jajnikBrenner tumori jajnika su ne tako česti tumori koji nastaju na jajniku i predstavljaju površno epitelno-stromalne tumore koji mogu da budu benigni i maligni po svojoj prirodi. Tumor je dobio naziv po lekaru koji ga je prvi put opisao.
U pitanju su najčešći tumori koji se nalaze na jajniku. Najveći procenat ovih tumora (oko 75%) su benigni po svojoj prirodi i nemaju potencijal da metastaziraju, ali mogu svojim rastom da naruše zdravlje i reproduktivnu sposobnost žene u velikoj meri. Dobroćudni tumori su veoma dobro ograničeni u odnosu na ostala tkiva i svojim rastom i kompresijom narušavaju njihovu funkciju. Ostatak (25%) su maligni tumori.
Nije u potpunosti jasno zašto se javljaju Brenner tumori jajnika, ali se pretpostavlja da postoji genetska predispozicija za njihov nastanak.
Statistički podaci pokazuju da se Brenner tumori jajnika u najvećem procentu javljaju samo sa jedne strane, odnosno zahvataju samo jedan jajnik, mada se mogu javiti i obostrano, ali znatno redje. Najčešće se javlja kod žena srednjeg životnog doba, nakon 45 godina. Maligni Brenner tumori jajnika se takodje javljaju češće samo sa jedne strane i javlja se kod žena nakon 50 godina.
Kako se manifestuju Brenner tumori jajnika?
Simptomi i znaci Brenner tumora jajnika mogu da budu:
bol u trbuhu, u predelu male karlice
poremećaj menstrualnog ciklusa
krvarenje van menstrualnog ciklusa
prisustvo jasne tumorske mase u maloj karlici
problemi sa sterilitetom
simptomi i znaci zbog kompresije okolnih organa (nadimanje, zatvor, često, ili otežano mokrenje…)
gubitak apetita, telesne težine i malaksalost (kod malignih Brenner tumora jajnika)
Kako se postavlja dijagnoza Brenner tumora jajnika?
Anamneza sa objektivnim pregledom ginekologa i kliničkom slikom pomaže da se postavi sumnja na postojanje Brenner tumora.
Ultrazvučni pregled trbuha pomaže da se postavi dijagnoza, kao i nuklearna magnetna rezonanca organa male karlice.
Definitivna dijagnoza se postavlja samo na osnovu histopatološkog nalaza koji se može načiniti prilikom operativnog lečenja, ili eksplorativne laparotomije.
Laboratorijska ispitivanja kod Brenner tumora jajnika nisu u potpunosti specifična, tj. može postojati poremećaj krvne slike u smislu hipohromne anemije, povećanja sedimentacija, povećanje CRP-a (C reaktivni protein).
Kako se leče Brenner tumori jajnika?
Definitivno lečenje benignih Brenner tumora jajnika se postiže radiklanim hirurškim otklanjanjem, čime se postiže potpuno izlečenje i prognoza je obično veoma dobra. Često se zajedno sa tumorom mora odstraniti jajnik, pa i deo jajovoda.
Maligni Brenner tumori se leče histerektomijom (odstranjenje materice) sa odstranjenjem oba jajnika i jajovoda sa hemioterapijom nakon operacije.

