Posts


Terapija zračenjem je jedna od metoda koje se koriste u tretmanu malignih bolesti. Ova metoda podrazumeva izlaganje tela, odnosno dela tela radioaktivnim zracima. Zračenje dovodi do oštećenja genetskog materijala malignih ćelija, i na taj način prestaje razmnožavanje i dolazi do njihove smrti.

Već dugo je poznato da zračna terapija može neznatno povećati rizik za nastanak drugog karcinoma. To je rizik o kome lekari moraju da vode računa prilikom donošenja odluke o izboru terapije i ukupnom broju ponavljanja ciklusa zračne terapije.

Zračna terapija i leukemija

Većina leukemija, uključujući akutnu i hroničnu mijeloidnu i akutnu limfoblastnu leukemiju, mogu biti uzrokovane ranijem izlaganju radioaktivnom zračenju. Mijelodisplazni sindrom takođe može biti povezan sa ranije sprovedenom zračnom terapijom. Većina ovih karcinoma nastaje u periodu od 5-9 godina nakon zračenja. Nakon ovog perioda, progresivno opada rizik od nastanka sekundarnog karcinoma. Primećeno je da rizik od nastanka leukemije nije povezan sa uzrastom osobe u trenutku sprovođenja zračenja.

Zračna terapija i solidni tumori

Za razliku od leukemije, solidnim tumorima je potrebno više vremena da se razviju. Većina ovih tumora javlja se nakon 10 ili više godina od izlaganja zračenju. Uticaj zračne terapije na povećanje rizika od nastanka karcinoma zavise od doze zračenja, tretiranog dela tela i uzrasta osobe u trenutku zračenja. Karcinomi koji nastaju kao posledica zračenja obično se javljaju na mestu ili u okolini regije koja je u prošlosti bila izložena terapiji zračenjem. Karcinom dojke češće se javlja kod osoba koje su u ranoj mladosti lečene zračnom terapijom.

Postoje I drugi faktori koji mogu da utiču na razvoj karcinoma kod osoba koje su nekada lečene zračnom terapijom. Npr., pušenje značajno povećava rizik od ponovnog nastanka karcinoma pluća kod osoba koje su lečene zračenjem. S’ druge strane, rana menopauza izazvana hemoterapijom može smanjiti rizik od karcinoma dojke nakon zračenja.

U većini slučajeva, korist zračne terapije u tretmanu nadmašuje potencijalni rizik od nastanka sekundarnog karcinoma. Međutim, kako rizik ipak postoji, izbor metoda lečenja se individualno prilagođava svakom pacijentu, u zavisnosti od vrste karcinoma, stadijuma razvoja, kao i opšteg zdravstvenog stanja i postojanja udruženih bolesti.

Postojanje rizika ne znači da će do razvoja karcinoma sigurno doći, ali ukazuje na značaj praćenja pacijenata i nakon proglašavanja “izlečenja”, kako se ne bi prevideo nastanak sekundarnog karcinoma.

Antioksidansi su materije koje u organizmu  pomažu u odbrani zdravih ćelija od oštećenja nastalih dejstvom slobodnih radikala. Najpoznatiji antioksidansi su vitamin C, E, karotenoidi (najviše zastupljeni u voću i povrću), kao i mnoge druge materije biljnog porekla. Kako oštećenje ćelija slobodnim radikalima igra značajnu ulogu u razvoju karcinoma, dugo je bilo zastupljeno mišljenje da antioksidansi u velikoj meri mogu biti korišćeni u prevenciji nastanka karcinoma.

Istraživanja pokazuju da osobe u čijoj ishrani dominira hrana biljnog porekla, pre svega sveže voće i povrće, koji su značajni izvori antioksidanasa, mogu imati manji rizik za nastanak nekih vrsta karcinoma u toku života. Osobe koje su prošle lečenje karcinoma, kod kojih postoji povećan rizik za recidiv ili pojavu sekundarnog karcinoma, takođe mogu imati puno zdravstvenih koristi od upotrebe hrane bogate antioksidansima.

Rezultati istraživanja govore o smanjenom riziku za nastanak oboljenja kod osoba čija se ishrana bazira pre svega na biljnim namirnicama bogatim antioksidansima. Svakako, ne može se tvrditi da će upotreba ovih materija zasigurno sprečiti nastanak karcinoma.

