Posts

Faktori rizika za nastanak bilo koje bolesti su mnogobrojni, i veliki broj ovih faktora je zajednički za različita oboljenja. Poznato je da sama izloženost faktorima rizika ne znači da će sasvim sigurno doći do pojave bolesti, ali svakako znači da postoji povećan rizik koji bi trebalo ukloniti.

Neke faktore rizika možemo da kontrolišemo, kao što su pušenje, ishrana i dr. dok na neke druge ne možemo da utičemo (godine, pol).

Istraživanja različitih faktora rizika pokazala su da neki od njih mogu da budu povezani sa povećanjem rizika za nastanak non-Hodgkin lifoma.

  • Godine starosti su jedan od značajnih faktora, imajući u vidu da se najveći broj slučaja limfoma otkrije kod osoba starijih od 60 godina. Međutim, postoje i neke vrste limfoma koje se češće javljaju kod mladih.
  • Pol je još jedan faktor rizika koji se ispituje. Kada je u pitanju pol, nešto je manja ukupna učestalost limfoma kod žena, ali postoje i određene vrste limfoma koje su učestalije kod žena.
  • Rasa, etnička pripadnost i geografsko poreklo. Analiza ovih faktora ukazuje na nešto veću učestalost javljanja limfoma kod pripadnika bele rase. Takođe, češća je učestalost u razvijenijim zemljama. Neke vrste limfoma su povezane sa delovanjem virusa, pa će njihova učestalost javljanja zavisiti od geografske rasprostranjenosti.
  • Prisustvo non-Hodgkin limfoma kod bliskih srodnika povećava rizik za pojavu bolesti
  • Izloženost delovanju različitih štetnih materija pokazuje da delovanje nekih hemijskih materija (kao što su benzen, neki insekticidi i pesticidi) može da poveća rizik za pojavu limfoma. Takođe, i neke vrste hemoterapeutskih lekova koji se koriste u svrhu lečenja drugih vrsta tumora mogu da budu povezani sa povećanjem rizika za razvoj limfoma. Pojedini lekovi koji se koriste u lečenju reumastkog artritisa (metotreksat) ili inhibitori TNF-a takođe se ispituju u cilju otkrivanja povezanosti sa pojavom limfoma.
  • Izloženost zračenju kao faktor rizika može da bude povezan sa pojavom malignih bolesti. Praćenjem preživelih nakon aktiviranja atomske bombe i nesreće sa nuklearnim reaktorom zapažena je povećana učestalost javljanja nekih vrsta tumora, uključujući non-Hodgkin limfom, leukemiju i karcinom štitaste žlezde. Pacijenti koji su kao deo tretmana neke druge vrste tumora bili izloženi zračenju mogu da imaju nešto veći rizik za pojavu limfoma kasnije u životu.
  • Oslabljen imunološki sistem je jedan od značajnih faktora za pojavu različitih bolesti. Poznato je da svakodnevno nastaje određeni broj izmenjenih ćelija koje naš imunitet efikasno uklanja. U situaciji kada je imunološki odgovor kompromitovan iz bilo kog razloga, to može da utiče I na povećanje rizika za nastanak malignih bolesti.
  • Postojanje nekih autoimunih bolesti, kao što su reumatski artritis, sistemski lupus, Sjegrenov sindrom, celijakija i dr. može da bude faktor rizika.
  • Infekcije
    Neki infektivni agensi mogu da povećaju rizik za razvoj limfoma, kao što su Epštajn-Barov virus, herpes virusi (HHV-8), HIV, Helicobacter pylori, hepatitis C virus i dr.
  • Telesna težina i gojaznost su poznati faktori rizika za razvoj mnogih bolesti, uključujući i maligne.

Svakako, kao što je pomenuto, samo postojanje i izloženost faktorima rizika ne znači sigurnu pojavu maligne bolesti. Da li će doći do pojave limfoma zavisi od udruženog delovanja različitih faktora. Poznavanje poznatih faktora može da bude od značaja u cilju smanjenja izloženosti i time smanjenja rizika od razvoja bolesti.

Maligne bolesti predstavljaju veliku grupu oboljenja koja mogu da se razviju bilo gde u organizmu, na bilo kom organu.

Jedinstveni uzrok malignih bolesti do danas još uvek nije otkriven. Postoji veliki broj identifikovanih faktora rizika za koje je potvrđeno da mogu da doprinesu povećanju rizika za razvoj maligne bolesti. Međutim, samo prissutvo faktora rizika ne znači sigurnu pojavu bolesti. Na pojavu maligne bolesti značajnu ulogu ima međusobni uticaj različitih faktora rizika (spoljašnji faktori, faktori nasleđa, genetski faktori).

Karcinom nastaje nekontrolisanom deobom ćelija bilo gde u telu. To znači da bilo koja grupa ćelija koja izgubi konrolu nad deobom može da dovede do nagomilavanja ovih “ćelija sa greškom” koje daljim umnožavanjem dovode do formiranja tumora. U ovom procesu značajnu ulogu ima imunološki sistem. Ukoliko imunološki sistem normalno funkcioniše, u stanju je da određeni broj izmenjenih ćelija koje se normalno stvaraju svakodnevno, ukloni i na taj način onemogući njihovo nakupljanje.

