Posts

Svaka novostvorena masa u lobanjskoj duplji koja napreduje i raste, utiče na moždano tkivo tako što ga razara, zamenjuje ili potiskuje. Ranije ili kasnije to dovodi do porasta pritiska u lobanji i javljaju se simptomi i znaci intrakranijalnih tumora.
Kao najčešćim opštim znacima intralobanjskih tumora se navode: glavobolja, povraćanje i promene na očnom dnu u vidu zastojne papile.

Glavobolja kod intrakranijalnih tumora može nastati zbog pritiska ili rastezanja struktura koje su osetljive na bol. To su tvrde moždane opne, venski sinusi, arterije na bazi mozga, moždani živci koji su osetljivi na bol. Glavobolja kao simptom se nešto ranije javlja kod tumora u zadnjoj lobanjskoj jami, često je pulsirajućeg karaktera ili žarenja. Postepeno se pojačava i najvjše je izražena u ranim jutarnjim satima i ponekad se javlja i u toku noći. Glavobolja se pojačava pri nekim aktivnostima: fizička aktivnost, kašalj, kijanje, naprezanje… U početku rasta tumora narvni sistem, svojim kompenzatornim mehanizmima, dozvoljava latentnu fazu tj. fazu adaptacije moždane mase na otok, što se klinički manifestuje periodičnim napadima glavobolje, kao i njenim intenzitetom i trajanjem. Nakon prestanka perioda adaptacije i nastajanja difuznog otoka mozga, glavobolja postaje difuzna i kontinuirana, tokom celog dana.

Promene na očnom dnu ili takozvana zastojna papila nastaje zbog zastoja krvi u venama očnog dna usled porasta intrakranijalnog pritiska. Zastojna papila se javlja vrlo rano kod tumora malog mozga, ali i kod drugih poremećaja u lobanji.

Povraćanje je jedan od najčešćih znakova intrakranijalnih tumora i javlja se u jutarnjim časovima. Nastupa naglo, u vidu mlaza, bez nagoveštavajuće mučnine.
Epileptični napadi su čest simptom, javlja se prvi put u životu pacijenta, sa gubitkom svesti, grčevima, penom na ustima, ugrizom jezika i spontanim mokrenjem. Može se javiti i u obliku suženja svesti, sa grčevima mišića jedne ruke ili noge ili sa grčevima mišića lica.
U ostale simptome i znake intrakranijalnih tumora spadaju: nesigurnost pri hodu, gubitak ravnoteže, vrtoglavica, poremećaj intelekta ( zanesenost, tupost, usporenost misli, pospanost, depresija), poremećaj pulsai, krvnog pritiska, ritma disanja…

 

mozakMeningeom je dobroćudni tumor koji nastaje od opni kojima je obložen mozak i kičmena moždina. To su meka i tvrda moždana opna. Oni su dobroćudni u smislu da se ne šire na okolna tkiva i ne daju udaljene metastaze. Međutim njihovim rastom unutar lobanje mogu ozbiljno da naruše funkcije mozga. Nastaju najčešće od paučinaste opne i uglavnom se nalaze na konveksitetu mozga.

Kao uzroci nastanka ovih tumora ispitivana je trauma kao i neke virusne infekcije. Takođe zapaljenski procesi i dejstvo zračenja su mogući uzroci. Upotreba mobilnih telefona nije dokazana kao jedan od uzroka.

Kako se manifestuju meningeomi?

  • Veliki broj pacijenata nema simptome i nesvesni su postojanja ovih promena.
  • Javljaju se epileptični napadi različite veličine i trajanja.
  • Mogu se javiti neurološki ispadi i promene ponašanja.
  • Veliki meningeomi pritiskaju krvni sud izazivajući ishemiju, pa i šlog.

Kako se postavlje dijagnoza?

Kliničkim pregledom se ne može postaviti dijagnoza sa sigurnošću ali se može javiti sumnja na ovu bolest. Dijagnoza se može postaviti rengenskim snimanjem lobanje iz više pravaca ili najbolje magnetnom rezonancom ili kompjuterizovanom tomografijom. Angiografija tj snimanje krvnih sudova glave se radi da bi se ispitala prokrvljenost tumora kao i da li on zahvata velike krvne sudove. To je naročito bitno pre operacije.

Lečenje meningeoma

Ukoliko je tumor mali i ne daje simptome ne operiše se odmah nego se prati njegov rast. Daju se kortikosteroidi i antiepileptici ako ima potrebe i pre i nakon operacije. Jedina metoda potpunog izlečenja je operacija koja je u domenu neurohirurga.