Tumori-bubrega-velikaTumor bubrega je treći po učestalosti tumor urinarnog sistema, nakon tumora bešike i prostate. Oteževajuća činjenica je ta da tumor bubrega može da naraste i do nekih 20 centimetara i da pri tome nema simptome ili su simptomi koji se jave blagi i nespecifični.  Kada bi se bolest otkrila na vreme, izlečenje je moguće u preko 80 % slučajeva tumora bubrega. U ranom otkrivanju tumora bubrega presudna je rana dijagnostika koja se omogućava preventivnim pregledima kod urologa, jednom godišnje.
Simptomi tumora bubrega su, ukoliko se jave oskudni i nespecifični, poput neobjašnjivog skoka temperature i groznice. Retko se javlja krv u mokraći.
Ultrazvukom se kao jednostavnom dijagnostičkom metodom u gotovo 100 % slučajeva može otkriti tumor bubrega. Često je dovoljan samo pregled kao uvod u dalju dijagnostiku koja podrazumeva laboratorijske analize, uzimanje podataka o pacijentu i odluku o definitivnom lečenju. Da bi se donela definitivna odluka o lečenju tumora bubrega potrebno je uraditi skener, magnetnu rezonancu i renovazografiju. tj ciljano snimanje bubrega sa kontrastom da bi se procenilo da li se radi o malignom ili benignom tumoru, kakav je odnos tumora prema krvnim sudovima. Na osnovu tih podataka se donosi odluka o vrsti operacije, da li da se obavi parcijalna operacija kada se odstranjuje samo tumor ili je potrebno odstraniti ceo bubreg sa tumorom. Olakšavajuća okolnost pri određivanju opsežnosti operacije je ta da je bubreg parni organ. Tako, i da se u slučaju malignog tumora operacijom odstrani ceo bubreg, time život pacijenta nije ugrožen, jer je život moguć i sa samo jednim ovim organom.
Ukoliko se tumor bubrega otkrije na vreme, pravovremenom hirurškom intervencijom u 80% slučajeva je moguće potpuno izlečenje, a dodatna hemioterapija i radioterapija nisu potrebne. U suprotnom, ako se sa pravovremenom dijagnozom zakasni, pri tome ne pomaže ni hirurška intervencija, kao ni radioterapija i hemoterapija.
Osim klasičnim operativnim zahvatima, tumor bubrega je moguće ukloniti i laparaskopskom hirurgijom. Na žalost, nije usamljen slučaj da hirurzi tokom operacije tumora bubrega izvade i onaj jedini funkcionalni bubreg, što znači da život pacijenta dalje nije moguć bez hemodijalize.
Tumori bubrega se u današnje vreme javljaju i zbog produženog životnog veka stanovništva. Ako se uzme u obzir da je početkom 20. veka prosečan ljudski vek bio 50, a sada je 76 godina. Porast oboljevanja od malignih bolesti može da se veže za starenje populacije, dok kod mladih to nije slučaj. Medicina se trudi da tih 30 godina produženog života bude kvalitetno i da ljudi i u starosti žive kvalitetno.
Tumori bubrega veoma često nemaju simptome. Ako pacijent dolazi na pregled zbog bola, pojave krvi u mokraći, temperature, to ponekad može da bude kasno. Zbog toga su bitni preventivni pregledi kod urologa jednom godišnje, nakon 50. godina starosti, čak i kada nema nikakvih simptoma. Jednom godišnje je potrebno uraditi ultrazvuk stomaka, urotrakta i bubrega.
Rano otkrivanje tumora bubrega je najvažniji čin u lečenju ove opake bolesti. Adjuvantna terapija, hemoterapija i radioterapija, nikad ne predstavljaju izlečenje kad se radi o tumorima bubrega, već samo zalečenje. Drugim rečima, pravovremena dijagnoza je jedina šansa za izlečenje malignog tumora bubrega.

karcinom dojke u trudnoci

Kada se karcinom dojke pojavi kod trudnica, često se dijagnostikuje u kasnijoj fazi nego što bi to bilo kod žena koje nisu u drugom stanju. Takođe je i veća verovatnioća da se proces proširio na limfne čvorove. Hormonske promene tokom trudnoće čine grudi žene većim, osetljivijim i otečenim, što otežava da žena ili lekar primete čvorić dok ne postane prilično veliki.

