Posts

miomi materice i rizici

Miomi materice su benigni tumori koji potiču iz materičnog tkiva. Iako se sastoje od istih glatkih mišićnih vlakana kaoi i zid materice (miometrium), tkivo mioma je mnogo gušće od normalnog miometriuma. Miomi materice su obično okrugli.

Ne  znam sa sigurnošću zbog čega se razvijaju ovi tumori. Genetske abnormalnosti, promene u ekspresiji faktora rasta (proteini u telu koji usmeravaju brzinu i stepen ćelijske proliferacije), abnormalnosti u vaskularnom (krvnim sudovima) sistemu i odgovor  tkiva na povredu, su sve faktori koji mogu da igraju ulogu u razvoju mioma.

Porodična anamneza je ključni faktor, jer često postoji problem sa miomima kod žena u istim porodicama. Rasa takođe igra ulogu u nastanku mioma. Žene afričkog porekla imaju dva do tri puta veće šanse da razviju miome od žena drugih rasa. Kod žena afričkog porekla miomi nastaju u mlađem dobu i mogu imati simptome već u svojim 20-im, za razliku od žena sa Kavkaza sa miomima, kod kojih se simptomi obično javljaju tokom 30-ih i 40-ih godina života. Trudnoća i uzimanje oralnih kontraceptiva može smanjiti rizik od razvoja mioma. Miomi nisu zabeleženi kod devojčica koje nisu ušle u pubertet, ali i adolescentkinje retko razvijaju miome. Drugi faktori koje istraživači dovode u vezu sa povećanim rizikom od pojave mioma je prva menstruacija pre 10-te godine, konzumiranje alkohola (naročito piva), infekcije materice i povišen krvni pritisak (hipertenzija).

Ustanovljeno je da estrogen stimuliše rast mioma u mnogim slučajevima. Tokom prvog tromesečja trudnoće, oko trećina mioma će se uvećati, a zatim smanjiti nakon porođaja. U principu, miomi imaju tendenciju da se smanjuju posle menopauze, ali menopauzalna hormonska terapija može prouzrokovati da promene istraju.

Generalno, ovi tumori su prilično česti i javljaju se kod oko 70 % do 80% svih žena generativne dobi. Većinu vremena, miomi materice ne izazivaju simptome ili probleme, ali žena sa miomima je obično svesna njihovog prisustva.

Kako se manifestuje prisustvo mioma?

Većina žena sa miomima materice nema nikakve simptome. Međutim, abnormalno krvarenje je najčešći simptom mioma. Ako su tumori blizu materične sluzokože (endometrijum) ili ometaju protok krvi u endometrijumu, mogu izazvati poremećaje ciklusa, bolne menstruacije, duge cikluse ili sitna krvarenja između menstruacija. Žene sa obilnim krvarenjem zbog mioma mogu razviti deficit gvožđa ili anemiju. Miomi materice koji degenerišu ponekad mogu izazvati ozbiljan, lokalizovan bol.

Miomi takođe mogu izazvati niz simptoma u zavisnosti od njihove veličine, lokacije unutar materice i od  blizine susednih karličnih organa. Veliki miomi mogu izazvati:

  • Osećaj pritiska
  • Bol u karlici
  • Pritisak na bešiku sa čestim mokrenjem ili onemogućeno mokrenje
  • Pritisak na rektum sa bolnom ili otežanom defekacijom.

Iako miomi ne ometaju ovulaciju, neke studije ukazuju na to da oni mogu uticati na plodnost i biti uzrok rizične trudnoće. Posebno su submukozni miomi, koji deformišu materičnu duplju, povezani sa problemima sa začećem. Miomi mogu biti uzrok ponavljanih pobačaja. U ovim slučajevima, ukoliko se miomi ne uklone, žena ne može održati trudnoću.

miomi materice

Da li netretirani miomi materice predstavljaju opasnost?

U najvećem broju slučajeva, miomi materice koji ne izazivaju probleme, ne moraju se lečiti. U nekim slučajevima, čak i miomi koji ne uzrokuju simptome zahtevaju uklanjanje ili barem pažljivije praćenje. Brz rast je razlog da se pažljivije prate, jer retka forma malignog mioma (leiomiosarkom), obično je brzo rastući tip tumora i ne može se razlikovati od benignog mioma ultrazvukom, MR-om ili drugim vizuelizacionim metodama. Međutim, ova vrsta tumora javlja se u manje od 1% mioma materice.

Drugi rizik koji nose netretirani miomi je da ponekad mogu da porastu do veličina koje na kraju izazivaju značajne simptome i zahtevaju uklanjanje. Ukoliko miomi postanu dovoljno veliki, operativno uklanjanje može postati teško i rizično.

