Sve ćelije u organizmu rastu i razmnožavaju se da bi zamenile stare i oštećene ćelije. Ovaj rast je strogo kontrolisan i kada se prozvede dovoljan broj ćelija za zamenu starih, normalne ćelije prestaju da se dele. Tumori nastaju kada ovaj proces ima grešku i ćelije nastavljaju da se nekontrolisano umnožavaju. Razlika između benignih i malignih tumora je to što se benigni ne šire na druge telove tela tj. ne metastaziraju, niti napadaju okolna tkiva. Maligni tumori rastu nekontrolisano i napadaju i oštećuju druga tkiva oko njih. šire se i na udaljene delove tela, najčešće putem krvotoka ili preko limfnog sistema.
Najčešći oblik tumora nadbubrežne žlezde je benigni tumor koji se zove nadbubrežni adenom. Ovi tumori uglavnom ne stvaraju tegobe i ne trebaju da se leče. Obično se otkrivaju na CT snimku načinjenom iz nekog drugog razloga. Zato se na drugi način nazivaju “incidentalome”. Najčešći maligni tumori nadbubrežne žlezde su tumori koji su metastazirali krvotokom iz drugih delova tela na nadbubrežnu žlezdu. Nekoliko različitih vrsta tumora može da se proširi na nadbubrežnu žlezdu: melanom, rak pluća ili rak dojke. Nadbubrežne žlezde su četvrtopo redu, najčešće mesto u telu gde tumori metastaziraju, nakon pluća, jetre i kostiju.
Karcinom srži nadbubrežne žlezde se retko sreće. Češći su karcinomi koji nastaju u kori žlezde, i nazivaju se nadbubrežni kortikalni karcinomi. Ovi karcinomi mogu da luče višak steroidnih hormona i zato se nazivaju funkcionalni, ili da ne luče hormone pa se nazivaju nefunkcionalni. Najčešći karcinom koji se javlja u nadbubrežnoj žlezdi se naziva feohromocitom. Kod dece, maligni tumor nadbubrežne žlezde koji se često sreće se naziva neuroblastom.
Ostale vrste tumora nadbubrežne žlezde se mogu javiti, kao što je limfoma, međutim, ovi slučajevi su retki.

 

 

Miomi su benigni tumori, koji potiču od mišićnih ćelija materice i koji nemaju mogućnost daljeg širenja i metastaziranja. Svojim rastom miomi mogu da pritiskaju okolne strukture i remete njihovu funkciju. Ne zna se tačno šta dovodi do nastanka mioma, ali se zna da hormon estrogen utiče na rast mioma.
Mnogi miomi nemaju simptome, čak više od 70% njih. Miomi koji su bez simptome se otkrivaju slučajno, na rutinskom pregledu. Simptomi mioma mogu biti različiti po intenzitetu što zavisi od veličine mioma, njegove lokalizacije, promenama unutar njega i da li je prisutna trudnoća kod žene.Simptomi mioma materice su sledeći.
-Obilno menstrualno krvarenje, krvarenje van ciklusa, bolne menstruacije.
-Bol i napetost u donjem delu stomaka zbog pritiska mioma na strukture u materici.
-Zbog čestih i obilnih krvarenja javlja se anemija koja je uporna i teško se leči. Javljaju se zamaranje, bledilo, lupanje i preskakanje srca.
-Javlja se nelagodnost u donjem trbuhu i nadimanje.
-Zbog pritiska na debelo crevo javlja se zatvor i otežano pražnjenje stolice.
-Učestalo i bolno mokrenje zbog pritiska mioma na bešiku i mokraćne kanale.
-Ukoliko je tumor veliki i pritiska neku veliku venu, javlja se venski zastoj ,tromboza, otoci nogu.
-Bolni odnosi ako je miom na nezgodnom mestu.
Neplodnost i problemi sa začećem se često sreću, čak 10% neplodnosti nastaje zbog mioma. Nakon odstranjenja mioma čak 40% žena zatrudni.
-Spontani pobačaji se takođe javljaju kao komplikacija mioma, koji može da mnogo poraste u drugom itrećem trimestru trudnoće i izazove prevremeni porođaj ili spontani pobačaj.

