Bakterije kao uzrocnici karcinoma

Helicobacter pylori

Karcinom želuca je četvrti najčešći tumor u svetu. Dugoročna infekcija želuca Helicobacterom pylori može izazvati čir na želucu. Takođe može izazvati upalu i oštetiti unutrašnji sloj želuca. Neke od ovih promena mogu tokom vremena dovesti do malignog oboljenja.  H. pilori infekcija je takođe povezan sa nekim vrstama limfoma želuca.

Za više od polovine svih slučajeva karcinoma želuca se smatra da su povezana sa H. pylori infekcijom. Ipak , većina ljudi koji imaju ovu bakteriju u želucu nikad ne razvijaju maligno oboljenje. Postoje neki dokazi da ljudi sa H. pylori imaju manji rizik od drugih vrsta karcinoma, mada nije jasno koja je tačna uloga bakterije.

Oko 1 od 3 odraslih ima dokaze o infekciji H. pylori, a stopa infekcije je veća kod starijih starosnih grupa. Infekcija se može širiti na nekoliko načina. Jedan je fekalna – oralni put –  preko kontaminirane hrane ili vode. Takođe se može preneti sa jedne osobe na drugu putem –  usta na usta .

Drugi faktori takođe igraju ulogu u tome da li će ili ne neko razviti karcinom želuca. Na primer, nitriti su materije koje se obično nalaze u mesu,  pojedinim pijaćim vodama I pojedinom povrću. Određene bakterije, kao što su H. pylori, mogu da konvertuju nitrite u jedinjenja za koja se smatra da izazivaju karcinoma želuca kod životinja .

Antibiotici i drugi lekovi se koristiti za lečenje H. pylori infekcije. Lekari su davali antibiotike pacijentima kojma je hiruški tretiran superficijalni karcinom želuca, kako bi izlečili H. pylori infekciju. Na taj način se sprečava ponovno javljanje karcinoma u drugim delovima želuca.

Chlamidia trachomatis

Chlamidia trachomatis je veoma česta vrsta bakterije koja može inficirati ženski reproduktivni sistem, kao i druge delove tela i kod muškaraca i kod žena. Prenosi se seksualnim putem.

Iako infekcije reproduktivnih organa mogu  izazvati simptome kod nekih ljudi, većina žena sa ovom infekcijom nema simptome. To znači da žene sa hlamidijom obično ne znaju da su inficirane, infekcija se otkriva prilikom ginekoloških ispitivanja. Uzorci briseva se potom ispituju na ovu vrstu bakterije. Infekcija je česta kod mlađih žena koje su seksualno aktivne, i mogu da traju godinama, osim ako se ne otkriju i leče.

Neke studije su pokazale da žene čiji krvni nalazi pokazuju prošlu ili trenutnu infekciju hlamidijom mogu biti pod većim rizikom za nastanak raka grlića materice od žena sa negativnim rezultatima na ovu bakteriju.

Studije su pokazale da sama hlamidija može izazivati karcinom, ali može delovati i sa HPV-om tako što promovišu rast ćelija raka. Na primer, hlamidija može uticati na to koliko se HPV zadržava u grliću materice. Istraživači su otkrili da žene koje su imale hlamidiju zajedno sa HPV-om, imaju veću verovatnoću da će imati HPV i kada se kasnije testiraju na ovaj virus, od žena koje nisu imale hlamidiju. Iako je potrebno još istraživanja da se potvrdi ova saznanja, već postoje dobri razlozi da se rade testovi za hlamidiju i da se leči antibioticima ukoliko se utvrdi.

Poznato je dugoročna infekcija hlamidijom kod žena izaziva upalu male karlice koja može dovoesti do neplodnosti, uglavnom kao posledica ožiljavanja u jajovodima. Kao i druge infekcije koje izazivaju ranice ili zapaljenje genitalnog područja, hlamidija može povećati rizik od inficiranja HIV-om ukoliko se ostvari seksualni  kontakta sa osobom zaraženom HIV infekcijom.

limfedem

Šta je limfedem?

Tokom operacije raka dojke, lekar može ukloniti jedan ili više limfnih čvorova iz pazušnog područja da se ustanovi da li se rak proširio. Kada se uklanjaju limfni čvorovi, takođe se uklanjaju I limfni sudovi koji nose tečnost iz distalnih delova tog područja do glavnih limfnih sudova.

