Miomi su benigni tumori, koji potiču od mišićnih ćelija materice i koji nemaju mogućnost daljeg širenja i metastaziranja. Svojim rastom miomi mogu da pritiskaju okolne strukture i remete njihovu funkciju. Ne zna se tačno šta dovodi do nastanka mioma, ali se zna da hormon estrogen utiče na rast mioma.
Mnogi miomi nemaju simptome, čak više od 70% njih. Miomi koji su bez simptome se otkrivaju slučajno, na rutinskom pregledu. Simptomi mioma mogu biti različiti po intenzitetu što zavisi od veličine mioma, njegove lokalizacije, promenama unutar njega i da li je prisutna trudnoća kod žene.Simptomi mioma materice su sledeći.
-Obilno menstrualno krvarenje, krvarenje van ciklusa, bolne menstruacije.
-Bol i napetost u donjem delu stomaka zbog pritiska mioma na strukture u materici.
-Zbog čestih i obilnih krvarenja javlja se anemija koja je uporna i teško se leči. Javljaju se zamaranje, bledilo, lupanje i preskakanje srca.
-Javlja se nelagodnost u donjem trbuhu i nadimanje.
-Zbog pritiska na debelo crevo javlja se zatvor i otežano pražnjenje stolice.
-Učestalo i bolno mokrenje zbog pritiska mioma na bešiku i mokraćne kanale.
-Ukoliko je tumor veliki i pritiska neku veliku venu, javlja se venski zastoj ,tromboza, otoci nogu.
-Bolni odnosi ako je miom na nezgodnom mestu.
Neplodnost i problemi sa začećem se često sreću, čak 10% neplodnosti nastaje zbog mioma. Nakon odstranjenja mioma čak 40% žena zatrudni.
-Spontani pobačaji se takođe javljaju kao komplikacija mioma, koji može da mnogo poraste u drugom itrećem trimestru trudnoće i izazove prevremeni porođaj ili spontani pobačaj.

 

Najčešći benigni tumor očnog živca je gliom očnog živca. U pitanju je benigni tumor koji nastaje na strukturama očnog živca. Tumorska masa može da zahvati samo očnu jabučicu ili da zahvati i udaljene strukture koje se nalaze blizu optičkog centra u kori velikog mozga.
Gliomi očnog živca se mogu podeliti u dve grupe, one koji se javljaju kod dece i koji su benigniji po prirodi od onih koji se javljaju kod odraslih i koji su često fatalni i pored adekvatnog lečenja.
Simptomi glioma očnog živca su:
– postepeno slabljanje vida
-izbočenost očnih jabučica, egzoftalmus.
-glavobolja.
-mučnina i povraćanje usled povećanja intralobanjskog pritiska.
-kod brzorastućih tumora javlja se potpuno slepilo na zahvaćenom oku.
-obično se javljaju jednostrano, ređe bivaju zahvaćena oba oka.
-kod zahvatanja moždanih struktura prognoza je lošija.
Dijagnoza se postavlja na prvom mestu anamnezom, neurološkim i oftalmološkim pregledom. Definitivna dijagnoza se postavlja na osnovu rendgena lobanje, skenera i magnetne rezonance.
Lečenje koje je najuspešnije je hirurško odstranjivanje glioma u potpunosti. Kod glioma očnog živca kod kojih nije moguće odstranjenja tumora u potpunosti, primenjuje se zračna terapija.

Svaka novostvorena masa u lobanjskoj duplji koja napreduje i raste, utiče na moždano tkivo tako što ga razara, zamenjuje ili potiskuje. Ranije ili kasnije to dovodi do porasta pritiska u lobanji i javljaju se simptomi i znaci intrakranijalnih tumora.
Kao najčešćim opštim znacima intralobanjskih tumora se navode: glavobolja, povraćanje i promene na očnom dnu u vidu zastojne papile.

Glavobolja kod intrakranijalnih tumora može nastati zbog pritiska ili rastezanja struktura koje su osetljive na bol. To su tvrde moždane opne, venski sinusi, arterije na bazi mozga, moždani živci koji su osetljivi na bol. Glavobolja kao simptom se nešto ranije javlja kod tumora u zadnjoj lobanjskoj jami, često je pulsirajućeg karaktera ili žarenja. Postepeno se pojačava i najvjše je izražena u ranim jutarnjim satima i ponekad se javlja i u toku noći. Glavobolja se pojačava pri nekim aktivnostima: fizička aktivnost, kašalj, kijanje, naprezanje… U početku rasta tumora narvni sistem, svojim kompenzatornim mehanizmima, dozvoljava latentnu fazu tj. fazu adaptacije moždane mase na otok, što se klinički manifestuje periodičnim napadima glavobolje, kao i njenim intenzitetom i trajanjem. Nakon prestanka perioda adaptacije i nastajanja difuznog otoka mozga, glavobolja postaje difuzna i kontinuirana, tokom celog dana.

Promene na očnom dnu ili takozvana zastojna papila nastaje zbog zastoja krvi u venama očnog dna usled porasta intrakranijalnog pritiska. Zastojna papila se javlja vrlo rano kod tumora malog mozga, ali i kod drugih poremećaja u lobanji.

Povraćanje je jedan od najčešćih znakova intrakranijalnih tumora i javlja se u jutarnjim časovima. Nastupa naglo, u vidu mlaza, bez nagoveštavajuće mučnine.
Epileptični napadi su čest simptom, javlja se prvi put u životu pacijenta, sa gubitkom svesti, grčevima, penom na ustima, ugrizom jezika i spontanim mokrenjem. Može se javiti i u obliku suženja svesti, sa grčevima mišića jedne ruke ili noge ili sa grčevima mišića lica.
U ostale simptome i znake intrakranijalnih tumora spadaju: nesigurnost pri hodu, gubitak ravnoteže, vrtoglavica, poremećaj intelekta ( zanesenost, tupost, usporenost misli, pospanost, depresija), poremećaj pulsai, krvnog pritiska, ritma disanja…