Tumori nastali iz hormon-senzitivnih tkiva mogu biti pilulehormon-zavisni. Njihov rast može biti inhibiran hormonima suprotnog delovanja, antagonistima ili lekovima koji inhibiraju sintezu odgovarajućeg hormona. Hormoni ili analozi hormona koji deluju inhibitorno na pojedina tkiva mogu da se koriste u lečenju tumora porekla tih tkiva.
Glikokortikoidi
Glikokortikoidi imaju inhibitorno delovanje na proliferaciju limfocita i koriste se u lečenju leukemije i limfoma. Oni se takođe koriste kao suportivna terapija u stanjima sa povišenim intrakranijalnim pritiskom.
Estrogeni
Estrogeni kao fosfestrol, blokiraju efekte androgena u androgen-zavisnim tumorima prostate, mada se malo koriste, ovi tumori se najefikasnije leče analozima oslobađajućeg hormona za gonadotropine.
Estrogeni se mogu koristiti da privuku ćelije karcinoma dojke koje miruju u proliferišući pul kako bi bile dostupne delovanju citotoksičnih lekova.
Progestageni
Progestageni, kao što su megestrol i medroksiprogesteron, koriste se u terapiji neoplazmi endometrijuma i bubrega.
Analozi oslobađajaćeg hormona za gonadotropine
Analozi oslobađajaćeg hormona za gonadotropine, kao što je goserelin, mogu, pod određenim uslovima, inhibirati oslobađanje gonadotropina. Ovaj lek se koristi u terapiji karcinoma dojke žena pre menopauze i karcinoma prostate.
Analog somatsostatina, oktreotid, koristi se u lečenju različitih tumora koji luče hormone kao što su tumori gastrointestinalni trakta, VIPomi, glukagonomi, karcinoidi i gastrinomi. Ovi tumori ekspoprimiraju somatostatinske receptore, čija aktivacija inhibira proliferaciju ćelija kao i sekreciju hormona.
Antagonisti hormona
Antagonisti hormona mogu biti efikasni protiv mnogih hormon-zavisnih tumora.
Anti-estrogen tamoksifen izvanredno je efikasan u određenom broju hormon-zavisnih tumora dojke i može biti koristan i u prevenciji ove bolesti. U tkivu dojke, tamoksifen sprečava delovanje estrogena na specifične receptore i inhibira transkripciju estrogen-zavisnih gena. Tamoksifen takođe pokazuje kardioprotektivno delovanje, delom zbog toga što štiti lipoproteine male gustine od oksidativnog strtesa.
Antiandrogeni, flutamid, bikalutamid i cisproteron, koriste se u lečenju karcinoma prostate. Povećana sekrecija testosterona koja se viđa kod pacijenata sa karciomom prostate, može se sprečiti antiandrogenima kao što je ciproteron.
Inhibitori enzima
Oni blokiraju određenje enzime koji su važni u biosintezi estrogena u ljudskom organizmu. Inhibitori sinteze hormona nadbubrega efikasni su u terapiji karcinoma dojke kod žena u postmenopauzi. Od ovih lekova koriste se formestan, koji deluje u kasnijoj fazi sinteze hormona inhibicijom enzima aromataze koji metaboliše androgene u estrogene i trilostan i aminoglutetimid koji inhibiraju ranu fazu sinteze hormona. Kod primene ova dva leka neophodna je supstituciona primena kortikosteroida. Letrozol, anastrozol i eksemestan jesu inhibitori enzima aromataze. Naime, ključni korak u sintezi estrogena je pretvaranje hinonskog A prstena na steroidu u aromatski prsten (fenol). Tek tada nastaje estrogenska steroidna struktura. Tu ulogu obavlja enzim aromataza. Ukoliko je ona blokirana pomenutim lekovima tada nedostaje taj ključni deo u sintezi estrogena pa koncentracija estrogena u organizmu bitno opada.

muskaracKarcinom testisa se najčešće javlja između 18 i 39 godina starosti. U odnosu na rasu, češće se javlja kod belaca. Najveći rizik postoji kod muškaraca skandinavskog porekla. Kod belaca, u poslednjih 40 godina došlo je do značajnog povećanja broja obolelih, dok kod pripadnika crne rase nije primećena promena učestalosti javljanja bolesti. Uzrok nastanka nije poznat.

Na prisustvo karcinoma testisa mogu ukazati sledeći simptomi i znaci:

  • bezbolna promena (čvorić) ili oticanje jednog ili oba testisa je najčešći simptom
  • tup bol u preponama ili donjem delu abdomena
  • bol i nelagodnost u predelu testisa, stalno prisutan ili u naletima
  • osećaj težine ili istezanja u predelu testisa
  • iznenadna pojava otoka testisa (hidrocela).

Većina promena na testisima nije uzrokovana karcinomom, ali ukoliko primetite neki od ovih simptoma u toku samopregleda, trebalo bi da se obratite lekaru, koji će Vam dati potrebne informacije o mogućnostima dijagnostike i tretmana, u slučaju da je potrebno izvršiti određenu vrstu intervencije. Karcinom testisa reaguje dosta dobro na terapiju, posebno kada se otkrije u ranom stadijumu.