Tipični simptomi karcinoma se uglavnom kasno javljaju, u uznapredovaloj fazi, kada su mogućnosti za uspešno lečenje znatno smanjene. Ukoliko postoje u ranoj fazi, uglavnom su nespecifični, pa je teško da se posumnja na malignitet, već se uglavnom povezuju sa nekim drugim uzrocima.

Postoji preko 200 vrsta malignih bolesti. Prema poreklu, razlikuju se karcinomi (nastaju od epitelnih ćelija), sarkomi (nastaju od ćelija vezivnog tkiva), limfomi (nastaju od ćelija limfnog sistema), leukemije (poreklo od ćelija krvi).

Maligne bolesti karakteriše pojava metastaza. Tako, razlikujemo primarni tumor, na mestu na kome dolazi do primarnog nakupljanja malignih ćelija, i sekundarni ili metastatski tumor, koji se može razviti na udaljenim mestima u organizmu. Nekada se prvo otkrije metastatski tumor, pa tek istraživanjem pronađe mesto primarnog tumora.

Prognoza toka i ishoda maligne bolesti može da se značajno razlikuje. Veoma važan faktor u proceni mogućnosti za lečenje je stadijum bolesti. Od toga zavisi da li je moguće operativno ukloniiti tumor ili će se izabrati neka druga metoda tretmana. Takođe, na tok lečenja mogu da utiču i opšte zdravstveno stanje pacijenta, kao i prisustvo drugih oboljenja i poremećaja.

O kojoj god vrsti maligne bolesti da je reč, sigurno je da se radi o veoma ozbiljnom problemu koji zahteva ozbiljan pristup u cilju što efikasnijeg tretmana što ranije, kako bi se povećale šanse za uspešno lečenje.

limfom


Uzroci pojave tumora na limfnim čvorovima nažalost nisu poznati. Neki od najčešćih oblika bolesti su:

Maligni limfogranulom

Maligni limfogranulom – To je najčešći oblik, a većinom se javlja kod osoba starosti od 20 do 40 godina i češći je kod muškaraca, nego kod žena.
Ispoljavanja bolesti mogu biti različita, ali najčešće su prvi simptomi bolesti: umor, povišena telesna temperatura, znojenje, a moguća je i tumefakcija limfnih čvorova. Opšte stanje pacijenta vremenom se pogoršava.

Lečenje tumora limfnih čvorova

Što se tiče lečenja, ako su zahvaćeni limfni čvorovi jedne ili više susednih regija ili dve regije koje se ne graniče, a nalaze se ispod ili iznad dijafragme, onda je terapijska mera zračenje.
U slučajevima zahvaćenosti limfnih čvorova iznad i ispod dijafragme ili slezine, terapijske mere su zračenje i hemoterapija.

Ako su zahvaćeni drugi organi, osim limfnih čvorova, onda je terapija izbora hemoterapija. Najčešće se koristi polihemoterapija jer omogućava korišćenje više antitumorskih lekova u isto vreme, a primenjuju se po posebno određenim šemama.

Non-Hodgkin limfomi

Non-Hodgkin limfomi – Ovaj oblik se očituje tumefakcijom limfnih čvorova (kako površinskih, tako i unutrašnjih), umorom, mršavljenjem, temperaturom i anemijom. Bolest može zahvatiti i druge organe (pluća, koža…), a ne samo limfne čvorove.

Prognoze nisu optimistične jer se ovaj oblik tumora brzo širi i često zahvati i druga tkiva, osim limfnih čvorova, a terapijska mera je najčešće hemoterapija.

PRIMED 13 Forte je prirodan preparat, na bazi meda, medicinskih gljiva Kordiceps, Reishi i Shitake, obogaćenjezgrom semena kajsije.

PRIMED 13 Forte se preporučuje:
  • za jačanje imunološkog odgovora organizma
  • kao pomoćno sredstvo u prevenciji i tretmanu teških bolesti
  • kod virusnih, bakterijskih i gljivičnih infekcija.

reumatoidni artritis i rizik od razvoja tumora

Prilikom razmatranja rizika za pojavu tumora kod osoba sa reumatoidnim artritisom, korisno je da se posebno razmotre pojedina maligna oboljenja. Dok je ukupan rizik za pojavu tumora kod ljudi sa reumatoidnim artritisom na istom nivou kao i u opštoj populaciji, postoji nešto veća učestalost limfoma i tumora pluća i niža učestalost kolorektalnih i tumora dojke kod onih sa reumatoidnim artritisom.

