Posts

Štitasta žlezda je smeštena u prednjem delu vrata koja proizvodi hormone veoma važne za normalno odvijanje različith procesa u organizmu. Tireoidni hormoni utiču na proizvodnju energije i toplote, pomažu održavanju funkcije mišića, srca, mozga i ostalih organa.

Karcinom štitaste žlezde nastaje nekontrolisanom deobom njenih ćelija. Postoji nekoliko vrsti karcinoma štitaste žlezde: papilarni, folikularni, medularni i anaplastični. Mogućnost tretmana i prognoza oboljenja u velikoj meri zavisi od tipa karcinoma.

Čvorić u tkivu štitaste žlezde različite veličine koji se može napipati u najvećem broju slučajeva je benigne prirode. Manji čvorići uglavnom nisu vidljivi golim okom, dok ne narastu do većih dimenzija. Čvorići se mogu primetiti ultrazvučnim, CT pregledom ili nekom drugom vizualizacionim metodom. Kod prisustva čvorića benigne prirode koji ne daju nikakve simptome, lekar može preporučiti povremeno praćenje stanja, kako bi se po potrebi sproveo neki oblik tretmana ovog problema.

Znaci na koje treba obratiti pažnju

  • Čvorići na vratu koji rastu, posebno ukoliko se primeti brže povećanje njihove dimenzije trebalo bi ispitati.
  • Pojava bola u prednjem delu vrata, u predelu štitaste žlezde koji se može širiti prema ušima.
  • Hronična promuklost i kašalj, bez nekog drugog očiglednog uzroka.
  • Problemi sa udisanjem ili gutanjem

Postojanje ovih tegoba ne znači sigurno prisustvo malignog procesa, ali svakako ukazuje na potrebu da se ispita njihova priroda i uzrok nastanka.

U zavisnosti od prisutnih tegoba i njihove izraženosti, lekar će odrediti koje analize i preglede je potrebno uraditi u cilju postavljanja dijagnoze i na osnovu rezultata preporučiti odgovarajući tretman.

Maligne bolesti predstavljaju veliku grupu oboljenja koja mogu da se razviju bilo gde u organizmu, na bilo kom organu.

Jedinstveni uzrok malignih bolesti do danas još uvek nije otkriven. Postoji veliki broj identifikovanih faktora rizika za koje je potvrđeno da mogu da doprinesu povećanju rizika za razvoj maligne bolesti. Međutim, samo prissutvo faktora rizika ne znači sigurnu pojavu bolesti. Na pojavu maligne bolesti značajnu ulogu ima međusobni uticaj različitih faktora rizika (spoljašnji faktori, faktori nasleđa, genetski faktori).

Karcinom nastaje nekontrolisanom deobom ćelija bilo gde u telu. To znači da bilo koja grupa ćelija koja izgubi konrolu nad deobom može da dovede do nagomilavanja ovih “ćelija sa greškom” koje daljim umnožavanjem dovode do formiranja tumora. U ovom procesu značajnu ulogu ima imunološki sistem. Ukoliko imunološki sistem normalno funkcioniše, u stanju je da određeni broj izmenjenih ćelija koje se normalno stvaraju svakodnevno, ukloni i na taj način onemogući njihovo nakupljanje.

Tipični simptomi karcinoma se uglavnom kasno javljaju, u uznapredovaloj fazi, kada su mogućnosti za uspešno lečenje znatno smanjene. Ukoliko postoje u ranoj fazi, uglavnom su nespecifični, pa je teško da se posumnja na malignitet, već se uglavnom povezuju sa nekim drugim uzrocima.

Postoji preko 200 vrsta malignih bolesti. Prema poreklu, razlikuju se karcinomi (nastaju od epitelnih ćelija), sarkomi (nastaju od ćelija vezivnog tkiva), limfomi (nastaju od ćelija limfnog sistema), leukemije (poreklo od ćelija krvi).

Maligne bolesti karakteriše pojava metastaza. Tako, razlikujemo primarni tumor, na mestu na kome dolazi do primarnog nakupljanja malignih ćelija, i sekundarni ili metastatski tumor, koji se može razviti na udaljenim mestima u organizmu. Nekada se prvo otkrije metastatski tumor, pa tek istraživanjem pronađe mesto primarnog tumora.

Prognoza toka i ishoda maligne bolesti može da se značajno razlikuje. Veoma važan faktor u proceni mogućnosti za lečenje je stadijum bolesti. Od toga zavisi da li je moguće operativno ukloniiti tumor ili će se izabrati neka druga metoda tretmana. Takođe, na tok lečenja mogu da utiču i opšte zdravstveno stanje pacijenta, kao i prisustvo drugih oboljenja i poremećaja.

O kojoj god vrsti maligne bolesti da je reč, sigurno je da se radi o veoma ozbiljnom problemu koji zahteva ozbiljan pristup u cilju što efikasnijeg tretmana što ranije, kako bi se povećale šanse za uspešno lečenje.