Female reproductive organFaktor rizika je nešto što može povećati izglede za nastanak mioma. Postojanje određenog faktora rizika može takođe uticati na ishod lečenja i može povećati šanse da se miom vrati.  Faktori rizika, kao što su starost, rasa, porodična istorija mogu uticati na verovatnoću pojave mioma.
Starost
Miomi su češći što je žena starije životne dobi, dok ne dođe u dob kada prolazi kroz menopauzu.
Primećen je veliki porast broja žena kod kojih su dijagnostikovani miomi kada dođu u četrdesete godine.
To ne mora da znači da su miomi češći kod žena u četrdesetim godinama života, već samo da postojeći miomi mogu početi da rastu brže ili da simptomi mogu postati očigledniji.
Porodična istorija
Izgleda da je razvoj mioma češći ako postoji porodična istorija; postoji veća verovatnoća da žene sa miomima imaju bliskog člana porodice kao što su sestra ili majka sa istim stanjem u poređenju sa ženama bez mioma.
Ovo ukazuje na to da određeni geni mogu biti uključeni u njihov razvoj.
Rasa
Miomi su 2-3 puta češći kod žena afro-karipskog porekla i imaju tendenciju da budu veći, brojniji i da se razvijaju u ranijoj starosnoj dobi.
Prva menstruacija
Starosna dob za pojavu prvog menstrualnog ciklusa dosta varira u zavisnosti od regiona, rase, genetskih faktora itd. ali grubo gledano, prosečna starost je 13 godina.
Postoji nešto veći rizik od pojave mioma ako se prvi menstrualni ciklus pojavio u ranijoj dobi.
Žene koje su bile starosti 10 godina ili mlađe kada su dobile prvi menstrualni ciklus imaju veći rizik od pojave mioma u odnosu na žene koje su bile starosti 12 godina ili starije u vreme prvog menstrualnog ciklusa.
Žene čiji su menstrualni ciklusi počeli kada su imale 16 godina ili više, imaju manji rizik od pojave mioma.
Rani početak menstrualnih ciklusa može blago povećati rizik od razvoja mioma zato što ćelije zida (miometrijuma) materice (uterusa) podležu većem broju deoba, čime se povećava šansa da dođe do pojave greške u procesu deobe ćelija.
Broj porođaja.
Žene koje su rađale imaju manji rizik od nastanka mioma od onih koje nisu rađale.
Ovaj rizik se smanjuje kako žena ima više dece, a takođe ako su kraći periodi između porođaja.
Rađanje smanjuje rizik od mioma zato što trudnoća ograničava period kada je žena izložena visokim nivoima specifičnog hormona koji se zove estrogen.
Menopauza.
Žene koje su prošle kroz menopauzu imaju manji rizik od razvoja mioma.
Postojeći miomi imaju tendenciju da se smanjuju kod žena u post-menopauzi zato što je tada nivo estrogena u telu veoma nizak, a kada su lišeni estrogena, miomi prestaju da se razvijaju.
Gojaznost.
Postoji povećani rizik od pojave mioma kod gojaznih žena.
Ovo može biti posledica hormonskih promena povezanih sa gojaznošću.
Vežbanje.
Žene koje vode aktivan stil života i koje dosta vežbaju imaju manji rizik od pojave mioma.
Jedna studija je pokazala da se rizik može smanjiti čak do 40%.
Visok krvni pritisak.
Kod žena sa visokim krvnim pritiskom ili rizikom od srčanih oboljenja postoji veća verovatnoća od nastanka mioma.
Jedna studija je pokazala da je visok krvni pritisak povezan sa povećanim rizikom od razvoja mioma, čak i kada se uzme u obzir medicinska nega i lečenje lekovima za povišen krvni pritisak.

Miomi-dobroćudni-tumor-257x300Miomi su najčešći oblik dobroćudnih tumora glatkih mišića materice kod žena u reproduktivnom dobu. Možda ste čuli da se nazivaju i drugim imenima poput fibroidi uterusa, fibroidi, lejomiomi ili lejomiomati.

Miomi su obično okruglog oblika, mogu biti brojni i različitih veličina.

Često miomi ne pokazuju nikakve simptome i otkriju se tek rutinskim pregledom. Ali u proseku jedna od tri žene sa miomima će osetiti neke simptome koji će uticati na njen svakodnevni život.

