Posts

Različite vrste malignih bolesti su veoma zastupljene svuda u svetu. Prema podacima SZO (Svetske Zdravstvene Organizacije) određene preventivne mere mogu da doprinesu prevenciji pojave maligniteta. Svakako, ove preventivne mere ne garantuju sasvim sigurnu zaštitu od razvoja malignih bolesti, ali bilo koji broj slučajeva karcinoma koji je moguće izbeći je dragocen.

Najveći broj preventivnih mera su zapravo preporuke koje bi svako od nas već trebalo da primenjuje, u skladu sa zdravim životnim navikama.

Održavanje optimalne telesne težine

Prekomerna telesna težina nalazi se na većini lista faktora rizika za pojavu različitih bolesti, uključujući maligne. Smatra se da je gojaznost, pored pušenja, jedan od najčešćih faktora rizika koje je moguće prevenirati.

Upotreba crvenog mesa

Crveno meso u velikim količinama, posebno dimljeno i konzervirano dovedeno je u vezu sa pojavom karcinoma kolona i želuca. U skladu sa ovim podacima, preporuka je da se količina crvenog mesa u ishrani smanji (do otprilike 500g nedeljno).

Prekomerno sunčanje

Umereno izlaganje sunčevim zracima ima značajan broj korisnih efekata, kao što je npr. stvaranje vitamina D, prekomerno sunčanje može da ima i negativne posledice. Preterano sunčanje, posebno u periodima visokog UV indeksa u toku dana može da bude faktor rizika za pojavu karicnoma kože. Zbog toga, ukoliko želite da iskoritite maksimalne povoljne efekte sunca, uz smanjenje mogućih štetnih efekata, izbegavajte prekomerno izlaganje u najtoplijim delovima dana i koristite preporučene zaštitne faktore.

Jedite dovoljno svežeg povrća i voća

Sveže voće i povrće je najbogatije vitaminima, mineralima i drugim nutrijentima koji su važni za očuvanje zdravlja, a mogu i da doprinesu prevenciji različitih oboljenja. Preporučen unos je bar 2 porcije voća i povrća dnevno.

Smanjite unos šećera

Hrana i piće sa dosta šećera uglavnom sadrži veću količinu kalorija. Prekomerni unos većih količina kalorija od onih koje se potroše u toku dana vremenom dovodi do povećanja telesne mase, koja je već opisana kao jedan od faktora rizika.

Prevencija HPV infekcije

HPV, odnosno određeni tipovi HPV-a se dovode u vezu sa pojavom karcinoma grlića materice, vagine, penisa, anusa, grla. Zbog toga, mogućnost prevencije infekcije ovim virusom ima značajnu ulogu u smanjenju obolevanja.

Redovna fizička aktivnost

Fizička aktivnost je svakako na listi preventivnih mera za većinu zdravstvenih poremećaja. Redovna fizička aktivnost pomaže u regulaciji telesne mase, metaboličkih poremećaja (dijabetes tip II), kardiovaskularnih poremećaja.

Pušenje

Duvanski dim je takođe jedan od najpoznatijih faktora rizika za veliki broj oboljenja. HOBP, tumor pluća, kardivoaskularne bolesti i dr. Prestanak pušenja je važan korak u prevenciji ovih bolesti.

Alkohol

Prekomerna upotreba alkohola takođe može da bude faktor rizika za pojavu karcinoma digestivnog sistema- karcinom želuca, jetre i kolona. Neke vrste alkoholnih pića, npr. crveno vino mogu da sadrže i korisne materije, ali se svakako savetuje umerena upotreba.

Naravno, preduzete peventivne mere mogu da doprinesu prevenciji obolevanja, ali ne znače da do pojave bolesti sasvim sigurno neće doći. Takođe, postojanje faktora rizika ne znači sigurnu pojavu bolesti, već ukazuje na povećan rizik za njen nastanak. Da li će doći do pojave neke bolesti zavisi od udruženog delovanja više različitih faktora i njihovog međusobnog uticaja. Dobro poznavanje i praćenje faktora rizika i zaštitnih faktora omogućava nam da sprovedemo odgovarajuće mere u cilju smanjenja rizika za nastanak bolesti.