Da li bi trebalo izbegavati antioksidanse u toku lečenja karcinoma?
Mišljenje različitih stručnjaka o upotrebi hrane bogate antioksidanasima se razlikuje, i menjalo se vremenom. Neki od naučnika nikako ne preporučuju upotrebu antioksidanasa u toku lečenja karcinoma. Konkretno, misli se na antioksidanse u obliku dijetetskih suplemenata, u kojima doze antioksidanasa značajno premašuju optimalne preporučene dnevne doze. Postoji sumnja da visoke doze antioksidanasa primenjene zajedno sa hemioterapijom ili terapijom zračenjem mogu smanjiti dejstvo ove terapije. Zračna terapija i hemioterapija oštećuje ćelije tumora, a postoji mišljenje da visoke doze antioksidanasa mogu neutralisati slobodne radikale i oštećenja nastala na ćelijama karcinoma.

Međutim, kako hemoterapija i terapija zračenjem ne deluje selektivno na ćelije karcinoma, već na sve ćelije organizma, posebno na ćelije koje se brzo dele (epitelne ćelije creva i drugih organa, ćelije krvi), dolazi do izraženog oštećenja svih ćelija. Ovako posmatrano, primena umerenih doza antioksidanasa zapravo bi mogla imati povoljno zaštitno dejstvo na zdrave ćelije. Hemoterapija i terapija zračenjem su veoma agresivan način lečenja tumora. Ukoliko je moguće, svaka zaštita zdravih ćelija u toku ovih agresivnih metoda lečenja karcinoma je dobrodošla u cilju smanjenja sporednih, neželjenih efekata.

zdrava hrana

Pravilna i zdrava ishrana veoma je važna za vreme i nakon tretmana malignih bolesti.

Hemoterapija, terapija zračenjem kao i drugi agresivni oblici terapije u značajnoj meri dovode do slabljenja imunološkog i drugih sistema i organa čoveka.

Pored željenog dejstva na maligne ćelije, hemoterapija i zračenje oštećuju i zdrave ćelije organizma, na prvom mestu ćelije koje se brzo dele. Tu spadaju i crevne resice odgovorne za varenje i apsorpciju hrane.

Njihovo oštećenje praćeno je u manjoj ili većoj meri izraženim gastrointestinalnim problemima, pa je izbor i pravilna obrada namirnica veoma važna, kako bi se uspešnije izbegla mogućnost infekcije i drugih problema sa varenjem i apsorpcijom hrane.

Preporuka za pripremu i upotrebu hrane obolelima od malignih bolesti

Neke od preporuka za pripremu i upotrebu hrane osobama obolelim od malignih bolesti, za vreme, i nakon tretmana su sledeće:

Svu hranu koja se konzumira bez termičke obrade obavezno je dobro oprati, kako bi se smanjila mogućnost unošenja štetnih mikroorganizama.

U stanjima veoma oslabljenog imuniteta čak i inače bezazleni mikroorganizmi mogu izazvati infekciju.

Ne koristiti termički neobrađeno mleko i mlečne proizvode. Mleko i mlečni proizvodi takođe mogu sadržati bakterije koje u oslabljenom organizmu mogu biti uzrok infekcije, i usporiti oporavak nakon tretmana.

Izbegavajte dimljene suvomesnate proizvode

Izbegavati pršutu i druge dimljene suvomesnate proizvode. Dimljenje na nižim temperaturama nije dovoljno da se unište mikroorganizmi, pa je najbolje ne koristiti ove namirnice, makar dok se organizam ne oporavi.

Vodite računa o kvalitetu vode za piće, o njenoj mikrobiološkoj i biohemijskoj ispravnosti.

Koristite voće, povrće i druge namirnice iz proverenih izvora, koja je proizvedena u kontrolisanim uslovima, bez prekomerne upotrebe hemikalija za zaštitu od insekata i drugih štetočina.

U toku prireme hrane, vodite računa da se namirnice termički obrađuju onoliko koliko je vremenski poželjno i na temperaturi koja je dovoljna da se unište mikroorganizmi, a da se ujedno sačuva što više hranljivih sastojaka.

Ukoliko niste sigurni koje namirnice bi trebalo da koristite a koje da izbegavate, svakako možete konsultovati nutricionistu, koji će moći da napravi individualni jelovnik prilagođen vašim potrebama i trenutnom zdravstvenom stanju.

Preporučujemo upotrebu preparata koji snažno podiže i aktivira imuni sistem

primed13forte

Primed 13 Forte  je prirodan preparat koji sadrži med, medicinske gljive kordiceps, reishi, šitake i jezgro kajsije. Povoljno deluje na imunitet, pa se može koristiti kao pomoćno sredstvo u prevenciji i tretmanu različitih poremećaja zdravlja.