Posts

DojkaApokrini adenom je pojedinačan tumor okruglog ili ovalnog oblika, koji je udružen sa fibrocističnim promenama na dojci.

Klinička slika:

Simptomi mogu biti uvećanje dojke, pojava i opipavanje čvorića, nekad i bol u dojci. Benigni je tumor bez obzira na lokalizaciju i poseduje kapsulu od vezivnog tkiva, koja ne dozvoljava prodiranje ćelija tumora u okolno tkivo. Rastom tumora ne uništava se ni tkivna struktura,tumor  ne daje metastaze. Može izazvati promene u izgledu i veličini dojke, usled velikog rasta kada dostigne veću dimenziju. Ako je evolucija dugačka i bolest se ne leči, benigni tumor prelazi u malignitet. Zato ga treba sistematski pratiti ili odmah odstraniti.

Dijagnoza:

Postavlja se na osnovu anamneze i kliničkog pregleda dojke, UZ pregleda, biopsije i patohistološkog nalaza.

Lečenje:

Vrši se hirurškim putem-odstranjuje se tumor, bolest ima dobru prognozu.

JetraJetra je najčešći organ metastaziranja malignih tumora. Sekundarni maligni tumori jetre predstavljaju metastaze primarnih tumora drugih lokalizacija, koji u jetru dospevaju najčešće putem krvi, ali je moguće i širenje putem limfe. U jetru najčešće maligno metastaziraju primarni tumori debelog creva, želuca, pankreasa, jajnika, materice, mokraćne bešike, bubrega, tumori dojke, pluća, štitne žlezde.

Metastaze u jetri se otkrivaju standardnim dijagnostičkim procedurama (ultrazvuk stomaka, CT, NMR). Kada se radi o izolovanim metastazama u jetri moguća je operacija.

Pored hirurške terapije sekundarnih tumora jetre, mogući su i ostali vidovi terapije, kao što je intersticijalno lečenje, infuziona hemoterapija, infuzije, hemoembolizacija, regionalna genska terapija.

PRIMED 13 forte, prirodni preparat, na bazi meda, šitake, kordicepsa, ganoderme, jezgra koštice kajsije, predstavlja idealnu kombinaciju za podizanje imuniteta i jačanje organizma. Povećava otpornost organizma i sprečava širenje i najopakijih bolesti poput tumora, karcinoma, herpesa i drugih bolesti imunog sistema. Idealni balans ovih sastojaka omogućava dobru apsorpciju u organizmu i njegovo efikasno delovanje u najkraćem roku na sprečavanje gripa, prehlade, virusa i bakterija i jačanje imuniteta ali i na onkološka stanja ukoliko se kontinuirano primenjuje u višemesečnom periodu.

Lekovitost kineskih pečuraka „Shitake“, „Ganoderme Lucidum“ tzv „Reishi“, „Kordiceps Sinensisa“ i semena koštice kajsije koje sadrži vitamin B17 smo poboljšali jer im je apsorpcija mnogo veća u kombinaciji sa čistim, domaćim, prirodnim medom.

Maligni tumor krajnikaMaligni tumori krajnika su najčešći tumori ždrela. To mogu biti tumori pločasto slojevitog epitela ili nešto ređe limfomi. Ponekad se javljaju metastaze iz udaljenih delova tela. Izlečivost ovih tumora je velika ako se dijagnoza postavi na vreme. U uznapredovalim stadijumima preživljavanje je manje od 50%.

Faktori rizika koji povećavaju šanse za nastanak ovog karcinoma jesu pušenje, prekomerna konzumacija alkohola, uticaj nekih virusa kao npr. Epšejn Barovog virusa i humanog papiloma virusa. Žvakanje duvana, ishrana bogata mastima i siromašna vlaknima kao i upotreba velikih količina bibera povećavaju rizik od nastanka bolesti.Ova bolest je tri puta češća kod muškaraca, upravo zbog veće izloženosti faktorima rizika. Oboljevanje je najčešće u petoj deceniji života.

