benigni tumor pleure

Pleura (plućna maramica) je formacija koja obavija pluća. Sastoji se iz dva lista (parijetalnog i visceralnog) koji grade pleuralni prostor u kom se nalazi pleuralna tečnost.Tumori pleure se razvijaju u pleuralnom prostoru. Dele se na benigne I maligne. Maligni tumori pleure mogu biti primarni i sekundarni. Najčešći primarni tumor pleure je maligni difuzni mezoteliom – njegov nastanak se povezuje sa azbestozom. Tumori drugih organa mogu metastazirati u pleuru I one su znatno češće tumorske promene na pleuri. Najčešći primarni tumor koji daje metastaze u pleuru je tumor pluća. Maligne ćelije do pleure dospevaju krvotokom, limfotokom ili direktnom invazijom.

U plućnoj maramici (pleuri) mogu se razviti I benigni I maligni tumori koji ne nastaju kao posledica azbestoze. Najčešći benigni tumor je solitarni fibrozni tumor. On čini 78% – 88% ne-mezotelijalnih tumora pleure I znatno se ređe javlja od mezotelijalnih tumora pleure.

Benigni fibrozni tumori pleure su znatno češći kod žena nego kod muškaraca I u najvećem broju slučajeva se dijagnostikuju kod osoba između 50-te I 60-te godine života.

Uzrok nastanka benignog fibroznog tumora pleura je nepoznat. Azbest I duvanski dim ne smatraju se uzročnicima ovog tumora.

Benigni fibrozni tumor pleure često ne daje nikakve simptome, čak i kad dostigne veličinu od oko 40 cm. Neki bolesnici mogu imati sledeće simptome:

  • Bolove u grudima
  • Uporan kašalj
  • Kratak dah

Benigni fibrozni tumori pleure dijagnostikuju se rendgenskim snimkom ili skenerom pluća. Kad se otkrije promena u plućima neophodna je biopsija mase i histološki pregled uzorka kako bi se potvrdilo da li se radi o benignoj ili malignoj promeni.

Tretman benignog fibroznog tumora pleure je hiruški, jer je ovaj tumor potencijalno maligni. U najvećem broju slučajeva to je i definitivan tretman, dok su recidivi mogući u 8% slučajeva i oni se uspešno tretiraju ponovnom operacijom.

Plastic surgery doctor examine patient breast

Tumori dojke, kako dobroćudni tako i zloćudni, mogu nastati praktično iz svih tkiva od kojih je dojka građena.

Fibroepitelni tumori

  • FIBROADENOMI ( tumori žlezdano-vezivnog tkiva)

Najčešći dobroćudni tumori dojke kod žena ispod 30 godina su fibroadenomi. Oni su obično relativno mali tumori od oko 2-3 cm u prečniku, mada ponekad mogu biti i veći, čak i gigantski, veličine iznad 6-7 cm.

Fibroadenomi su najčešće okrugli (ili okruglasti), čvrsti, dobro ograničeni, ali nisu inkapsulirani (učaureni) tumori. Iako su uglavnom bezbolni, najčešće ih žena sama primeti i opisuje ih kao kliker ili kuglu „što beži pod prstima“. Ovi tumori se umereno uvećavaju pred kraj menstrualnog ciklusa, kada mogu biti bolni, spontano ili na dodir.

Fibroadenomi su građeni iz žlezdanog tkiva i vezivne potpore. Mogu biti:

  • Intraduktalni, što znači da se nalaze u mlečnom kanalu
  • Periduktalni, što znači da se nalaze u okolini mlečnog kanala

Starenjem žene, ranije postojeći fibroadenom podleže starenju i diskretno se smanjuje. Vrlo retko se dešava da se fibroadenomi uvećavaju u postmenopauzalnom periodu žene (po prestanku menstruacije), čak i kod primene supstitucionalne hormonalne terapije, koja ima za cilj da nadoknadi hormone koji jajnici više ne proizvode. U trudnoći i laktaciji (dojenju) može doći do uvećanja fibroadenoma na račun njegovog žlezdanog dela, sa ili bez produkcije mleka u kanalićima fibroadenoma.

Veoma retko, duktalni ili lobularni karcinom in situ (rak, koji se nije proširio van mesta gde je nastao) se može pojaviti u fibroadenomu.

  • FILODES TUMORI (cistosarkoma filodes)

Ovaj tumor se ranije smatrao malignom varijantom fibroadenoma. Po toj teoriji filodes tumor u sebi sadrži dobroćudne epitelne ćelije, ali je tkivo koje ih povezuje zloćudno. Ukoliko u tumoru nema epitelnih ćelija, već je tumor građen samo od međućelijskog tkiva, on ima mnogo agresivniji rast i lošiju prognozu u pogledu ozdravljenja pacijenta. Obično se javlja kod žena od 40-50 godina starosti. Karakteristična slika filodes tumora je jasno ograničen tumor, najčešće građen iz više delova, glatke površine, sa izrazito brzim rastom.

Ponašanje filodes tumora je često nepredvidivo. Većina ovih tumora predstavlja lokalni problem i ne metastazira. Samo oko 20 % ovih tumora metastazira, i to krvnim putem, ne limfotokom. Iz ovog razloga se prilikom operativnog lečenja ne odstranjuju limfni čvorovi pazuha.

Po novijoj klasifikaciji filodes tumori se dele na dobroćudne i zloćudne, mada bi bila ispravnija podela na manje i više zloćudne.

Lečenje je obavezno hiruško i podrazumeva odstranjenje tumora sa zaštitnim rubom zdravog tkiva oko njega, a u slučaju da zahvata veći deo dojke, i odstranjenje celokupnog tkiva dojke. Time se tretman okončava uz redovno praćenje, sa kontrolnim pregledima kod lekara specijaliste 3-4 puta godišnje.