Ako imate neki od sledećih simptoma i ako ste zabrinuti da možda imate miome, razgovarajte sa svojim lekarom o mogućnostima koje imate na raspolaganju.

Bolne menstruacije

Miomi mogu da izazovu uvećanje materice (uterusa) i uzrokuju obilno ili bolno krvarenje tokom menstruacije.

Obilne menstruacije

Obilne menstruacije ne moraju neophodno značiti da nešto nije u redu, ali mogu da imaju emocionalni i društveni uticaj na svakodnevni život i mogu dovesti do anemije usled nedostatka gvožđa, do umora i kratkog daha.

Trebalo bi da prepoznate da li su vaši menstrualni ciklusi postali veoma obilni, ukoliko je potrebno da koristite neuobičajeno velik broj tampona ili uložaka, ili da koristite oboje zajedno ili vam krv prolazi kroz odeću ili na posteljinu.

Nepravilno krvarenje

Ovo se može dogoditi zato što miomi iritiraju sluzokožu materice (endometrijum) i remete reproduktivni ciklus.
Prosečan menstrualni ciklus traje oko 28 dana, ali sve između 24 i 35 dana se smatra normalnim. Nepravilno krvarenje je kada menstrualni ciklus traje duže od sedam dana, kada prođe manje od tri nedelje između početka jednog menstrualnog ciklusa i početka narednog ciklusa, ako dolazi do krvarenja između ciklusa ili do krvarenja nakon polnog odnosa.

Bol u karlici i osećaj pritiska u stomaku

Miomi mogu izazvati bol ili pritisak u predelu karlice (ispod pupka), naročito ako su veliki. Oni mogu takođe izazvati bol u donjem delu leđa i u nogama.

Često mokrenje i zatvor

Potreba za odlaskom u toalet češće nego uobičajeno se može javiti ako miomi vrše pritisak na bešiku što inicira česte odlaske u toalet tokom dana i noći. Miomi takođe mogu vršiti pritisak na debelo crevo, što može da dovede do zatvora i bola tokom rada creva. Zatvor znači da su vaše stolice neuredne ili da ne možete u potpunosti da ispraznite creva.

Bol i nelagodnost tokom odnosa

Ako miomi rastu u blizini vagine ili grlića materice (cerviksa) neke žene mogu osetiti bol tokom seksualnog odnosa, što može uticati na odnose.

Otežano začeće i neplodnost

Povremeno, miomi mogu dovesti do problema sa začećem ili do neplodnosti (nemogućnosti začeća).
Kod većine zdravih parova, 95% će ostati u drugom stanju ako u toku perioda od dve godine imaju redovan i nezaštićen seksualni odnos. Prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji (World Health Organization (WHO), smatra se da je par neplodan ako žena ne uspe da zatrudni nakon 12 meseci redovnog nezaštićenog seksualnog odnosa.

Do neplodnosti može doći ako su miomi veoma veliki ili submukozni kada rastu u šupljinu materice. U zavisnosti od njihovog tipa ili veličine, miomi mogu ponekad sprečiti oplođenu jajnu ćeliju da se zakači za sluzokožu materice, ili mogu da blokiraju jajovod, otežavajući trudnoću.

U nekim slučajevima, miomi mogu takođe dovesti do komplikacija tokom trudnoće i za majku i za dete, povećavajući rizik od pobačaja i mogu da izazovu probleme tokom porođaja.

primed13forte

Primed 13 forte prirodan preparat na bazi meda, medicinskih gljiva Kordiceps, Reishi i Shitake, obogaćen jezgrom koštice kajsije. Svaka od medicinskih gljiva koje ulaze u sastava preparata ima izreženo antioksidativno i zaštitno antikancerogeno dejstvo, i u ovom preparatu se ova njihova svojstva međusobno dopunjuju. Jezgro kajsijine koštice sadrži vitamin B17, čime doprinosu ukupnom antikancerogenom dejstvu preparata.

Upotreba PRIMED 13 FORTE preparata se preporučuje:

  • za jačanje imunološkog odgovora organizma
  • kao pomoćno sredstvo u prevenciji i tretmanu malignih bolesti
  • kod virusnih, bakterijskih i gljivičnih infekcija.