Prevencija karcinoma obuhvata preduzimanje različitih mera i postupaka u cilju sprečavanja nastanka karcinoma. Sprečavanjem nastanka svakog pojedinačnog slučaja karcinoma, smanjuje se ukupan broj obolelih od ove teške bolesti, i najvažnije, broj umrlih.

Da bi se sprečio nastanak bilo kog karcinoma, naučnici se bave istraživanjem faktora koji povećavaju mogućnost nastanka karcinoma i faktora koji smanjuju rizik za razvoj maligniteta.

Faktor rizika je sve što može da negativno utiče na zdravlje čoveka i poveća rizik za razvoj neke bolesti. Suprotno, faktori koji mogu da smanje rizik za razvoj bolesti ili poremećaja, nazivaju se protektivni faktori.

Kada je u pitanju nastanak karcinoma, teško je govoriti o uzroku bolesti, zato što jedinstveni uzrok bolesti zajednički za sve obolele još uvek nije otkriven. Ono što se zna jeste da dolazi do promene u genetskom materijalu, a faktori koji deluju na genetski materijal mogu da se razlikuju.

Neki faktori rizika mogu da se izbegnu, dok je delovanje nekih drugih faktora nemoguće isključiti.

Na primer, pušenje je faktor rizika za veoma veliki broj različitih bolesti, uključujući maligne. Pušenje predstavlja faktor rizika koji je moguće isključiti. S’ druge strane, neki nasledni faktori koji takođe imaju ulogu u razvoju bolesti ne mogu da se izbegnu.

U dilju prevencije karcinoma savetuje se smanjenje delovanja faktora rizika, a povećanje delovanja protektivnih (zaštitnih) faktora. Nažalost, čak ni strogo poštovanje i primenjivanje svih preporučenih mera ne može osigurati život bez obolevanja. Rizik se može smanjiti, ali postoje slučajevi koji će se jednostavno desiti, bez obzira na sve preduzete mere.

Takođe, neće kod svake osobe koja je izložena nekom faktoru rizika doći do pojave bolesti. Sigurno je da će u grupi osoba koje su izložene rizičnim faktorima biti veći procenat obolelih u odnosu na grupu osoba koje nisu izložene faktorima rizika, ali, sigurno je i to da neće kod svih osoba izloženih rizikofaktorima nastati karcinom.

Različiti načini prevencije koji se proučavaju uključuju sledeće:

  • Promena stila života i navika

  • Izbegavanje poznatih faktora rizika za nastanak bolesti

  • Blagovremeno tretiranje prekanceroznih stanja za koja je poznato da vremenom mogu da pređu u malignitet.

PRIMED 13 FORTE JE PRIRODAN PREPARAT NA BAZI MEDA, MEDICINSKIH GLJIVA KORDICEPS, ŠITAKE I REIŠI SLOMLJENE SPORE, OBOGAĆEN JEZGROM KAJSIJINE KOŠTICE. NE SADRŽI VEŠTAČKE BOJE, KONZERVANSE I DRUGE ADITIVE.

PRIMED 13 FORTE se preporučuje:

  • osobama sa oslabljenim imunitetom

  • u prevenciji i tretmanu oštećenja jetre, bubrega i drugih organa

PORUČITE PRIMED 13 FORTE: https://jacanjeimuniteta.kancer.rs/

Nakon postavljene dijagnoze maligne bolesti pristupa se izboru metoda za lečenje, u zavisnosti od stadijuma maligniteta i opšteg stanja pacijenta. Hemoterapija je jedan od najčešćih oblika tretmana malignih bolesti.

Lekovi koji se koriste u toku hemoterapije (citostatici) ciljano ubijaju ćelije koje se ubrzano dele. Tumorske ćelije pripadaju grupi ćelija koje se nekontrolisano i brzo dele, tako da hemoterapeutski lekovi primarno imaju za cilj da unište ovu vrstu ćelija. Međutim, kako i neke od zdravih ćelija imaju osobinu da se brzo dele, a citostatici nemaju selektivno dejstvo, dolazi do oštećenja zdravih ćelijskih linija.

U zavisnosti od vrste ćelija i organa oštećenih u toku hemoterapije, razlikovaće se i broj i intenzitet neželjenih pojava u toku primene citostatika.