Maligne bolesti predstavljaju veliku grupu oboljenja koja mogu da se razviju bilo gde u organizmu, na bilo kom organu.

Jedinstveni uzrok malignih bolesti do danas još uvek nije otkriven. Postoji veliki broj identifikovanih faktora rizika za koje je potvrđeno da mogu da doprinesu povećanju rizika za razvoj maligne bolesti. Međutim, samo prissutvo faktora rizika ne znači sigurnu pojavu bolesti. Na pojavu maligne bolesti značajnu ulogu ima međusobni uticaj različitih faktora rizika (spoljašnji faktori, faktori nasleđa, genetski faktori).

Karcinom nastaje nekontrolisanom deobom ćelija bilo gde u telu. To znači da bilo koja grupa ćelija koja izgubi konrolu nad deobom može da dovede do nagomilavanja ovih “ćelija sa greškom” koje daljim umnožavanjem dovode do formiranja tumora. U ovom procesu značajnu ulogu ima imunološki sistem. Ukoliko imunološki sistem normalno funkcioniše, u stanju je da određeni broj izmenjenih ćelija koje se normalno stvaraju svakodnevno, ukloni i na taj način onemogući njihovo nakupljanje.

Tipični simptomi karcinoma se uglavnom kasno javljaju, u uznapredovaloj fazi, kada su mogućnosti za uspešno lečenje znatno smanjene. Ukoliko postoje u ranoj fazi, uglavnom su nespecifični, pa je teško da se posumnja na malignitet, već se uglavnom povezuju sa nekim drugim uzrocima.

Postoji preko 200 vrsta malignih bolesti. Prema poreklu, razlikuju se karcinomi (nastaju od epitelnih ćelija), sarkomi (nastaju od ćelija vezivnog tkiva), limfomi (nastaju od ćelija limfnog sistema), leukemije (poreklo od ćelija krvi).

Maligne bolesti karakteriše pojava metastaza. Tako, razlikujemo primarni tumor, na mestu na kome dolazi do primarnog nakupljanja malignih ćelija, i sekundarni ili metastatski tumor, koji se može razviti na udaljenim mestima u organizmu. Nekada se prvo otkrije metastatski tumor, pa tek istraživanjem pronađe mesto primarnog tumora.

Prognoza toka i ishoda maligne bolesti može da se značajno razlikuje. Veoma važan faktor u proceni mogućnosti za lečenje je stadijum bolesti. Od toga zavisi da li je moguće operativno ukloniiti tumor ili će se izabrati neka druga metoda tretmana. Takođe, na tok lečenja mogu da utiču i opšte zdravstveno stanje pacijenta, kao i prisustvo drugih oboljenja i poremećaja.

O kojoj god vrsti maligne bolesti da je reč, sigurno je da se radi o veoma ozbiljnom problemu koji zahteva ozbiljan pristup u cilju što efikasnijeg tretmana što ranije, kako bi se povećale šanse za uspešno lečenje.

Karcinom nastaje kao posledica promena u DNK ćelije. Neke od ovih promena mogu da se naslede od roditelja, dok se neke dešavaju usled izloženosti štetnim agensima iz okruženja.

Faktora iz okruženja ima veoma mnogo, a neki od najčešće pominjanih su:

  • Navike i stil života (ishrana, pušenje, fizička aktivnost i dr.)
  • Izloženost faktorima sredine: ultravioletno zračenje, radon, infektivni agensi)
  • Medicinski tretmani (radiološki pregledi, hemoterapija, zračna terapija, imunosupresivna terapija)
  • Kancerogene materije u radnoj sredini
  • Kancerogene materije u domaćinstvu

Kancerogene materije (kancerogeni, karcinogeni) su one materije čijim delovanjem dolazi do razvoja karcinoma. Neki od karcinogena ne utiču direktno na DNK, već drugim procesima dovode do maligne promene. Npr. Neki kancerogeni dovode do bržeg razmnožavanja ćelija. Sa većom učestalošću ćelijskih deoba povećava se i mogućnost nastanka genskih mutacija.