Uklanjanje limfnih čvorova i sudova menja protok limfne tečnosti na toj strani gornjeg dela tela. To otežava oticanje tečnosti iz grudi, dojke i ruku. Ako ostali limfni sudovi ne mogu da sakupe dovoljno tečnosti iz ovih regija, višak tečnosti se zadržava u tim tkivima i nastaje oticanje  ili limfedem. Zračenje na limfne čvorove u pazuha može da utiče na protok limfne tečnosti u rukama , grudima I dojkama, izaziva ožiljke i oštećenja, povećavajući rizik od limfedema.

Limfedem je nagomilavanje limfne tečnosti u tkivu pod kožom. To se obično polako razvija tokom vremena. Oticanje može da varira od blagog do ozbiljnog. Može početi brzo posle operacije ili zračenja. Ali takođe može početi I mesecima ili čak godinama kasnije. Žene koje imaju mnogo uklonjenih limfnih čvorova I žene koji su imale terapiju zračenja protiv raka dojke, imaju veći rizik od nastanka limfedema.

Lekari još uvek ne znaju u potpunosti zašto neki pacijenti imaju veći problem sa nagomilavanjem tečnosti od drugih. Očekuje se da će u budućnosti manji broj žena razvijati limfedem zbog:

  • Grudne hirurgija i lečenja  – više se primenjuju konzervativne metode koje uklanjaju rak i malu količinu zdravog tkiva oko nje nego što se to čini kod  mastektomije, koja uklanja cele dojke i više limfnih čvorova.
  • Istraživački napredak doneo je metode poput biopsije sentinel limfnog čvora. Sentinel nodus (SN) je prvi drenažni nodus na putu limfatičke drenaže od mesta malignog tumora, što dozvoljava uklanjanje manjeg broja limfnih čvorova.
  • Novije studije ispituju koji limfni čvorovi dreniraju limfu iz ruku, kako mogu biti sačuvani pre operacije kada je to moguće.

Jedan tip limfedema je čak u porastu, to je edem  grudnog koša.To je najverovatnijo posledica većeg broja konzervatnivnih tretmana, jer sve veći broj žena podleže zračenju.

Ima još dosta toga da se istraži o limfedemu. Postoje načini kako možete brinuti o ugroženoj regiji I smanjite šanse za buduće probleme. Kada je nastao limfedem, više ne može da se izleči . Ali rana i pažljiva briga može smanjiti simptome i sprečiti pogoršanje. U stvari , neke žene upravljaju svojim limfedema tako dobro, da one postaju ubeđene da problem više ne postoji. Sve žene koje su imale epizode ​​limfedema trebalo bi pratiti smernice i uputstva svog lekara da bi se izbegao povratak ili pogoršanje limfedema.

Šta je limfni sistem?

Naša tela imaju mrežu limfnih čvorova i limfnih sudova koji sakupljaju i nose limfnu tečnost , slično kao što vene prikupljaju krv iz udaljenih delova tela ( u rukama i nogama ) i nose je nazad u srce. Limfna tečnost sadrži proteine, soli i vodu, kao i bela krvna zrnca, koji pomažu u borbi protiv infekcija . U limfnim sudovima, jednosmerni ventili rade sa mišićima tela da pomognu kretanje tečnosti kroz telo . Limfni čvorovi su male kolekcije tkiva koje služe kao filteri za štetne materije i pomažu nam da se borimo sa infekcijama.

Zašto treba da znate o limfedema?

Neke žene koje su lečene od raka dojke razvijaju oticanje ili limfedema ruku, grudi i dojki. Većina žena koje su imale rak dojke neće razviti ovaj neželjeni efekat. Rizik od limfedema je veći za žene čiji je rak dojke tretiran I operacijom i radioterapijom. Mi takođe znamo da je rizik od limfedema veći sa brojem uklonjenih limfnih čvorova i veći kod žena koje su gojazne. Ipak , ne postoji način da se predvidi ko će razviti ovo stanje.

Postoje koraci koje možete preduzeti da smanjite rizik od nastanka limfedema i stvari koje možete da uradite i sprečite njegovo pogoršanje. Prevencija limfedema I njegovo rano otkrivanje znatno doprinose boljoj kontroli ovog stanja I sprečavaju pogoršanja, zbog čega je bitno upoznati  I informisati pacijente o limfedemu kao posledici lečenja tumora dojke.