Najčešće se javljaju sledeće:

  • Smanjeno stvaranje ćelija krvi
    Anemija nastaje usled oštećenja crvene krvne loze i smanjene količine cirkulišućih eritrocita.
    Krvarenje nakon neznatne povrede, ili spontano (kod izraženog nedostatka trombocita) nastaje usled oštećenja loze trombocita. Trombociti imaju nezamenljivu ulogu u zaustavljanju krvarenja, pa će njihov nedostatak dovesti do poremećaja koagulacije.
    Infekcije nastaju kod oštećenja bele loze, odnosno smanjenog stvaranja leukocita, koji imaju važnu ulogu u zaštiti i odbrani organizma od štetnog delovanja infektivnih i drugih faktora iz spoljašlje sredine.
  • Gastrointestinalne tegobe nastaju kao posledica oštećenja sluzokože (epitela koji oblaže unutrašnjost creva i organa digestivnog sistema). Često su prisutni mučnina i povraćanje, dijareja, a nekada može da postoji i zatvor.
  • Opadanje kose nastaje oštećenjem folikula dlake. Na sreću, ovo štetno dejstvo je privremeno, tako da obično nakon par nedelja dolazi do ponovnog rasta kose.
  • Ulceracije unutar usne duplje nastaju usled oštećenja sluzokože. Uglavnom su vrlo bolne, pa mogu da predstavljaju veliki problem prilikom uzimanja hrane i tečnosti.
  • Opšti simptomi pre svega uključuju malaksalost i umor, zato što hemoterapija direktno i indirektno utiče na sve organe i sisteme unutar organizma.

Poznavanje mogućih neželjenih efekata hemoterapije je veoma važno prilikom izbora metoda za lečenje. U zavisnosti od opšteg stanja pacijenta i prisustva ili odsustva pridruženih bolesti i poremećaja, odlučuje se o vrsti protokola za lečenje maligne bolesti.

Nakon sprovedene hemoterapije, poznavanje neželjenih efekata može da pomogne u sprečavanju ili smanjenju njihovog ispoljavanja.

U toku tretmana malignih bolesti, kao pomoćno sredstvo za poboljšanje imuniteta i jačanje organizma preporučujemo PRIMED 13 FORTE.

PRIMED 13 Forte je prirodan preparat, na bazi meda, medicinskih gljiva Kordiceps, Reishi i Shitake, obogaćen jezgrom semena kajsije.

PORUČITE PRIMED 13 FORTE ONLINE: PRIMED 13 FORTE

PRIMED 13 Forte se preporučuje:

  • za jačanje imunološkog odgovora organizma
  • kao pomoćno sredstvo u prevenciji i tretmanu teških bolesti
  • kod virusnih, bakterijskih i gljivičnih infekcija.

Razvoj tumora u organizmu čoveka inicijalno je povezan sa nakupljanjem grešaka u genetskom materijalu, posebno u genima koji kontrolišu rast i deobu ćelija.

Geni nose instrukcije za stvaranje svih proteina koji utiču na funkcionisanje ćelija. Promene u genima mogu da uzrokuju poremećaj funkcije ovih proteina, pa tako, vremenom, kako se greške nakupljaju, postoji mogućnost razvoja tumora. Neki od karcinogena (faktora koji uzrokuju pojavu tumora) mogu da poremete funkciju proteina koji regulišu oporavak ćelija nakon oštećenja.

Greške u genima koje povećavaju rizik za nastanak karcinoma mogu da budu nasleđene od roditelja, ukoliko se ovo oštećenje nalazi u reproduktivnim ćelijama (jajne ćelije i spermatozoidi).

Promene u genima koje dovode do karcinoma mogu da nastanu i u toku života čoveka, kao posledica delovanja različitih faktora (slobodni radikali, toksične kancerogene materije i sl.). Ove greške u genima koje nastanu nakon začeća nazivaju se somatske genske mutacije.

Postoji veliki broj mogućih promena DNK. Bilo kako da nastanu, ove promene DNK uzrokuju poremećaj normalnog stvaranja ili funkcije ćelija. Uobičajeno je da svakodnevno nastane određen broj “promenjenih” ćelija, ali ih, u normalnim uslovima naš imunološki sistem ukloni. Ukoliko postoji problem u uklanjanju ovih promenjenih ćelija, ili ukoliko one nastaju u mnogo većem broju od onog koji naš imunološki sistem može da kontroliše, vremenom dolazi do njihovog nakupljanja i pojave tumora.

Ćelije tumora mogu da se manje ili više razlikuju od ćelija od kojih su inicijalno nastale. Tako, nekada se lako može patohistološkim pregledom ustanoviti vrsta tumora, odnosno poreklo. U nekim situacijama, promene genskog materijala su takve da su tomorske ćelije skoro potpuno nediferencirane, što onemogućava njihovo prepoznavanje.

Poznavanje mogućih genskih promena i identifikacija gena čije prisustvo može da znači pojavu tumora ima veliki značaj u proceni rizika za nastanak tumora kod ljudi. Tako, ukoliko se dokaže prisustvo gena koji npr. nose povećan rizik za razvoj karcinoma dojke, redovnim pregledima se može blagovremeno otkriti prisustvo bolesti u ranoj fazi, kada su mogućnosti za lečenje najveće.

Takođe, genskim analizama tumorskih ćelija moguće je raditi na ciljanoj terapiji za lečenje tumora, sa što manje neželjenih efekata.