Karcinogeni ne izazivaju uvek i u svakom slučaju karcinom. Uglavnom je potrebno da čovek u dužem vremenkskom periodu bude izložen dejstvu visoke koncentracije kancerogena. Čak i tada, možemo da kažemo da postoji veliki rizik za nastanak karcinoma, a ne i da će se karcinom sigurno javiti, zato što na pojavu karcinoma utiču i mnogi drugi faktori (stanje imuniteta, postojanje drugih bolesti i poremećaja).

Kako se otkrivaju kancerogeni?

Utvrđivanje kancerogenog dejstva neke materije nije jednostavno. Kako je neetički ispitivati dejstvo neke materije za koju očekujemo da će imati kancerogeno dejstvo direktno na ljudima, koriste se neke druge metode koje ne mogu uvek da daju jasne rezultate.

Laboratorijska istraživanja

Istraživanja na ćelijskim linijama u laboratorijama mogu da daju velike količine informacija o delovanju različitih materija. Iako se laboratorijskim istraživanjima ne može 100% sigurno predvideti da li će neka materija izazvati karcinom kod ljudi. Većina supstanci koja se istražuje, u loboratorijskim uslovima se primenjuje u značajno većoj koncentraciji u odnosu na prosečnu koncentraciju kojoj ljudi bivaju izloženi u svakodnevnim uslovima. Što se tiče istraživanja na životinjama, rezultati takođe ne moraju da budu isti kada se jedna posmatrana supstanca primenjuje u velikoj koncentraciji u toku ispitivanja sa rezultatima dugotrajne izloženosti niskoj koncentraciji kod čoveka.

Pored toga, nekada se može razlikovati I put unosa štetnih materija, pa tako, rezultati neće biti isti ukoliko se kao put unosa uzima inhalacija, u odnosu na rezultate istrađivanja kada se kao put unosa koristi ingestija (oralni put unosa).

Bez obzira na vrstu istraživanja, većina rezultata dobijenih u laboratorijskim uslovima ima praktični značaj. Tako, ukoliko se istrađivanjem na ćelijskim linijama ili životinjama dokaže da neka materija ima kancerogeno dejstvo, može se računati da i kod ljudi koji su izloženi dugotrajnom dejstvu te materije postoji povećan rizik za razvoj bolesti.

Materije za koje se dokaže da imaju kancerogene osobine dodaju se na listu faktora rizika koje treba izbegavati u cilju prevencije različitih vrsta karcinoma.

Neki od primera potencijalnih kancerogena su:

  • Acetaldehid (iz alkoholnih napitaka)
  • Aflatoksin (toksin koji produkuju neke vrste gljivica)
  • Azbest (u svim oblicima)
  • Benzen
  • Kadmjum
  • Dietilstilbestrol
  • Estrogeni
  • Epštajn-Barov virus
  • Formaldehid
  • Hepatits B i C virus
  • Humani papiloma virus
  • Nitrati i nitriti (konzervansi koji imaju široku primenu u konzervisanju mesa i mesnih produkata)
  • Polivinilhlorid
  • Duvanski dim (ogroman broj supstanci sa štetnim dejstvom)

Ovo su samo neki od potencijalnih faktora rizika. Svakako, izloženost ovim materijama ne znači sigurno oboljevanje, ali nije na odmet da se izbegne dugotrajna izloženost.

Iako je pušenje na prvom mestu na listi rizika za karcinom pluća, oko 20% osoba koje umru od karcinoma pluća nikada u životu nisu bili pušači.

Pušenje svakako jeste jedan od ključnih doprinosećih faktora za nastanak ne samo karcinoma pluća, već čitavog niza različitih poremećaja i bolesti svih organa čoveka.

Međutim, postoje i drugi faktori koji mogu da izazovu bolest, a neki od najčešćih su:

