TRETMAN MALIGNIH BOLESTI

Nakon postavljanja dijagnoze malignog tumora neophodno je ispitati mogućnosti tretmana. Izbor terapijskih metoda zavisi od nekoliko faktora:

  • vrste malignog tumora
  • stadijuma bolesti
  • opšteg zdravstvenog stanja obolelog
  • raspoloživih metoda lečenja.

Najčešće primenjivane metode lečenja malignih tumora su:

  • Operativno uklanjanje tumora
  • Hemioterapija
  • Terapija zračenjem

U poslednje vreme, sve češće su u upotrebi i imunoterapija, kao i ciljana terapija.

Hirurške intervencije u tretmanu tumora

Operativni zahvat se kod obolelog od maligne bolesti može koristiti u cilju postavljanja dijagnoze, lečenja, prevencije komplikacija, ili kao deo palijativnog tretmana obolelih.

Za postavljanje tačne dijagnoze karcinoma nekog organa, zlatni standard i dalje predstavlja patohistološki pregled sumnjivog tkiva dobijenog biopsijom. Uzimanje isečaka tkiva za analizu se može vršiti u toku operacije, radi potvrde dijagnoze, kao i za određivanje granica zdravog tkiva do kog je neophodno ukloniti tumor.

Mogućnost za operativno lečenje karcinoma i drugih malignih tumora je izvesnija je uglavnom u ranijim fazama bolesti, kada je tumor lokalizovan u jednom organu, bez zahvatanja drugih organa.

Nekada, kod previše velikih tumora koji su se proširili na više okolnih organa, operativnim zahvatom se ukloni onoliko tumorskog tkiva koliko je moguće, a zatim se sprovodi zračna ili hemioterapija u cilju uništenja preostalog malignog tkiva.

Palijativni hiruški zahvati sprovode se u cilju umanjenja tegoba kod karcinoma u uznapredovalom stadijumu. Na primer, neki tumori u trbušnoj duplji mogu da narastu do veoma velikih dimenzija, i da blokiraju normalnu pasažu (prolaznost) creva. U ovakvim slučajevima, palijativnom hirurškom intervencijom se može ukloniti deo tumora kojim će se obezbediti prolaznost creva. Palijativna hirurgija pomaže da se olakšaju problemi uzrokovani rastom tumora i olakšaju tegobe, ali nema značajan uticaj na lečenje ili izlečenje osnovne bolesti.

Rekonstruktivna hirurgija u onkologiji koristi se obično nakon što je uklanjanjem tumora ostao defekt tkiva koji je značajno vizuelno remeti izgled pacijenta, ili da poprave funkciju organa nakon operativnog uklanjanja tumora. Primeri uključuju rekonstrukciju dojke nakon mastektomije, postavljanje grafta nakon operacije tumora kostiju, i dr.

Operativni zahvat se može nekada vršiti preventivno, kada se deo tkiva, organa ili ceo organ uklanja usled postojanja dokazanog rizika za razvoj malignog procesa (uklanjanje dojke kod žena sa pozitivnim BRCA1 i BRCA2 genima).

Hemoterapija u tretmanu tumora

Hemoterapija u onkologiji podrazumeva upotrebu citostatskih lekova u tretmanu malignih bolesti. Postoje 3 glavna cilja upotrebe hemoterapije:

  • Lečenje karcinoma
  • Kontrola bolesti
  • Palijativna terapija

Kada se kaže “lečenje”, podrazumeva se potpuno izlečenje neke bolesti, upotrebom odgovarajućih metoda. Kada su maligne bolesti u pitanju, uglavnom je potrebno višegodišnje redovno praćenje pacijenta da bi se moglo reći da je maligni tumor izlečen.

Upotreba hemoterapije u kontroli bolesti podrazumeva davanje citostatika koji će uticati na smanjenje tumorske mase, i sprečavanje daljeg širenja. Hemoterapija nekada prati (adjuvantna), a nekada prethodi operativnom lečenju (neoadjuvantna hemoterapija).

Kao i operativni zahvat, i hemoterapija se može koristiti u cilju smanjenja tegoba kao deo palijativnog tretmana, kod uznapredovalih tumora.

Hemioterapeutskih lekova ima više vrsta, a koji će biti upotrebljen zavisi od vrste i stadijuma karcinoma, uzrasta i opšteg zdravstvenog stanja pacijenta, prisustva drugih udruženih bolesti (bolesi srca, jetre, bubrega), ranije korišćenih hemoterapijskih lekova.

Maligne ćelije se razmnožavaju značajno brže u odnosu na zdrave ćelije. Na ovoj osobini se zasniva princip lečenja malignih bolesti upotrebom citostatika. Citostatici deluju tako što zaustavljaju razmnožavanje ćelije u određenoj fazi ciklusa. Međutim, citostatici koji su najčešće u upotrebi ne deluju samo na maligne ćelije, već oštećuju i zdrave ćelije, izazivajući brojne i nekada veoma teške neželjene efekte.

Primena svakog ciklusa hemoterapije podrazumeva nalaženje balansa između željenih i neželjenih efekata hemoterapeutskih lekova.

Zračna terapija u tretmanu tumora

Zračna terapija ili radioterapija podrazumeva izlaganje organizma X-zracima, gama zracima i dr. u cilju oštećenja ili uništenja malignih ćelija. Kao i citostatski lekovi, zračenje oštećuje genetski materijal ćelije, zaustavljajući njenu deobu i dovodi do ćelijske smrti. Nažalost, zračna terapija ne deluje selektivno na maligne ćelije, već deluje i na zdrave ćelije, uzrokujući njihova oštećenja. Za razliku od hemoterapije u toku koje je obično celo telo izloženo dejstvu citostatskog leka, zračna terapija uglavnom podrazumeva lokalizovano izlaganje tela X-zracima, pa se očekuje manje sistemskih neželjenih reakcija.

Postoji i takozvana sistemska zračna terapija, u toku koje se radioaktivne čestice unose ubrizgavanjem u venu ili u obliku tableta. Iako se ovako unete radioaktivne čestice prenose krvotokom kroz ceo organizam, uglavnom se akumuliraju u određenom organu, sa malo efekta na ostale ćelije i organe (npr. upotreba radioaktivnog joda u lečenju karcinoma štitaste žlezde).

Više od polovine obolelih od malignih bolesti podvrgava se terapiji zračenjem, u zavisnosti od vrste karcinoma, stadijuma, uzrasta i opšteg zdravstvenog stanja.

Zračna terapija nekada može biti jedini vid tretmana, a nekada prethodi ili prati operativno uklanjanje tumora.

Nakon operativnog uklanjanja tumora, ukoliko postoji opasnost da je već došlo do širenja, makar i malog broja malignih ćelija dalje od primarnog mesta razvoja, u praksi se često primenjuje zračna terapija, koja u ovom slučaju ima za cilj da uništi preostale maligne ćelije (adjuvantna zračna terapija).

Palijativna zračna terapija ima za cilj da umanji tegobe uzrokovane rastom tumora, ali nema značajan uticaj na lečenje bolesti. Primenjuje se kod veoma velikih tumora, u uznapredovalom stadijumu.