 

Najčešći benigni tumor očnog živca je gliom očnog živca. U pitanju je benigni tumor koji nastaje na strukturama očnog živca. Tumorska masa može da zahvati samo očnu jabučicu ili da zahvati i udaljene strukture koje se nalaze blizu optičkog centra u kori velikog mozga.
Gliomi očnog živca se mogu podeliti u dve grupe, one koji se javljaju kod dece i koji su benigniji po prirodi od onih koji se javljaju kod odraslih i koji su često fatalni i pored adekvatnog lečenja.
Simptomi glioma očnog živca su:
– postepeno slabljanje vida
-izbočenost očnih jabučica, egzoftalmus.
-glavobolja.
-mučnina i povraćanje usled povećanja intralobanjskog pritiska.
-kod brzorastućih tumora javlja se potpuno slepilo na zahvaćenom oku.
-obično se javljaju jednostrano, ređe bivaju zahvaćena oba oka.
-kod zahvatanja moždanih struktura prognoza je lošija.
Dijagnoza se postavlja na prvom mestu anamnezom, neurološkim i oftalmološkim pregledom. Definitivna dijagnoza se postavlja na osnovu rendgena lobanje, skenera i magnetne rezonance.
Lečenje koje je najuspešnije je hirurško odstranjivanje glioma u potpunosti. Kod glioma očnog živca kod kojih nije moguće odstranjenja tumora u potpunosti, primenjuje se zračna terapija.

Gujina trava ublažava posledice hemoterapije

Naučnici sa Univerziteta u Kolumbiji otkrili su da biljka gujina trava ublažava oštećenja jetre koja nastaju usled hemoterapije. Citostatici često uzrokuju zapaljenje jetre, zbog čega se njihova primena ukida dok se bolest ne povuče, ili se pak smanjuje doza, a time i efekat ovih lekova, ili čak uslovljava njegovo ukidanje. “Naši nalazi upućuju na to da gujina trava doprinosi smanjenju upale. Ukoliko rezultati dobiju dalju potvrdu, ova biljka bi mogla da
postane deo zvanične terapije upale jetre ili da se koristi u prevenciji tog oboljenja. Gujina trava se preporučuje i u slučaju trovanja pečurkama jer ne postoji drugi lek za detoksikaciju jetre’; izjavila je dr Kara Keli, vođa istraživačkog tima.

Inače, istraživanje je obuhvatilo pedesetoro mališana koji su bili podvrgnuti hemoterapiji usled akutne limfoblastne leukemije. Pokazalo se da je kod dece došlo do poboljšanja stanja enzima jetre, naročito AST i ALT enzima,
te da je biljka doprinela boljoj toleranciji na povećane doze citostatika.

gujina trava

tumor, prostate

Tumor prostate
FAZE BOLESTI

Da bi se procenilo da li se tumor proširio izvan prostate, primenjuju se ultrazvuk, CT skener i magnetna rezonca. Radionuklidno skeniranje sastoji se iz ubrizgavanja reagensa (materija niske radioaktivnosti) koji otkriva da li se tumor proširio na kosti. Ovaj postupak se primenjuje da bi se ustanovilo postoje li metastaze i odredila najefikasnija terapija.
1. faza: tumor je mali i smešten je samo u tkivu prostate.
2. faza: tumor je uznapredovao, ali je i dalje ograničen na prostatu.
3. faza: tumor se proširio na spoljašnji deo prostate i dospeo je u blizinu semenika (testisa).
4. faza: tumor t.j. zloćudni proces zahvatio je limfne čvorove, obližnje organe ili tkiva, kao što su bešika ili rektum, ili pak udaljene organe (kosti ili pluća).

tumor, prostate