Posts

Tumor markeriTumorski markeri su specifični biomolekuli koje stvara organizam kao metabolički ili imunološki odgovor zdrave ćelije na prisutnost maligne ćelije ili ih produkuju same maligne ćelije kao sastavne biomolekule maligniteta. Tumorski markeri mogu biti: enzimi, specifični proteini, različiti antigeni, hormoni, specifični receptori i dr. Danas je otkriveno preko 100 različitih tumorskih markera, ali se u laboratorijskoj praksi za sada koristi oko dvadesetak.

Tumorski markeri se najčešće određuju iz krvi, urina ili uzorka tkiva korišćenjem različitih laboratorijskih metoda.

Tumorske markere treba odrediti kad je osoba zdrava. Svaka osoba ima svoju etalonsku (osnovnu ili početnu) vrednost svakog tumorskog markera posebno.

Određivanje koncentracije tumorskih markera se može raditi u vreme postavljanja dijagnoze; pre, u toku ili nakon završetka terapije; i na kraju periodično da bi se ustanovilo eventualno ponovno jaljanje tumora.

Ako se tumorski marker određuje da bi se ustanovila uspešnost terapije ili da bi se videlo da li je došlo do pogoršanja osnovne bolesti i ponovnog javljanja tumora, njegovu koncentraciju treba određivati periodično u određenim vremenskim razmacima (da bi se videlo da li dolazi do povišenja ili smanjenja koncentracije istog). Ovakva SERIJSKA određivanja su svakako daleko značajnija u odnosu na pojedinačno merenje nivoa tumorskih markera.

Tumorski markeri se ne mogu koristiti za dijagnozu kancera. Zlatni standard za postavljanje dijagnoze maligniteta je BIOPSIJA (uzimanje dela tkiva tumora, nakon čega se različitim patohistološkim tehnikama dokazuje prisustvo tumorskih ćelija koje se mogu videti pod mikroskopom). U slučaju da je maligni proces već toliko uznapredovao u trenutku otkrivanja određivanje tumorskih markera može poslužiti za otkrivanje primarnog tumora (tj. gde je proces započeo). Npr. ukoliko žena ima maligni tumor koji prožima celu karlicu i trbuh i uz to povećan CA 125, najverovatnije je da je tumor ovarijalnog porekla (čak i u slučaju da hirurg ne može da razluči koje je izvorno mesto kancera). Ovo je od presudnog značaja za donošenje odluke o protokolu i vrsti terapije.

Alfa- feto protein (AFP) je primer tumorskog markera koji može pomoći dijagnostici kancera jetre. Nivo ovog tumorskog markera može biti povećan u raznoraznim bolestima jetre, ali ako dostigne određeni visoki nivo, doktor može biti poprilično siguran da je u pitanju maligni proces.

Jedna od najvećih uloga određivanja koncentarcije tumorskih markera jeste upravo u praćenju uspešnosti primenjenih terapijskih pocedura (pogotovo kod uznapredovalih maligniteta). Ako se tumorski marker odredi pre i posle primene terapije, i pri tome je došlo do značajnog pada njegove koncentracije znači da je primenjen protokol u lečenju bio jako uspešan. Sve ostale procedure za procenu uspešnosti terapije, kao što su rendgen, magnetna rezonanca, skener i sl. su mnogo skuplje i sa većim rizikom po čovekovo zdravlje. S druge strane, ako uz primenjenu terapiju tumorski marker raste, to je znak neadekvatnosti terapije i da ona mora biti modifikovana. Jedini izuzetak je slučaj ogromne osetljivosti na određene hemoterapijske lekove, kada taj lek uništi u kratkom roku veliki broj malignih ćelija i uzrokuje oslobađanje ogromnih količina markera u krv, što će dovesti do KRATKOTRAJNOG porasta njegove koncentracije.

Tumorski markeri mogu poslužiti otkrivanju rekurentnih tumora nakon završetka terapije i kada još ne postoje znaci, simptomi istog. Čak i pre nego što se isti tumor može dokazati imaging tehnikama. Ovo se najčešće odnosi na sledeće tumorske markere:

  • Prostata specifičan antigen (PSA) za rak prostate
  • Humani horionski gonadotropin (HCG) za gestacione tumore trofoblasta i neke tumore gestacionih ćelija
  • Alfa- feto protein (AFP) za rak jetre i tumore germinativnih ćelija
  • CA 125 za tumore jajnika
  • Karcino embrionalni antigen (CEA) za kancere debelog creva

U ovakvim slučajevima periodično, serijsko određivanje tumorskog markera ima monogo veći značaj nego pojedinačno i nasumično rađenje istih analiza. Pri tom, preporučuje se POREĐENJE REZULTATA TESTOVA RAĐENIH U JEDNOJ, ISTOJ LABORATORIJI, a takođe uvek voditi računa da su koncentracije izražene u istim jedinicama (ng/mL, U/mL i sl).

hipofizaPojava povišenog nivoa prolaktina u krvi je najčešće posledica postojanja prolaktinoma, tumora hipofize. Prolaktinom je najčešći tumor hipofize i u preko 90% slučajeva se javlja kod žena.

