Female reproductive organFaktor rizika je nešto što može povećati izglede za nastanak mioma. Postojanje određenog faktora rizika može takođe uticati na ishod lečenja i može povećati šanse da se miom vrati.  Faktori rizika, kao što su starost, rasa, porodična istorija mogu uticati na verovatnoću pojave mioma.
Starost
Miomi su češći što je žena starije životne dobi, dok ne dođe u dob kada prolazi kroz menopauzu.
Primećen je veliki porast broja žena kod kojih su dijagnostikovani miomi kada dođu u četrdesete godine.
To ne mora da znači da su miomi češći kod žena u četrdesetim godinama života, već samo da postojeći miomi mogu početi da rastu brže ili da simptomi mogu postati očigledniji.
Porodična istorija
Izgleda da je razvoj mioma češći ako postoji porodična istorija; postoji veća verovatnoća da žene sa miomima imaju bliskog člana porodice kao što su sestra ili majka sa istim stanjem u poređenju sa ženama bez mioma.
Ovo ukazuje na to da određeni geni mogu biti uključeni u njihov razvoj.
Rasa
Miomi su 2-3 puta češći kod žena afro-karipskog porekla i imaju tendenciju da budu veći, brojniji i da se razvijaju u ranijoj starosnoj dobi.
Prva menstruacija
Starosna dob za pojavu prvog menstrualnog ciklusa dosta varira u zavisnosti od regiona, rase, genetskih faktora itd. ali grubo gledano, prosečna starost je 13 godina.
Postoji nešto veći rizik od pojave mioma ako se prvi menstrualni ciklus pojavio u ranijoj dobi.
Žene koje su bile starosti 10 godina ili mlađe kada su dobile prvi menstrualni ciklus imaju veći rizik od pojave mioma u odnosu na žene koje su bile starosti 12 godina ili starije u vreme prvog menstrualnog ciklusa.
Žene čiji su menstrualni ciklusi počeli kada su imale 16 godina ili više, imaju manji rizik od pojave mioma.
Rani početak menstrualnih ciklusa može blago povećati rizik od razvoja mioma zato što ćelije zida (miometrijuma) materice (uterusa) podležu većem broju deoba, čime se povećava šansa da dođe do pojave greške u procesu deobe ćelija.
Broj porođaja.
Žene koje su rađale imaju manji rizik od nastanka mioma od onih koje nisu rađale.
Ovaj rizik se smanjuje kako žena ima više dece, a takođe ako su kraći periodi između porođaja.
Rađanje smanjuje rizik od mioma zato što trudnoća ograničava period kada je žena izložena visokim nivoima specifičnog hormona koji se zove estrogen.
Menopauza.
Žene koje su prošle kroz menopauzu imaju manji rizik od razvoja mioma.
Postojeći miomi imaju tendenciju da se smanjuju kod žena u post-menopauzi zato što je tada nivo estrogena u telu veoma nizak, a kada su lišeni estrogena, miomi prestaju da se razvijaju.
Gojaznost.
Postoji povećani rizik od pojave mioma kod gojaznih žena.
Ovo može biti posledica hormonskih promena povezanih sa gojaznošću.
Vežbanje.
Žene koje vode aktivan stil života i koje dosta vežbaju imaju manji rizik od pojave mioma.
Jedna studija je pokazala da se rizik može smanjiti čak do 40%.
Visok krvni pritisak.
Kod žena sa visokim krvnim pritiskom ili rizikom od srčanih oboljenja postoji veća verovatnoća od nastanka mioma.
Jedna studija je pokazala da je visok krvni pritisak povezan sa povećanim rizikom od razvoja mioma, čak i kada se uzme u obzir medicinska nega i lečenje lekovima za povišen krvni pritisak.