  • Radon je gas koji je vodeći faktor rizika za nastanak karcinoma pluća kod nepušača. Hronična izloženost radonu značajno povećava rizik za nastanak maligniteta. Radon se normalno može naći u vazduhu, ali u minimalnoj koncentraciji. Povećana koncentracija radona može da nastane u slučaju izgradnje stambenih objekata na mestima sa prirodnim depozitima uranijuma, kada se povećava i koncentracija radona u vazduhu unutar stambenih prostorija.
  • Sekundarno pušenje takođe može da poveća rizik od nastanka bolesti povezanih sa duvanskim dimom. Iako osoba ne uvlači direktno dim iz zapaljene cigarete, udisanje vazduha zagađenog duvaskim dimom takođe povećava koncentraciju štetnih materija unutar organizma.
  • Profesionalna izloženost kancerogenim materijama kao što su azbest ili dizelna goriva je značajan faktor rizika. Godinama se radi na unapređenju zaštite u radnoj sredini, i što većem skraćenju izloženosti štetnim materijama za koje je dokazano da su povezani sa povećanim rizikom za nastanak karcinoma.
  • Aerozagađenje. Dugo je poznato da aerozagađenje iz okoline kao i unutar domaćinstva može da bude faktor rizika za nastanak karcinoma pluća.
  • Mutacije gena. Razjašnjavanje činjenica o uticaju genskih promena koje uslovljavaju nastanak i rast tumora može da pomogne u razvoju ciljanih lekova za lečenje karcinoma koje specifično deluju na određenu vrstu tumora. Na ovaj način bi se značajno povećali izgledi u lečenju svih vrsta tumora.

Iako je kod nepušača pušenje već isključeno kao jedan od najznačajnijih faktora rizika, ipak postoje dodatne preporuke, u cilju umanjenja delovanja drugih doprinosećih rizikofaktora.

Testiranje domaćinstva na prisustvo radona, izbegavanje sekundarnog pušenja i smanjenje profesionalne izloženosti kancerogenim materijama su značajne mere prevencije.

Zdrava ishrana i zdrave životne navike su značajne u cilju očuvanja zdravlja i prevencije svih oboljenja, pa tako i malignih. Savetuje se ishrana bogata svežim voćem i povrćem koje sadrži velike količine vitamina, minerala i antioksidanasa.

Kao jedan od prirodnih preparata koji može doprineti zaštiti organizma preporučujemo PRIMED 13 FORTE.

PRIMED 13 Forte je prirodan preparat, na bazi meda, medicinskih gljiva Kordiceps, Reishi i Shitake, obogaćen jezgrom semena kajsije.

PORUČITE PRIMED 13 FORTE ONLINE: PRIMED 13 FORTE

PRIMED 13 Forte se preporučuje:

  • za jačanje imunološkog odgovora organizma
  • kao pomoćno sredstvo u prevenciji i tretmanu teških bolesti
  • kod virusnih, bakterijskih i gljivičnih infekcija.

zivot-bez-rakaSprovođenje preventivnih mera ima za cilj smanjenje rizika za nastanak karcinoma. Da bi sprečili pojavu karcinoma, naučnici moraju istraživati faktore rizika i zaštitne faktore koji su bitni u nastanku karcinoma.

Neke faktore rizika je moguće izbeći, dok druge nije jednostavno neutralisati ili ukloniti. Na primer, i pušenje i naleđeni mutirani geni nose rizik za nastanak karcinoma, ali pušenje je moguće izbeći, dok su nasleđeni geni sastavni deo ćelija našeg organizma.

Opšte preporuke u prevenciji bilo koje bolesti, uključjući i maligne, obuhvataju:

  • Redovnu, raznovrsnu i zdravu ishranu
  • Redovne fizičke aktivnosti prilagođenje uzrastu i fizičkoj izdržljivosti
  • Izbegavanje poznatih rizičnih faktora
  • Redovne kontrole zdravstvenog stanja po utvrđenim režimima
  • Adekvatno lečenje utvrđenih prekanceroznih stanja

Kao deo zdrave ishrane medicinske gljive su odličan izbor. Sve medicinske gljive (Reishi, Shitaka, Kordiceps, Hericium erinaceus, Coprinus comatus i druge) imaju povoljno dejstvo na imunološki sistem, deluju antioksidativno, a pomažu i u regulaciji povišenih vrednosti šećera i masnoće u krvi. Osim toga, pokazano je da deluju zaštitno na ćelije jetre i bubrega koje su stalno izložene raznim toksičnim materijama koje se unose preko hrane i vode.

Sve ove medicinske gljive možete pronaći u PRIMED Bio Apotekama na 4 lokacije u Beogradu. Za više informacija o preparatima pozovite naš Call centar na broj telefona 011/715-12-65.