Drugi razlog zbog koga je teško rano otkrivanje karcinoma dojke tokom trudnoće je taj da u trudnoći tkivo dojke postaje gušće. Gusto tkivo dojke može da sakrije početni stadijum karcinoma na mamografu. Takođe, rane promene uzrokovane karcinomom mogu se lako pomešati sa normalnim promenama koje nastaju u trudnoći. Kasno postavljanje dijagnoze ostaje jedan od najvećih problema kod karcinoma dojke u trudnoći.

Ako trudnice napipaju čvorić ili primete bilo kakve promene u dojkama, moraju se javiti lekaru. Ako lekar ne želi da proveri status dojki mamogramom, treba pitati  o drugim vrstama pregleda ili da se potraži drugo mišljenje. Sve sumnjive promene na dojkama treba biopsijom proveriti  pre nego što se potvrdi da su te promene normalna reakcija tkiva u trudnoći.

Mamogram može otkriti većinu karcinoma dojke u početnom stadijumu tokom trudnoće, i smatra se da je metoda prilično bezbedna tokom trudnoće. Količina zračenja potrebno za mamografiju je mala. Snop zračenja fokusiran je na grudi, tako da većina njih ne dolazi do drugih delova tela. Za dodatnu zaštitu, poseban štit preko donjeg dela trbuha da se materica zaštiti od zračenja. Ipak, naučnici ne mogu da budu sigurni o efektima, čak i veoma male doze zračenja, na plod.

Čak i za vreme trudnoće, rano otkrivanje je važan deo zdravlja dojke. Razgovarajte sa svojim lekarom o pregledu grudi i koje je najbolje vreme za sledeću mamografiju. Kao i u svim slučajevima, ako napipate čvorić ili promene u vašim grudima, obavestite odmah svog lekara.

Ako se karcinom dojke otkrije u trudnoći, preporuke za lečenje zavise od stvari kao što su:

  • Veličine tumora
  • Lokacije tumora
  • Da li se karcinom proširio i koliko
  • Koliko je odmakla trudnoća
  • Šta žena preferira

Lečenje trudnica sa karcinomo dojke ima isti cilj kao i lečenje drugih žena – kontrola rasta karcinoma i sprečavanje daljeg širenja. Ali dodatna briga o zaštiti ploda koji napreduje otežava tretman pacijentkinja sa karcinomom dojke.

abnormalan mamogram

Abnormalan nalaz na mamogramu može da unese paniku u život žena, Neke od tih vizuelizovanih promena su benigne, neke su normalan proces starenja organizma, dok su pojedine sumnjive i zbunjujuće i zahtevaju detaljnija ispitivanja.

Tri najčešća promene na mamogramu, koje radiolozi žele dodatno da ispitaju i provere su:

  • Nova izraslina
  • Asimetrična gustina – (tkivo dojke ne izgleda isto u obe dojke)
  • Novonastale kalcifikacije (male bele tačkice)

Za prve dve promene bi trebalo uraditi dodatni snimak i ultrazvučno snimanje da se ustanovi da li je promena ispunjena tečnošću ili je čvrsta i da bi se stekao bolji uvid u oblik. Promene koje su nepravilne ili zvezdaste su zabrinjavajuće.

Za tumačenje kalcifikacija bi trebalo imati posebne stavove o uvećanju koji mogu da pomognu da se utvrdi da li su promene normalne ili sumnjive. Većina kalcifikacija su normalne pojave i povezane su  sa starenjem – nisu posledica uzimanja previše kalcijuma.

Ako Vam lekari kažu da ponovite snimak za 6 meseci, to znači da pretpostavljaju da je promena benigna. Međutim, ako ne želite da čekate 6 meseci imate pravo da tražite drugo mišljenje.