Hočkinova bolestU najvećem broju slučajeva (preko 90%), Hočkinova bolest počinje u limfnim žlezdama. Vratne limfne žlezde su su najčešća početna lokalizacija bolesti. Žlezde su uvećane, ali ne bole, nekada se mogu spajati međusobno, ili sa kožom. Kasnije, sa napredovanjem fibroze, žlezde postaju izrazito tvrde. Uvećane limfne žlezde u medijastinumu (sredogruđu) mogu davati sliku kompresivnog medijastinumskog tumora. U slučaju da bolest zahvati hilusne žlezde jetre mogu se javiti simptomi opstruktivne žutice, ascites (pojava izliva u trbušnoj duplji) i simptomi stenoze dvanaestopalačnog creva.

Opšti simptomi koji su najčešće prisutni su povišena temperatura, noćno znojenje, svrab kože i gubitak telesne težine. Periodi febrilnosti (povišene temperature) se smenjuju sa afebrilnim periodima.

U odmaklom stadijumu bolesti javlja se uvećanje slezine kod više od 50% obolelih. Često se zapažaju koštane promene tipa osteolize ili osteoskleroze, a ponekad i infiltrati u koži ili centralnom nervnom sistemu.

Maligna infiltracija sluzokože creva može dovesti do gubitka apetita, povraćanja, proliva, a nekada se mogu javiti i ulceracije, krvarenje i stenoze.

Infiltrati u plućnom tkivu javljaju se najčešće posle radioterapije medijastinumskih promena. Sem infiltrata sagrađenih od limfomskog tkiva, mogu se javiti i infiltrati zapaljenskog porekla, izazvani bakterijskim i gljivičnim infekcijama.

Kao klasični pokazatelji evolucije bolesti se, pored limfadenopatije i hepatosplenomegalije (uvećanja jetre i slezine), smatraju: povišena telesna temperatura, noćno znojenje i gubitak telesne težine za više od 10% u poslednjih šest meseci.

Maligni tumor krajnikaMaligni tumori krajnika su najčešći tumori ždrela. To mogu biti tumori pločasto slojevitog epitela ili nešto ređe limfomi. Ponekad se javljaju metastaze iz udaljenih delova tela. Izlečivost ovih tumora je velika ako se dijagnoza postavi na vreme. U uznapredovalim stadijumima preživljavanje je manje od 50%.

Faktori rizika koji povećavaju šanse za nastanak ovog karcinoma jesu pušenje, prekomerna konzumacija alkohola, uticaj nekih virusa kao npr. Epšejn Barovog virusa i humanog papiloma virusa. Žvakanje duvana, ishrana bogata mastima i siromašna vlaknima kao i upotreba velikih količina bibera povećavaju rizik od nastanka bolesti.Ova bolest je tri puta češća kod muškaraca, upravo zbog veće izloženosti faktorima rizika. Oboljevanje je najčešće u petoj deceniji života.

Koji su simptomi tumora krajnika? U početnim stadijumima nema izraženih simptoma. Javljaju se blaži bolovi u grlu, peckanje, osećaj grebanja sa suvim kašljem, osećaj stranog tela. Kasnije sa razvojem bolesti javljaju se:

  • Otežano gutanje, kasnije i otežano disanje.
  • Intenzivan bol u grlu naročito pri gutanju hrane.
  • Krvarenje naročito pri uzimanju čvrste hrane.
  • Česta je pojava izuzetno neprijatnog zadaha iz usta zbog raspadanja tkiva tumora.
  • Kako tumor često metastazira u regionalne limfne žlezde na vratu one bivaju uvećane i tvrde na dodir.
  • Ako se tumor širi ka jeziku on je bolan i otečen, a ako se širi ka karotidnoj arteriji moguća je pojava krvarenja jer tumor nagriza zid arterije.
  • Javlja se gubitak težine, malaksalost.
  • Javlja se grč mišića vilice ili trizmus.

Pošto ovi tumori ponekad rastu ka unutra onda se sa dijagnozom luta i gubi dragoceno vreme. Anamneza sa kliničkom slikom i pregledom otorinolaringologa je dovoljna da se posumnja na ovu bolest. Ponekad se rade dopunske analize da bi se odredila raširenost tumora kao npr magnetna rezonanca, komjuterizovana tomografija vrata i okolnih organa. Definitivna dijagnoza se postavlja biopsijom promene.

Lečenje obuhvata obavezno hirurško uklanjanje promene sa limfnim tkivom krajnika i okolne limfne žlezde. U zavisnosti od stadijuma bolesti primenjuju se adjuvantna radioterapija i hemioterapija.