Nije svako povećanje nivoa prolaktina u krvi patološko. Normalne vrednosti prolaktina su kod žena 1-25ng/ ml. Povećane vrednosti se normalno javljaju u trudnoći, tokom dojenja, godinu dana nakon porođaja. Prolaktin je povećan i u stresu, pri stimulaciji bradavica, tokom seksualnog odnosa, fizičkoj aktivnosti…

Najčešći uzrok patološkog povećanja prolaktina u krvi je prolaktinom. To je dobroćudni tumor hipofize. Sastoji se od žlezdanih ćelija koje produkuju prolaktin pa se zato zove adenom.Po veličini se deli na male, mikroadenom do 1 cm i velike makroadenom, preko 1 cm veličine. Veći tumori stvaraju veće količine hormona i mogu pritiskati okolne strukture.

Tegobe. Kod tumora hipofize koji luče prolaktin javlja se galaktoreja. Galaktoreja je lučenje mleka odnosno pojava iscedka iz bradavice dojke kod žena koje nisu trudne, ne doje i ako je prošlo više od godinu dana od porođaja. Galaktoreja je posledica viška prolaktina ili manjka estrogena. Mleko se luči spontano ili na pritisak prstima. Pored toga se kod žena javljaju izostanak ciklusa, izostanak ovulacije i sterilitet. Sterilitet postoji kod 90 % žena sa prolaktinomom. Snižen je nivo estrogena i progesterona pa dolazi do suvoće vagine, smanjenja libida i osteoporoze. Zbog niskog nivoa estrogena povećava se nivo testosterona pa se zato javlja kod žena dlakavost muškog tipa, povećava se klitoris, javljaju se akne i masna koža.

Kod muškaraca su prvi simptomi pad libida i impotencija. To se pripisuje psihičkim faktorima tako da se dijagnoza postavlja kasno, kad se jave simptomi pritiska tumora. Kada je u pitanju makroadenom on pritiska okolne strukture što se manifestuje glavoboljom, gubitkom vida, povraćanjem centralnog tipa (povraćanje kome ne prethodi mučnina). Dolazi i do oštećenja okolnih živaca. Galaktoreja i ginekomastija su retke.

Redovni ginekološki pregledi ključ su za prevenciju ove maligne bolesti od koje oboleva sve više žena. Naime, bolest u ranoj fazi ne prate nikakvi simptomi, a kada se jave, velika je verovatnoća da su atipične promene, nakon višegodišnjeg zanemarivanja, prerasle u kancer, savetuje rak grlića materice (cerviks uretus) drugi po učestalosti i s gotovo pola miliona novoobolelih svake godine čini 12 svih slučajeva kancera u ženskoj populaciji. U našoj zemlji ovo oboljenje spada u najčešće malignome i na trećem je mestu po učestalosti, odmah iza karcinoma dojke i pluća. Broj obolelih žena od ovog karcinoma u Srbiji rapidno se povećao u poslednjih 10 godina, uz snižavanje njihove starosne dobi. Nekada su u najrizičnije grupe spadale žene od 40 do 50 godina starosti, dok je danas ta granica pornerena na između 35. i 45. godine života,ponekad obolevaju i mlađe. Ovo oboljenje karakteriše pojava malignih ćelija na sluzokoži grlića materice, koja može biti manje ili više zahvaćena atipičnim promenama od čega će zavisiti dijagnoza, način i tok lečenja. Ukoliko se dijagnoza ranije uspostavi, prognoze su dobre jer je rak grlića materice izlečiv ako se otkrije u ranom stadijumu.

Uzročnici

U najvećem procentu ova bolest je infektivne prirode. Naučnim ispitivanjima potvrđeno je da je izaziva humani papilorna virus (HPV). Otkriveno je preko 100 različitih tipova HPV, a najopasniji su tipovi 16 i 18. Virus može da izazove benigne promene, paje važno znati da neće svaka infekcija dobiti maligni karakter i da od 20 inficiranih žena 8 ima promene koje se mogu razviti u karcinom. Ipak, ukoliko se neki tipovi virusa kombinuju s faktorima rizika, atipične promene na cerviksu poprimaju ozbiljan oblik. Naime, pored virusa, u nastanku oboljenja značajnu ulogu igra još nekoliko faktora među kojima su pušenje, rano stupanje u seksualne odnose, česte promene seksualnih partnera, promiskuitetan partner, loša polna higijena, imunosupre sivna oboljenja, hormonska kontracepcija, karcinogeni faktori – infekcije hlamidijom, virusorn herpes sirnplex i pad imuniteta. Ovo su samo neki od glavnih uzroka koji dva pomenuta faktora spajaju u rizičnu celinu a krajnji rezultatje neka premaligna promena ili tumor grlića materice.