Uporedo lekar treba uraditi i fizički pregled grudi da bi bili sigurni da promena nije opipljiva. Zapamtite ključna stvar kod mamograma je da on treba da pronađe lezije rano i dok su suviše male da bi se osećale pod prstima.

Ukoliko postoje manje, ali sumnjive promene na mamogramu zahteva se biopsija. Rade se stereotaksijska biopsija i Core biopsija. Ovaj način biopsije se pokazao pouzdanim kao i hirurška biopsija, ali je mnogo manje invazivna.

Drugi način da se uradi biopsija je uz vizuelizaciju ultrazvukom – to je ponekad lakša varijanta jer dojka ne mora da bude komprimovana. Većina mamografskih promena, osim kalcifikacija, mogu se identifikovati na ultrazvuku.

benigni tumor pleure

Pleura (plućna maramica) je formacija koja obavija pluća. Sastoji se iz dva lista (parijetalnog i visceralnog) koji grade pleuralni prostor u kom se nalazi pleuralna tečnost.Tumori pleure se razvijaju u pleuralnom prostoru. Dele se na benigne I maligne. Maligni tumori pleure mogu biti primarni i sekundarni. Najčešći primarni tumor pleure je maligni difuzni mezoteliom – njegov nastanak se povezuje sa azbestozom. Tumori drugih organa mogu metastazirati u pleuru I one su znatno češće tumorske promene na pleuri. Najčešći primarni tumor koji daje metastaze u pleuru je tumor pluća. Maligne ćelije do pleure dospevaju krvotokom, limfotokom ili direktnom invazijom.

U plućnoj maramici (pleuri) mogu se razviti I benigni I maligni tumori koji ne nastaju kao posledica azbestoze. Najčešći benigni tumor je solitarni fibrozni tumor. On čini 78% – 88% ne-mezotelijalnih tumora pleure I znatno se ređe javlja od mezotelijalnih tumora pleure.

Benigni fibrozni tumori pleure su znatno češći kod žena nego kod muškaraca I u najvećem broju slučajeva se dijagnostikuju kod osoba između 50-te I 60-te godine života.

Uzrok nastanka benignog fibroznog tumora pleura je nepoznat. Azbest I duvanski dim ne smatraju se uzročnicima ovog tumora.

Benigni fibrozni tumor pleure često ne daje nikakve simptome, čak i kad dostigne veličinu od oko 40 cm. Neki bolesnici mogu imati sledeće simptome:

  • Bolove u grudima
  • Uporan kašalj
  • Kratak dah

Benigni fibrozni tumori pleure dijagnostikuju se rendgenskim snimkom ili skenerom pluća. Kad se otkrije promena u plućima neophodna je biopsija mase i histološki pregled uzorka kako bi se potvrdilo da li se radi o benignoj ili malignoj promeni.

Tretman benignog fibroznog tumora pleure je hiruški, jer je ovaj tumor potencijalno maligni. U najvećem broju slučajeva to je i definitivan tretman, dok su recidivi mogući u 8% slučajeva i oni se uspešno tretiraju ponovnom operacijom.

Plastic surgery doctor examine patient breast

Tumori dojke, kako dobroćudni tako i zloćudni, mogu nastati praktično iz svih tkiva od kojih je dojka građena.

Fibroepitelni tumori

  • FIBROADENOMI ( tumori žlezdano-vezivnog tkiva)

Najčešći dobroćudni tumori dojke kod žena ispod 30 godina su fibroadenomi. Oni su obično relativno mali tumori od oko 2-3 cm u prečniku, mada ponekad mogu biti i veći, čak i gigantski, veličine iznad 6-7 cm.

Fibroadenomi su najčešće okrugli (ili okruglasti), čvrsti, dobro ograničeni, ali nisu inkapsulirani (učaureni) tumori. Iako su uglavnom bezbolni, najčešće ih žena sama primeti i opisuje ih kao kliker ili kuglu „što beži pod prstima“. Ovi tumori se umereno uvećavaju pred kraj menstrualnog ciklusa, kada mogu biti bolni, spontano ili na dodir.

