaznost.
Postoji povećani rizik od pojave mioma kod gojaznih žena.
Ovo može biti posledica hormonskih promena povezanih sa gojaznošću.
Vežbanje.
Žene koje vode aktivan stil života i koje dosta vežbaju imaju manji rizik od pojave mioma.
Jedna studija je pokazala da se rizik može smanjiti čak do 40%.
Visok krvni pritisak.
Kod žena sa visokim krvnim pritiskom ili rizikom od srčanih oboljenja postoji veća verovatnoća od nastanka mioma.
Jedna studija je pokazala da je visok krvni pritisak povezan sa povećanim rizikom od razvoja mioma, čak i kada se uzme u obzir medicinska nega i lečenje lekovima za povišen krvni pritisak.