Koji su simptomi tumora krajnika? U početnim stadijumima nema izraženih simptoma. Javljaju se blaži bolovi u grlu, peckanje, osećaj grebanja sa suvim kašljem, osećaj stranog tela. Kasnije sa razvojem bolesti javljaju se:

  • Otežano gutanje, kasnije i otežano disanje.
  • Intenzivan bol u grlu naročito pri gutanju hrane.
  • Krvarenje naročito pri uzimanju čvrste hrane.
  • Česta je pojava izuzetno neprijatnog zadaha iz usta zbog raspadanja tkiva tumora.
  • Kako tumor često metastazira u regionalne limfne žlezde na vratu one bivaju uvećane i tvrde na dodir.
  • Ako se tumor širi ka jeziku on je bolan i otečen, a ako se širi ka karotidnoj arteriji moguća je pojava krvarenja jer tumor nagriza zid arterije.
  • Javlja se gubitak težine, malaksalost.
  • Javlja se grč mišića vilice ili trizmus.

Pošto ovi tumori ponekad rastu ka unutra onda se sa dijagnozom luta i gubi dragoceno vreme. Anamneza sa kliničkom slikom i pregledom otorinolaringologa je dovoljna da se posumnja na ovu bolest. Ponekad se rade dopunske analize da bi se odredila raširenost tumora kao npr magnetna rezonanca, komjuterizovana tomografija vrata i okolnih organa. Definitivna dijagnoza se postavlja biopsijom promene.

Lečenje obuhvata obavezno hirurško uklanjanje promene sa limfnim tkivom krajnika i okolne limfne žlezde. U zavisnosti od stadijuma bolesti primenjuju se adjuvantna radioterapija i hemioterapija.

Tumor markeriTumorski markeri su specifični biomolekuli koje stvara organizam kao metabolički ili imunološki odgovor zdrave ćelije na prisutnost maligne ćelije ili ih produkuju same maligne ćelije kao sastavne biomolekule maligniteta. Tumorski markeri mogu biti: enzimi, specifični proteini, različiti antigeni, hormoni, specifični receptori i dr. Danas je otkriveno preko 100 različitih tumorskih markera, ali se u laboratorijskoj praksi za sada koristi oko dvadesetak.

Tumorski markeri se najčešće određuju iz krvi, urina ili uzorka tkiva korišćenjem različitih laboratorijskih metoda.

Tumorske markere treba odrediti kad je osoba zdrava. Svaka osoba ima svoju etalonsku (osnovnu ili početnu) vrednost svakog tumorskog markera posebno.

Određivanje koncentracije tumorskih markera se može raditi u vreme postavljanja dijagnoze; pre, u toku ili nakon završetka terapije; i na kraju periodično da bi se ustanovilo eventualno ponovno jaljanje tumora.

Ako se tumorski marker određuje da bi se ustanovila uspešnost terapije ili da bi se videlo da li je došlo do pogoršanja osnovne bolesti i ponovnog javljanja tumora, njegovu koncentraciju treba određivati periodično u određenim vremenskim razmacima (da bi se videlo da li dolazi do povišenja ili smanjenja koncentracije istog). Ovakva SERIJSKA određivanja su svakako daleko značajnija u odnosu na pojedinačno merenje nivoa tumorskih markera.

Tumorski markeri se ne mogu koristiti za dijagnozu kancera. Zlatni standard za postavljanje dijagnoze maligniteta je BIOPSIJA (uzimanje dela tkiva tumora, nakon čega se različitim patohistološkim tehnikama dokazuje prisustvo tumorskih ćelija koje se mogu videti pod mikroskopom). U slučaju da je maligni proces već toliko uznapredovao u trenutku otkrivanja određivanje tumorskih markera može poslužiti za otkrivanje primarnog tumora (tj. gde je proces započeo). Npr. ukoliko žena ima maligni tumor koji prožima celu karlicu i trbuh i uz to povećan CA 125, najverovatnije je da je tumor ovarijalnog porekla (čak i u slučaju da hirurg ne može da razluči koje je izvorno mesto kancera). Ovo je od presudnog značaja za donošenje odluke o protokolu i vrsti terapije.

Alfa- feto protein (AFP) je primer tumorskog markera koji može pomoći dijagnostici kancera jetre. Nivo ovog tumorskog markera može biti povećan u raznoraznim bolestima jetre, ali ako dostigne određeni visoki nivo, doktor može biti poprilično siguran da je u pitanju maligni proces.