trudnicaOvo je jedna od najtežih dilema sa kojom se suočavaju žene kojima je nekada dijagnostkovan karcinom i koje su pobedile ovu opaku bolest. Dešava se u lekarskoj praksi, da se kod trudnice dijagnostikuje karcinom i da određeni procenat njih iznese trudnoću do kraja i rodi zdravu decu.
U današnje vreme žene sve kasnije rađaju, a trudnoća u kasnijoj životnoj dobi i odlaganje rađanja nosi sa sobom rizik da žena oboli od bilo koje hronične bolesti, kao i od karcinoma. Zbog toga ginekolozi stalno podsećaju žene da rađaju što ranije, jer kako godine prolaze , sve je manji broj jajnih ćelija koje stoje na raspolaganju, a ostanak u drugom stanju i održavanje trudnoće je sve teži zadatak. Iako epidemiološke studije kažu da su trudnoća i karcinom udruženi u 0,1 % slučajeva, što znači da na 10.000 trudnica koje su iznele trudnoću dolazi jedna koja je obolela od raka, i taj rizik se povećava kako se rađanje odlaže.
Svim ženama koje su imale maligni tumor i koje su veoma motivisane da postanu majke, ova činjenica nije nikakva prepreka za ostanak u drugom stanju. Jedino što ove trudnoće moraju da se planiraju i vode u specijalizovanim ginekološkim ustanovama. Takođe, preporuka je da je potrebno da prođe u proseku dve godine od završetkla lečenja da bi žena ostala u drugom stanju.
Drugo stanje i kod potpuno zdravih žena izaziva mnogobrojne strahove, a žene koje su vodile tešku borbu sa karcinomom, trudnoća dodatno plaši. Ove žene imaju mnoštvo strahova, počev od bojazni da li će drugo stanje provocirati povratak maligne bolesti, preko strepnje da li će organizam koji je prethodno oslabljen malignom bolešću moći da iznese trudnoću, pa sve do toga da li se maligni gen može preneti na plod. Svi ovi strahovi su normalni i osnovani, ali iz saznanja iz mnogobrojnih epidemioloških studija može se reći da je strah žena da trudnoća može biti okidač za ponovno vraćanje maligne bolesti često nepotrebna, čak i kad su u pitanju estrogen zavisni tumori, kao što je karcinom dojke. Osnovni zadatak lekara u ovakvim slučajevima je da se izbori da se trudnoća iznese, ako ne do kraja, onda do trenutka kada je plod spreman za samostalan život.
Primena hemioterapije za vreme trudnoće izaziva podeljena stručna mišljenja. Neki stručnjaci tvrde da je hemioterapija bezbedna za plod nakon 14 nedelje trudnoće, izuzev onih lekova koje imaju izuzetno teratogeno dejstvo na plod i njegov razvoj. Iskustva stručnjaka govore da je potreban individualan pristup svakoj pacijentkinji. Ipak, većina žena dobiju hemioterapiju tek nakon završene trudnoće, uz konsultaciju da medikalnim onkologom, to jest hemioterapeutom. Važno je da u planiranju ovakve trudnoće učestvuje ceo tim lekara, u kome se nalazi ginekolog, onkolog, perinatolog, hemioterapeut i doktori drugih specijalnosti.
Lečenje kancera u trudnoći je delikatan zadatak i zahteva kontinuiranu brigu da se sačuva zdravlje majke, a da se ne ugrozi plod. Najkomlikovanije je kada je maligna bolest metastazirala.
Ovim pacijentkinjama veliku podršku daje psihoonkološko savetovalište, u kome sve trudnice, ali i one žene koje žele da se ostvare u ulozi majke mogu da porazgovaraju o svojim strahovima sa psihologom, psihijatrom i ginekologom. U ovom savetovalištu one mogu da porazgovaraju i sa drugim ženama koje su gurale pretežak teret maligne bolesti. Ova vrsta razmene iskustava je, veoma važna jer žene shvataju da nisu same u svojoj bolesti.

Miomi-dobroćudni-tumor-257x300Miomi su najčešći oblik dobroćudnih tumora glatkih mišića materice kod žena u reproduktivnom dobu. Možda ste čuli da se nazivaju i drugim imenima poput fibroidi uterusa, fibroidi, lejomiomi ili lejomiomati.

