Posts

Aditivi i zagadjivaci u hrani i maligna oboljenja

aditivi i maligna oboljenjaAditiva i zagađivači

Mnoge supstance se dodaju hrani kako bi se produžio rok upotrebe i da se poboljša boja, aroma i teksturu. Moguća uloga aditiva u riziku od nastanka tumora je oblast od velikog javnog interesa.

Novi aditivi moraju biti ispitani od strane US Food and Drug Administration ( FDA ) pre nego što se dozvoli upotreba, a temeljno testiranje se obavlja na laboratorijskim životinjama da se ustanovi mogući uticaj na nastanak malignog procesa. Aditivi su obično prisutni u vrlo malim količinama u hrani, a neki su hranljive materije koje mogu imati korisne efekte (na primer, vitamini C i E se ponekad dodaju prehrambenim proizvodima kao konzervansi) .

Druga jedinjenja dospevaju u hranu kroz poljoprivrednu obradu, uzgoj životinja ili preradu hrane, čak i ako njihova upotreba nije direktno namenjen za ljudsku ishranu. Primeri uključuju hormone rasta ili antibiotici koji se koriste u uzgoju životinja, male količine pesticida i herbicida u biljnoj hrani i jedinjenja kao što je bisfenol A (BPA) ili ftalata koji se nalaze u upakovanoj hrani. Za neka od ovih jedinjenja nije poznato da direktno izazivaju tumor, ali mogu uticati na rizik od raka na druge načine – na primer, delujući kao supstance slične hormonima u telu.

Nenamerna kontaminacija hrane može da dovede do izlaganja ljudi hemikalijama koje su razlog za zabrinutost i može biti u vezi sa rizikom od nastanka tumora. Primeri uključuju teške metale kao što je kadmijum ili živa. Ovi metali mogu dospeti u hranu ukoliko postanu deo lanca ishrane, kao što je riba, ili mogu ući preko kontaminacije ili njihovog prirodnog prisustva u zemljištu ili vodi.

Za mnoga druga jedinjenja čiji efekti na rizik od nastanka tumora nisu jasni, mogu postojati drugi dobri razlozi da se ograniči izloženost.

Obrada hrane

Obrada hrane takođe može menjati sastav hrane na način koji bi mogao uticati na rizik od tumora. Primer je prerada žitarica, koja u velikoj meri smanjuje količinu vlakana i drugih jedinjenja koja mogu smanjiti rizik od tumora.

Obradom mesa, dodatak konzervansa poput soli ili natrijum nitrita da bi se sprečio rast bakterija, ili dimljenjem mesa da se očuva i poboljša boja i ukus, mogu se ubaciti i jedinjenja koja povećavaju rizik od nastanka tumora. Studije su pokazale povezanost između upotrebe velike količine prerađenog mesa sa povećanim rizikom od tumora debelog creva. Ovo može biti zbog nitriti, koji se dodaju mesu, šunkama, viršlama, i drugoj vrsti obrađenog mesa.

Neka obrada, kao što je smrzavanje i konzerviranje voća i povrća, može da sačuva vitamine i druge komponente koje mogu da smanje rizik od raka. Kuvanje ili termičko tretiranje povrća, razgrađuje ćelijske zidove i omogućava da se neka korisna jedinjenja u ovim namirnicama se lakše vari. Međutim, neke od ovih metoda takođe mogu smanjiti sadržaj nekih termoosetljivih vitamina, kao što su vitamin C i neki B vitamini.

Zračenje hrane

Zračenje prehrambenih proizvoda je jedan od načina da se ograniči rizik od kontaminacije mikrobima i trovanje hranom. U Sjedinjenim Državama, neke namirnice, kao što su začini, su rutinski ozračeni. Ozračeno meso i druge namirnice su takođe široko dostupni. Poznato je da zračenje izaziva maligna oboljenja, postoji zabrinutost da zračenje hrane može da predstavlja rizik od tumora. Međutim, zračenje ne ostaje u hrani koja je ozračena, već apsorbovana radioaktivna energija dovodi do raznih hemijskih reakcija te ne može da se isključi mogućnost stvaranja nekih štetnih jedinjenja.

Organska hrana

Briga o mogućim efektima aditiva na zdravlje, posebno uticaj na nastanak malignih oboljenja, jedan je od razloga što su sada mnogi ljudi zainteresovani za organsku hranu. Organski proizvodi se često promovišu kao alternativa hrani koja je uzgajana konvencionalnim metodama,a koje koriste hemijske pesticide i herbicide, hormone ili antibiotike. Organska hrana, takođe isključuje genetski modifikovanu hranu ili namirnice koje su ozračene.

Jedna od najvećih koristi od kordicepsa jeste potencijal ove pečurke kao izvora novih lekova protiv malignih oboljenja. Sve veći broj onkologa širom sveta preporučuje i koristi kordiceps kao dodatak hemoterapiji, zračenju  i ostalim konvencionalnim i tradicionalnim metodama lečenja raka. Pokazao je izvanrednu sposobnost ne samo u sprečavanju rasta, u nekim slučajevima čak i uništavanju određenih vrsta tumora, već i kao sredstvo pomoću kojeg imuni sistem i celo telo mogu da se održe jakim i vitalnim, dok mu istovremeno prete efekti hemoterapije i radijacije. Ova lekovita gljiva u sebi ima aktivne supstance koje pomažu u borbi protiv malignih bolesti.  Ove supstance poseduju antiinflamatorna dejstva pomoću kojih smanjuje zapaljenski odgovor koji pospešuje rast tumora. Pored toga, pospešuje stvaranje NK ćelija, koje su prirodne ubice malignih ćelija u organizmu. Neke studije su pokazale  da sprečava nastanak metastaza, na taj način što sprečava razvoj krvnih sudova u tumoru.  Kordiceps ima i potentna antioksidantna svojstva i tako štiti ćelije od dejstva slobodnih radikala.

Odlični su rezultati kod početnih faza maligniteta jer je tada organizam još uvek dovoljno jak da izdrži terapije, a pomoć kordicepsa je u tome suštinska. Kada je bolest uznapredovala ili je u odmakloj fazi, kordiceps je takođe jedan od najbitnijih faktora, upravo dajući taj kiseonik ćelijama i podižući organizam da se bori sa bolešću. Na žalost, ponekad ni to nije dovoljno za potpuno izlečenje, ali svakako produžava vitalnost, što je posebno bitno za osobe u odmaklim godinama.

primed-13-gifslika-tumorkordiceps