Simptomi
Karcinom grlića materice u ranim stadijumima uglavnom je asimptomatska bolest i razvija se veoma sporo. Nastaje u nizu faza koje se nazivaju prekancerozama. Ove promene traju dugo, od dve do deset godina, i lako se otkrivaju na redovnim pregledima. Ni prekancerozne promene ni rak u početku bolesti ne daju nikakve simptome. Kada se jave prvi simtomi, velika je verovatnoća da su atipične promene, nakon višegodišnjeg zanemarivanja, prerasle u bolest. Najčešći simptomi rane faze jesu sve vrste krvarenja van redovne menstruacije. Pažnju bi trebalo obratiti na pojavu stalnog vaginalog sukrvavog vodenastog iscetka i iregulanih vaginalnih krvarenjatokom seksualnog odnosa, između ciklusa ili posle menopauze, kao i preobilno menstrualno krvarenje. U kasnijoj fazi mogu se javiti brojni simptomi, bolovi u kostima i maloj karlici, problemi s mokrenjem, opstipacija, gubitak težine i umor, dok se u slučajevima uznapredovale bolesti pojavljuju otoci na nogama. Pošto navedene tegobe nisu svojstvene samo ovoj bolesti, njihov pravi uzrok može odrediti isključivo lekar specijalista. Međutim, važno je napomenuti da većina žena kojimaje tumor otkriven u kasnijoj fazi bolesti nisu redovno posećivale ginekologa.

Rano otkirivanje tumora

Rano otkirivanje tumora


Danas se za rano otkrivanje malignih oboljenja koristi skrining tj. proces individualnog testiranja populacije gde pojedinac nema ni jedan simptom bolesti kako bi se otkrili oni koji imaju predispoziciju za nastanak oboljenja ili imaju početni stadijum razvitka bolesti. U našoj zemlji su zastupljeni skrining karcinoma grlića materice, karcinoma dojke i kolorektalnog karcinoma.
Rana detekcija malignih oboljenja je ideal kome se teži ali je teško ostvariv jer ne postoje sigurni simptomi i znaci ovih oboljenja kada su promene manje od 3mm. Vreme udvostručavanja tumorske mase kod većine solidnih tumora kreće se u granicama od 50 do 60 dana. Da bi dostigao klinički značajnu veličinu od 1cm3 tumorskoj masi je potrbno oko tridesetak udvostručenja. Za ovo je potrbno 5 do 7 godina.
Mada su simptomi i znaci postojanja malignih tumora nespecifični i mogu da odgovaraju mnogim nemalignim oboljenjima treba obratiti pažnju na : vidljivu ili palpabilnu masu, povraćanje, kašalj, urinarnu retenciju, bolove,utrnulost, paralize, krvarenje, učestalu malaksalost, temperaturu, edeme, leukocitozu,ubrzanu sedimentaciju…

Kod opravdane sumnje na prisustvo malignog tumora potrebno je pored iscrpno uzete anamneze i detaljnog fizikalnog pregleda uraditi i sledeće:
Određivanje hematoloških parametara
određivanje biohemijskih parametara
“imaging” tehnike ( radiografija, angiografija, CT, NMR, ultrasonografija, radioizotopi, endoskopija…)
citološka ispitivanja
Jedino histopatološka potvrda malignog tumora na biopsijskom materijalu utvrđuje definitivnu dijagnozu na osnovu koje se može planirati lečenje.

Prevencija malignih oboljenja

Ishrna je prioritet kod prevencije !

Ishrna je prioritet kod prevencije !

Prevencija tumora

Onkološku zdravstvenu zaštitu čini niz komponenti od kojih je najznačajnija prevencija sa ciljem redukcije oboljevanja i umiranja od raka. U okviru prevencije tumora razlikujemo:
Primarnu prevenciju tumora – koja ima za zadatak da detektuje kancerogene materije i preporuči načine za njihovo odstranjivanje i da izdvoji iz populacije visoko rizične grupe za određenu malignu bolest. U faktore rizika mogu se ubrojiti duvan, alkohol, način ishrane, profesionalno izlaganje, jonizujuće zračenje, nejonizujuće zračenje, medikamenti i genetska sklonost.
Sekundarna prevencija tumora ima za zadatak rano otkrivanje bolesti i pravovremeni početak lečenja
Tercijalna prevencija tumora se bavi ranim otkrivanjem relapsa bolesti.

Prioritet kod prevencije tumora i karcinoma je ishrana a naročito se preporučuje kineska hrana gde je povrće manje termički obrađeno a gde se dosta koriste začini kao što su kurkuma a sastojak jelima je shitake pečurka.

Kod prevencije tumora i drugih malignih oboljenja kao što su karcinom, kancer ili rad preporučuje se povećan unos medicinskih pečuraka kao što su ganoderma lucidum, šitake, kordiceps, ali i jezgro koštice kajsije. Sve ovo u kvalitetnom domaćem medu sadrži Primed 13 forte prirodni preparat kompanije Cortex Labs.

Prevencija tumora podrazumeva i smanjivanje ili čak i izbacivanje nekih namernica iz ishrane a kao prioritet imaju namernice koje sadrže šećere, emulgatore, konzervanse i druge veštačke aditive.