Miomi su obično okruglog oblika, mogu biti brojni i različitih veličina.

Često miomi ne pokazuju nikakve simptome i otkriju se tek rutinskim pregledom. Ali u proseku jedna od tri žene sa miomima će osetiti neke simptome koji će uticati na njen svakodnevni život.

Ako imate neki od sledećih simptoma i ako ste zabrinuti da možda imate miome, razgovarajte sa svojim lekarom o mogućnostima koje imate na raspolaganju.

Bolne menstruacije

Miomi mogu da izazovu uvećanje materice (uterusa) i uzrokuju obilno ili bolno krvarenje tokom menstruacije.

Obilne menstruacije

Obilne menstruacije ne moraju neophodno značiti da nešto nije u redu, ali mogu da imaju emocionalni i društveni uticaj na svakodnevni život i mogu dovesti do anemije usled nedostatka gvožđa, do umora i kratkog daha.

Trebalo bi da prepoznate da li su vaši menstrualni ciklusi postali veoma obilni, ukoliko je potrebno da koristite neuobičajeno velik broj tampona ili uložaka, ili da koristite oboje zajedno ili vam krv prolazi kroz odeću ili na posteljinu.

Nepravilno krvarenje

Ovo se može dogoditi zato što miomi iritiraju sluzokožu materice (endometrijum) i remete reproduktivni ciklus.
Prosečan menstrualni ciklus traje oko 28 dana, ali sve između 24 i 35 dana se smatra normalnim. Nepravilno krvarenje je kada menstrualni ciklus traje duže od sedam dana, kada prođe manje od tri nedelje između početka jednog menstrualnog ciklusa i početka narednog ciklusa, ako dolazi do krvarenja između ciklusa ili do krvarenja nakon polnog odnosa.

Bol u karlici i osećaj pritiska u stomaku

Miomi mogu izazvati bol ili pritisak u predelu karlice (ispod pupka), naročito ako su veliki. Oni mogu takođe izazvati bol u donjem delu leđa i u nogama.

Često mokrenje i zatvor

Potreba za odlaskom u toalet češće nego uobičajeno se može javiti ako miomi vrše pritisak na bešiku što inicira česte odlaske u toalet tokom dana i noći. Miomi takođe mogu vršiti pritisak na debelo crevo, što može da dovede do zatvora i bola tokom rada creva. Zatvor znači da su vaše stolice neuredne ili da ne možete u potpunosti da ispraznite creva.

Bol i nelagodnost tokom odnosa

Ako miomi rastu u blizini vagine ili grlića materice (cerviksa) neke žene mogu osetiti bol tokom seksualnog odnosa, što može uticati na odnose.

Otežano začeće i neplodnost

Povremeno, miomi mogu dovesti do problema sa začećem ili do neplodnosti (nemogućnosti začeća).
Kod većine zdravih parova, 95% će ostati u drugom stanju ako u toku perioda od dve godine imaju redovan i nezaštićen seksualni odnos. Prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji (World Health Organization (WHO), smatra se da je par neplodan ako žena ne uspe da zatrudni nakon 12 meseci redovnog nezaštićenog seksualnog odnosa.

Do neplodnosti može doći ako su miomi veoma veliki ili submukozni kada rastu u šupljinu materice. U zavisnosti od njihovog tipa ili veličine, miomi mogu ponekad sprečiti oplođenu jajnu ćeliju da se zakači za sluzokožu materice, ili mogu da blokiraju jajovod, otežavajući trudnoću.

U nekim slučajevima, miomi mogu takođe dovesti do komplikacija tokom trudnoće i za majku i za dete, povećavajući rizik od pobačaja i mogu da izazovu probleme tokom porođaja.

primed13forte

Primed 13 forte prirodan preparat na bazi meda, medicinskih gljiva Kordiceps, Reishi i Shitake, obogaćen jezgrom koštice kajsije. Svaka od medicinskih gljiva koje ulaze u sastava preparata ima izreženo antioksidativno i zaštitno antikancerogeno dejstvo, i u ovom preparatu se ova njihova svojstva međusobno dopunjuju. Jezgro kajsijine koštice sadrži vitamin B17, čime doprinosu ukupnom antikancerogenom dejstvu preparata.