Jedna od najvećih uloga određivanja koncentarcije tumorskih markera jeste upravo u praćenju uspešnosti primenjenih terapijskih pocedura (pogotovo kod uznapredovalih maligniteta). Ako se tumorski marker odredi pre i posle primene terapije, i pri tome je došlo do značajnog pada njegove koncentracije znači da je primenjen protokol u lečenju bio jako uspešan. Sve ostale procedure za procenu uspešnosti terapije, kao što su rendgen, magnetna rezonanca, skener i sl. su mnogo skuplje i sa većim rizikom po čovekovo zdravlje. S druge strane, ako uz primenjenu terapiju tumorski marker raste, to je znak neadekvatnosti terapije i da ona mora biti modifikovana. Jedini izuzetak je slučaj ogromne osetljivosti na određene hemoterapijske lekove, kada taj lek uništi u kratkom roku veliki broj malignih ćelija i uzrokuje oslobađanje ogromnih količina markera u krv, što će dovesti do KRATKOTRAJNOG porasta njegove koncentracije.

Tumorski markeri mogu poslužiti otkrivanju rekurentnih tumora nakon završetka terapije i kada još ne postoje znaci, simptomi istog. Čak i pre nego što se isti tumor može dokazati imaging tehnikama. Ovo se najčešće odnosi na sledeće tumorske markere:

  • Prostata specifičan antigen (PSA) za rak prostate
  • Humani horionski gonadotropin (HCG) za gestacione tumore trofoblasta i neke tumore gestacionih ćelija
  • Alfa- feto protein (AFP) za rak jetre i tumore germinativnih ćelija
  • CA 125 za tumore jajnika
  • Karcino embrionalni antigen (CEA) za kancere debelog creva

U ovakvim slučajevima periodično, serijsko određivanje tumorskog markera ima monogo veći značaj nego pojedinačno i nasumično rađenje istih analiza. Pri tom, preporučuje se POREĐENJE REZULTATA TESTOVA RAĐENIH U JEDNOJ, ISTOJ LABORATORIJI, a takođe uvek voditi računa da su koncentracije izražene u istim jedinicama (ng/mL, U/mL i sl).

pacijent2Palijativno zbrinjavanje bolesnika je oblast zdravstvene zaštite koja se fokusira na olakšanje tegoba i sprečavanje patnje pacijenta. Ona je pogodna za pacijenta u svima fazama bolesti uključujući i one koji su na lečenju izlečivih bolesti, koji žive sa nekom hroničnom bolesti i oni koji su pri kraju života, oboleli od neizlečive bolesti npr od malignog tumora. Cilj je smanjiti bol, stres i patnju samog pacijenta i njegove porodice, bez obzira na ishod. Palijativna nega ima multidisciplinarni pristup u nezi pacijenta. Lekari, farmaceuti, medicinske sestre, sveštenici, socijalni radnici, psiholozi učestvuju u formiranju plana palijativne nege sa ciljem da se ublaži patnja u svim oblastima života pacijenta.

Lekovi i tretman u palijativnoj nezi imaju za cilj ublažavanje simptoma bez lečenja osnovnog uzroka bolesti. To je npr lečenje mučnine posle hemioterapije, davanje morfina, trodona, metadona protiv kancerskog bola, davanje ibuprofena za lečenje drugih bolova ili povišene temperature koju mogu imati oboleli od malignih bolesti, davanje antibiotika kod infekcija,nega promena u usnoj duplji… Palijativno zbrinjavanje se sve više primenjuje i kod hroničnih progresivnih bolesti, srčane i bubrežne insuficijencije, AIDS-a, kod progresivnih neuroloških stanja.

Palijativno zbrinjavanje:

  • Pruža oslobođenje od bola, mučnine, gušenja i dr neželjenih efekata terapije malignog tumora.
  • Gleda na smrt kao na prirodan tok stvari.
  • Pruža podršku pacijentu da vodi što aktivniji život.
  • Pruža pomoć i psihološku podršku porodici obolelog.
  • Koristi timski pristup u cilju pomoći obolelom i njegovoj porodici.
  • Može da se primenjuje u ranoj fazi bolesti zajedno sa metodama koje imaju za cilj produženje života kao što su hemoterapija i radioterapija.