Biološki lekovi i rizik za nastanak malignih oboljenja

Pošto su razvijeni bioloških lekova i koriste se za lečenje reumatoidnog artritisa počev od 1998. godine, zabrinutost zbog rizika od razvoja malignih oboljenja je porasla. Ne samo da ima pitanja o rizicima za maligna oboljenja kod osoba sa reumatoidnim artritisom, postoje i pitanja u vezi tretmana reumatoidnog artritisa. Pre ere bioloških lekova, konkretno TNF inhibitori, koristili su se samo sledeći lekovi za lečenje reumatoidnog artritisa-metotreksat, sulfasalazin, hidroksihlorokin i soli zlata. Iako postoji zabrinutost i u vezi sa ovim lekovima, zabrinutost  je povećana zbog opasnosti od ozbiljnih infekcija i maligniteta nakon što su uvedeni TNF inhibitori.

Lečenje artritisa

TNF (tumor necrosis factor) je proinflamatorni citokin. Ali druga uloga koju TNF igra u telu, je da promoviše nekrozu tumorskih ćelija i smrt tumorskih ćelija, što stvara zabrinutost u vezi moguće veze  sa nastankom maligniteta. Drugim rečima, ako se inhibira TNF radi kontrole upale, to omogućava da se razvije tumor? Na osnovu nekoliko studija praćenja limfoma kod pacijenata lečenih inhibitorima TNF za reumatoidni artritis, FDA je u martu 2003. godine izneo upozorenje o potencijalnom riziku za razvoj maligniteta sa upotrebom TNF inhibitora.

Rezultati studija

Samo jedna objavljena studija (Bongartz et al . , 2006) je pokazala povećan rizik od razvoja tumora kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom lečenih inhibitorima TNF u odnosu na pacijente koji su dobijali placebo. Ova studija je obuhvatila više od 5.000 pacijenata sa reumatoidnim artritisom iz 9 randomiziranih, kontrolisanih ispitivanja koja su trajala od 3 do 12 meseci. Tu je utvrđen statistički značajan rizik od maligniteta kod pacijenata lečenih lekovima Humira ( adalimumab ) ili Remicade (infliksimab ) u odnosu na placebo grupu.

Međutim, nekoliko drugih studija, uključujući i Mariette et al . (2011), Askling et al. ( 2011 ), i Volfe i Mišo ( 2007 ), nije utvrdilo sličan rizik od maligniteta kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom tretirani TNF inhibitorima.

Određeni tipovi malignih oboljenja

Limfomi

  • Poznato je da ljudi sa reumatoidnim artritisom imaju oko dvostruko veći  rizik od razvoja limfoma u odnosu na opštu populaciju. Aktivnost bolesti i ozbiljnost može dodatno povećati i rizik.

Karcinom kože

  • Na osnovu brojnih studija, zaključeno je da postoji povećan rizik za karcinom kože koji je povezan sa upotrebom TNF inhibitora u lečenju reumatoidnog artritisa.

Tumori pluća

  • Na osnovu analize 12 studija, ljudi sa reumatoidnnim artritisom imaju povećan rizik od razvoja tumora pluća u odnosu na opštu populaciju. Osobe sa reumatoidnim artritisom imaju 63 % veće šanse nego osobe iz opšte populacije da razviju tumor pluća.

Karcinom dojke

  • Sistematska analiza randomiziranih, kontrolisanih studija od januara 1998. do jula 2013. godine gde su se poredili pacijenati sa reumatoidnim artritisom tretirani TNF inhibitorom plus metotreksat, ili placebo plus metotreksat  i pratili više od 24 nedelje. Rezultati ispitivanja nisu pokazali statistički značajno povećanje razvoja karcinoma dojke ili ukupnih maligniteta kod odraslih sa reumatoidnim artritisom tretirani TNF inhibitorom. U studiji jeste bilo više pacijenata koji su razvili malignitet dok su bili tretirani TNF inhibitorima u poređenju sa pacijentima koji su dobili placebo ili metotreksat, ali razlika nije bila statistički značajna.

Kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom koji su imali u anamnezi karcinom dojke, a tretirani su TNF inhibitorima, nije imao bilo recidiva u većem procentu od pacijenata koji nisu tretirani TNF inhibitorima, prema rezultatima objavljenim u Analima reumatskih bolesti (8 avgust , 2014).

Primed Kordiceps prah i Primed 13 Forte su izuzetani preparati koji u prirodnom obliku sadrži veliki broj nutritivnih I aktivnih materija koje su neophodne za uspostavljanje normalnog rada svih sistema I organa u našem organizmu.

Kordiceps ima dvosmerno delovanje na regulaciju funkcije imunog sistema:

  • U slučajevima oslabljenog imuniteta (maligna oboljenja, hepatitis, HIV infekcija) pod dejstvom kordicepsa broj I aktivnost belih krvnih zrnaca raste.
  • U slučajevima prekomerne aktivnosti imunog sistema kod autoimunih bolesti (alergija, dijabetes, reumatoidni artritis, psorijaza, lupus, kolagenoza, limfom itd.) snižava imunitet što je poznato kao imunosupresija. Do danas je kordiceps vodeći proizvod protiv autoimunih bolesti i to potpuno prirodan bez štetnih delovanja za razliku od kortikosteroida.