Upotreba PRIMED 13 FORTE preparata se preporučuje:

  • za jačanje imunološkog odgovora organizma
  • kao pomoćno sredstvo u prevenciji i tretmanu malignih bolesti
  • kod virusnih, bakterijskih i gljivičnih infekcija.

sk_1_4Na koži se tokom života javljaju razne, mahom dobroćudne izrasline, čiji raspored i broj variraju od osobe do osobe. Najčešće je reč o keratozama, mladežima, fibromima, papilomima i bradavicama virusnog porekla. Strah od toga da je svaka ova izraslina put ka najgorem scenariju, ili, s druge strane, ignorisanje i neodgovorno ophođenje prema uočljivim promenama na koži – nisu dobri modeli ponašanja.
Neke promene na koži, pigmentovane ili ne, mogu biti rizične po zdravlje, te stoga lekari preporučuju redovne kontrole.
Keratoze izazivaju sunčevi zraci
Najčešće promene na koži jesu keratoze, koje mogu biti seboroične i aktinične. I jedne i druge se javljaju kod starijih osoba, mada u poslednje vreme i kod mlađih ljudi, jer se mnogi od njih nekontrolisano izlažu sunčevim zracima ili preterano idu u solarijum.
Seboroične keratoze se javljaju uglavnom na licu, leđima, stomaku, ispod grudi kod žena i kosmatom delu glave. U početku su blago izdignute iznad nivoa kože, žućkaste ili svetlobraon, a kasnije postaju tamnobraon ili crne. Površina im je hrapava i često pokrivena ljuspom koja se lako skida. Stalno se pojavljuju nove promene, tako da jedna osoba može imati na desetine čak i stotine njih. Ove promene se mogu lako otkloniti tečnim azotom ili elektrokoagulacijom.
Aktinične keratoze (solarne ili senilne) češće se javljaju kod osoba starije životne dobi, svetle kože i svetlih očiju. Javljaju se i kod osoba koje su se tokom života dosta izlagale sunčevim zracima. Promene nastaju kao posledica hroničnog dejstva UV zraka sa kumulativnim dejstvom. Ove promene ne nastaju od skorašnjeg izlaganja suncu, već od sunčanja kom su pacijenti bili izloženi tokom detinjstva, pa do starijeg životnog doba. Najčešće se pojavljuju na nosu, čelu, obrazima, ušnim školjkama, šakama, temenu glave kod ljudi koji nemaju kosu. Vide se kao beličasto-žućkaste ljuspice, a promene su prečnika od tri-četiri milimetara do jednog centimetra. Tokom vremena pojedinačne promene se povećavaju i povećava se i njihov broj. Oko 20% njih se godinama transformišu u maligni tumor kože. Porast pojedinačne promene, infiltracija, stvaranje ulceracije (ranice), i crvenila okolne kože znaci su koji ukazuju na malignu alteraciju , pa ih treba lečiti na vreme. Terapija se sprovodi tečnim azotom, a postoje i kreme za lokalnu primenu.
Fibromi se lako uklanjaju
Pored keratoza, česte promene na koži su i sitne fibromske izrasline. One se uglavnom pojavljuju na vratu, ispod pazuha ili na preponama, ali se mogu javiti i na drugim delovima tela. Mogu biti boje kože, svetlobraon, ali i tamnobraon. Pretežno su promera od jednog do dva milimetara, mada nije neobično da izrastu i do veličine 1 cm, pa čak i više. Ove izrasline treba ukloniti, a uglavnom se to radi elektrohirurškim putem. Vremenom se pojavljuju nove promene, ali one koje su uklonjene se uglavnom ne obnavljaju. Brojčano ih može biti jako malo, mada se mogu pojaviti i u velikom broju, na desetine ili stotine.