Posts

Bakterije kao uzrocnici karcinoma

Helicobacter pylori

Karcinom želuca je četvrti najčešći tumor u svetu. Dugoročna infekcija želuca Helicobacterom pylori može izazvati čir na želucu. Takođe može izazvati upalu i oštetiti unutrašnji sloj želuca. Neke od ovih promena mogu tokom vremena dovesti do malignog oboljenja.  H. pilori infekcija je takođe povezan sa nekim vrstama limfoma želuca.

Za više od polovine svih slučajeva karcinoma želuca se smatra da su povezana sa H. pylori infekcijom. Ipak , većina ljudi koji imaju ovu bakteriju u želucu nikad ne razvijaju maligno oboljenje. Postoje neki dokazi da ljudi sa H. pylori imaju manji rizik od drugih vrsta karcinoma, mada nije jasno koja je tačna uloga bakterije.

Oko 1 od 3 odraslih ima dokaze o infekciji H. pylori, a stopa infekcije je veća kod starijih starosnih grupa. Infekcija se može širiti na nekoliko načina. Jedan je fekalna – oralni put –  preko kontaminirane hrane ili vode. Takođe se može preneti sa jedne osobe na drugu putem –  usta na usta .

Drugi faktori takođe igraju ulogu u tome da li će ili ne neko razviti karcinom želuca. Na primer, nitriti su materije koje se obično nalaze u mesu,  pojedinim pijaćim vodama I pojedinom povrću. Određene bakterije, kao što su H. pylori, mogu da konvertuju nitrite u jedinjenja za koja se smatra da izazivaju karcinoma želuca kod životinja .

Antibiotici i drugi lekovi se koristiti za lečenje H. pylori infekcije. Lekari su davali antibiotike pacijentima kojma je hiruški tretiran superficijalni karcinom želuca, kako bi izlečili H. pylori infekciju. Na taj način se sprečava ponovno javljanje karcinoma u drugim delovima želuca.

Chlamidia trachomatis

Chlamidia trachomatis je veoma česta vrsta bakterije koja može inficirati ženski reproduktivni sistem, kao i druge delove tela i kod muškaraca i kod žena. Prenosi se seksualnim putem.

Iako infekcije reproduktivnih organa mogu  izazvati simptome kod nekih ljudi, većina žena sa ovom infekcijom nema simptome. To znači da žene sa hlamidijom obično ne znaju da su inficirane, infekcija se otkriva prilikom ginekoloških ispitivanja. Uzorci briseva se potom ispituju na ovu vrstu bakterije. Infekcija je česta kod mlađih žena koje su seksualno aktivne, i mogu da traju godinama, osim ako se ne otkriju i leče.

Neke studije su pokazale da žene čiji krvni nalazi pokazuju prošlu ili trenutnu infekciju hlamidijom mogu biti pod većim rizikom za nastanak raka grlića materice od žena sa negativnim rezultatima na ovu bakteriju.

Studije su pokazale da sama hlamidija može izazivati karcinom, ali može delovati i sa HPV-om tako što promovišu rast ćelija raka. Na primer, hlamidija može uticati na to koliko se HPV zadržava u grliću materice. Istraživači su otkrili da žene koje su imale hlamidiju zajedno sa HPV-om, imaju veću verovatnoću da će imati HPV i kada se kasnije testiraju na ovaj virus, od žena koje nisu imale hlamidiju. Iako je potrebno još istraživanja da se potvrdi ova saznanja, već postoje dobri razlozi da se rade testovi za hlamidiju i da se leči antibioticima ukoliko se utvrdi.

Poznato je dugoročna infekcija hlamidijom kod žena izaziva upalu male karlice koja može dovoesti do neplodnosti, uglavnom kao posledica ožiljavanja u jajovodima. Kao i druge infekcije koje izazivaju ranice ili zapaljenje genitalnog područja, hlamidija može povećati rizik od inficiranja HIV-om ukoliko se ostvari seksualni  kontakta sa osobom zaraženom HIV infekcijom.