Fibroadenomi su građeni iz žlezdanog tkiva i vezivne potpore. Mogu biti:

  • Intraduktalni, što znači da se nalaze u mlečnom kanalu
  • Periduktalni, što znači da se nalaze u okolini mlečnog kanala

Starenjem žene, ranije postojeći fibroadenom podleže starenju i diskretno se smanjuje. Vrlo retko se dešava da se fibroadenomi uvećavaju u postmenopauzalnom periodu žene (po prestanku menstruacije), čak i kod primene supstitucionalne hormonalne terapije, koja ima za cilj da nadoknadi hormone koji jajnici više ne proizvode. U trudnoći i laktaciji (dojenju) može doći do uvećanja fibroadenoma na račun njegovog žlezdanog dela, sa ili bez produkcije mleka u kanalićima fibroadenoma.

Veoma retko, duktalni ili lobularni karcinom in situ (rak, koji se nije proširio van mesta gde je nastao) se može pojaviti u fibroadenomu.

  • FILODES TUMORI (cistosarkoma filodes)

Ovaj tumor se ranije smatrao malignom varijantom fibroadenoma. Po toj teoriji filodes tumor u sebi sadrži dobroćudne epitelne ćelije, ali je tkivo koje ih povezuje zloćudno. Ukoliko u tumoru nema epitelnih ćelija, već je tumor građen samo od međućelijskog tkiva, on ima mnogo agresivniji rast i lošiju prognozu u pogledu ozdravljenja pacijenta. Obično se javlja kod žena od 40-50 godina starosti. Karakteristična slika filodes tumora je jasno ograničen tumor, najčešće građen iz više delova, glatke površine, sa izrazito brzim rastom.

Ponašanje filodes tumora je često nepredvidivo. Većina ovih tumora predstavlja lokalni problem i ne metastazira. Samo oko 20 % ovih tumora metastazira, i to krvnim putem, ne limfotokom. Iz ovog razloga se prilikom operativnog lečenja ne odstranjuju limfni čvorovi pazuha.

Po novijoj klasifikaciji filodes tumori se dele na dobroćudne i zloćudne, mada bi bila ispravnija podela na manje i više zloćudne.

Lečenje je obavezno hiruško i podrazumeva odstranjenje tumora sa zaštitnim rubom zdravog tkiva oko njega, a u slučaju da zahvata veći deo dojke, i odstranjenje celokupnog tkiva dojke. Time se tretman okončava uz redovno praćenje, sa kontrolnim pregledima kod lekara specijaliste 3-4 puta godišnje.

  • HAMARTOMI (mešoviti tumori građeni od žlezdanog, masnog i vezivnog tkiva)

Hamartomi su dobroćudni tumori dojke koji su često asimptomatski i slučajno se otkrivaju prilikom ultarzvučnog ili mamografskog pregleda. Ovaj tip tumora se najčešće pojavljuje posle 35. godine života žene.

Mogu biti potpuno ili delimično inkapsulirani, kada preovladavaju čvršća vezivna tkiva, ovi tumori postaju opipljivi, jer su tada tvrđe konzistencije. Kada se otkriju mogu ponekad predstavljati problem u razlikovanju od drugih dobroćudnih tumora, ali čak i zloćudnih, te je lečenje iz tog razloga po pravilu hiruško.

Ostali tumori

  • CISTE
  • ADENOZA DOJKE (bujanje žlezdanog tkiva)
  • FIBROZA (ožiljavanje)
  • DUKTEKTAZIJA (proširenje mlečnih kanala)
  • INTRADUKTALNI PAPILOMI (papilomi u mlečnom kanaliću)
  • LIPOMI (tumori masnog tkiva)
  • VASKULARNI TUMORI (tumori poreklom od krvnih sudova)
  • GRANULARNO-ĆELIJSKI TUMORI  – vode poreklo od ćelija koje grade omotače perifernih živaca
  • MASNA NEKROZA U DOJCI (odumiranje masnog tkiva)