Redovni ginekološki pregledi ključ su za prevenciju ove maligne bolesti od koje oboleva sve više žena. Naime, bolest u ranoj fazi ne prate nikakvi simptomi, a kada se jave, velika je verovatnoća da su atipične promene, nakon višegodišnjeg zanemarivanja, prerasle u kancer, savetuje rak grlića materice (cerviks uretus) drugi po učestalosti i s gotovo pola miliona novoobolelih svake godine čini 12 svih slučajeva kancera u ženskoj populaciji. U našoj zemlji ovo oboljenje spada u najčešće malignome i na trećem je mestu po učestalosti, odmah iza karcinoma dojke i pluća. Broj obolelih žena od ovog karcinoma u Srbiji rapidno se povećao u poslednjih 10 godina, uz snižavanje njihove starosne dobi. Nekada su u najrizičnije grupe spadale žene od 40 do 50 godina starosti, dok je danas ta granica pornerena na između 35. i 45. godine života,ponekad obolevaju i mlađe. Ovo oboljenje karakteriše pojava malignih ćelija na sluzokoži grlića materice, koja može biti manje ili više zahvaćena atipičnim promenama od čega će zavisiti dijagnoza, način i tok lečenja. Ukoliko se dijagnoza ranije uspostavi, prognoze su dobre jer je rak grlića materice izlečiv ako se otkrije u ranom stadijumu.

Uzročnici

U najvećem procentu ova bolest je infektivne prirode. Naučnim ispitivanjima potvrđeno je da je izaziva humani papilorna virus (HPV). Otkriveno je preko 100 različitih tipova HPV, a najopasniji su tipovi 16 i 18. Virus može da izazove benigne promene, paje važno znati da neće svaka infekcija dobiti maligni karakter i da od 20 inficiranih žena 8 ima promene koje se mogu razviti u karcinom. Ipak, ukoliko se neki tipovi virusa kombinuju s faktorima rizika, atipične promene na cerviksu poprimaju ozbiljan oblik. Naime, pored virusa, u nastanku oboljenja značajnu ulogu igra još nekoliko faktora među kojima su pušenje, rano stupanje u seksualne odnose, česte promene seksualnih partnera, promiskuitetan partner, loša polna higijena, imunosupre sivna oboljenja, hormonska kontracepcija, karcinogeni faktori – infekcije hlamidijom, virusorn herpes sirnplex i pad imuniteta. Ovo su samo neki od glavnih uzroka koji dva pomenuta faktora spajaju u rizičnu celinu a krajnji rezultatje neka premaligna promena ili tumor grlića materice.

Simptomi
Karcinom grlića materice u ranim stadijumima uglavnom je asimptomatska bolest i razvija se veoma sporo. Nastaje u nizu faza koje se nazivaju prekancerozama. Ove promene traju dugo, od dve do deset godina, i lako se otkrivaju na redovnim pregledima. Ni prekancerozne promene ni rak u početku bolesti ne daju nikakve simptome. Kada se jave prvi simtomi, velika je verovatnoća da su atipične promene, nakon višegodišnjeg zanemarivanja, prerasle u bolest. Najčešći simptomi rane faze jesu sve vrste krvarenja van redovne menstruacije. Pažnju bi trebalo obratiti na pojavu stalnog vaginalog sukrvavog vodenastog iscetka i iregulanih vaginalnih krvarenjatokom seksualnog odnosa, između ciklusa ili posle menopauze, kao i preobilno menstrualno krvarenje. U kasnijoj fazi mogu se javiti brojni simptomi, bolovi u kostima i maloj karlici, problemi s mokrenjem, opstipacija, gubitak težine i umor, dok se u slučajevima uznapredovale bolesti pojavljuju otoci na nogama. Pošto navedene tegobe nisu svojstvene samo ovoj bolesti, njihov pravi uzrok može odrediti isključivo lekar specijalista. Međutim, važno je napomenuti da većina žena kojimaje tumor otkriven u kasnijoj fazi bolesti nisu redovno posećivale ginekologa.