  • HAMARTOMI (mešoviti tumori građeni od žlezdanog, masnog i vezivnog tkiva)

Hamartomi su dobroćudni tumori dojke koji su često asimptomatski i slučajno se otkrivaju prilikom ultarzvučnog ili mamografskog pregleda. Ovaj tip tumora se najčešće pojavljuje posle 35. godine života žene.

Mogu biti potpuno ili delimično inkapsulirani, kada preovladavaju čvršća vezivna tkiva, ovi tumori postaju opipljivi, jer su tada tvrđe konzistencije. Kada se otkriju mogu ponekad predstavljati problem u razlikovanju od drugih dobroćudnih tumora, ali čak i zloćudnih, te je lečenje iz tog razloga po pravilu hiruško.

Ostali tumori

  • CISTE
  • ADENOZA DOJKE (bujanje žlezdanog tkiva)
  • FIBROZA (ožiljavanje)
  • DUKTEKTAZIJA (proširenje mlečnih kanala)
  • INTRADUKTALNI PAPILOMI (papilomi u mlečnom kanaliću)
  • LIPOMI (tumori masnog tkiva)
  • VASKULARNI TUMORI (tumori poreklom od krvnih sudova)
  • GRANULARNO-ĆELIJSKI TUMORI  – vode poreklo od ćelija koje grade omotače perifernih živaca
  • MASNA NEKROZA U DOJCI (odumiranje masnog tkiva)

 

fibrocistična bolest dojki

Fibrocistična bolest je stanje u dojkama, po pravilu obostrano, koje se opisuje kao granulirana ili zrnasta struktura dojki. Ovo je najčešće dobroćudna promena koja se javlja u preko 50% žena koje prilikom pregleda prstima imaju neujednačenu strukturu dojke. Bolest se najčešće manifestuje u vidu osetljivosti i bola koji se ciklično ponavlja. Menstrualni ciklusi kod ovih žena su često umereno nepravilni ili su prisutni drugi znaci obično manjeg hormonalnog poremećaja. Hormonski disbalans, narušena ravnoteža estrogena i progesterona, dovodi do brojnih promena u tkivu dojke, koje zajednički nazivamo fibrocistična bolest. Ovakve promene se često javljaju ispod ili oko areole, kao i u spolje-gornjim kvadrantima dojke. Pregledom ovakvog tkiva pod mikroskopom nakon biopsije otkriva se da se u mlečnim kanalićima odigrava bujanje ćelija koje ih oblažu sa unutrašnje strane. Često dolazi do sužavanja ili zatvaranja mlečnih kanalića, što rezultira stvaranjem cističnih formacija (cista) unutar kanalića. U režnjevima dolazi do adenoze ili sklerozirajuće adenoze, (režnjići postaju naglašeniji ili bivaju protkani ožiljnim tkivom), koji tada mogu davati sliku čvora u dojci.
Bujanje tkiva koje se dešava u mlečnim kanalićima kod fibrocistične bolesti dojki može biti bujanje bez atipije ćelije i bujanje sa atipijom ćelija. Atipija je reč koja opisuje kako abnormalne ćelije izgledaju pod mikroskopom. Posmatrane pod mikroskopom, sve normalne ćelije nekog organa izgledaju vrlo slično. Ako neka ćelija među tim normalnim i izgleda drugačije, ona je atipična, i može vremenom da preraste u zloćudnu.
Kategorije dobroćudnih promena u dojci nakon mikroskopskog pregleda tkiva su:

  • Promene bez bujanja ćelija u 70% slučajeva
  • Promene sa bujanjem ćelija, bez atipije ćelija u 26% slučajeva
  • Promene sa bujanjem ćelija, sa atipijom ćelija u 4% slučajeva

Iz ovih procenata se sabiranjem lako može izračunati da su 96% promena u dojkama potpuno dobroćudne i ne prelaze u rak.
Atipično bujanje ćelija unutar kanalića, posebno ako kod žene postoji i porodična istorija raka dojke, povećava rizik od nastanka raka dojke na 20% od pojave takvog stanja, za narednih 15 godina, koliko se pacijentkinje obično prate. Mora se napomenuti, da je najkritičniji period za nastanak raka u toku prvih 10 godina nakon postavljana dijagnoze.
Tretman fibrocistične bolesti dojke, mada ne rešava uvek problem, može da uključuje:
• Nošenje čvrstih grudnjaka
• Ishranu bogatu voćem, povrćem i žitaricama, a siromašnu masnoćama
• Smanjenje unosa soli u organizam
• Uzimanje vitamina E, B6 i drugih vitamina
• Izbegavanje preteranog unosa kofeina (kafa i jaki čajevi)
• Uzimanje lekova po preporuci lekara

Hondromi predstavljaju benigne tumore poreklom od tkiva hrskavice. Ovo su tumori koji ne pokazuju tendenciju ka metastaziranju, ali mogu svojim rastom da prave funkcionalne i estetske smetnje. Ovi tumori sporo rastu, tvrdi su, imaju svoju kapsulu, svojim rastom mogu dovesti do ispadanja zuba, ukoliko se nalaze u predelu vilice. Hondromi imaju benignu prirodu, ali ako se ne leče mogu maligno da alterišu.
Ova vrsta tumora se najčešće nalazi u području šake, znatno ređe se mogu naći u predelu lobanje, tj u predelu vilice. U usnoj duplji se hondromi nalaze na nepcu, u korenu jezika, a pre svega u predelu donjeviličnog zgloba.
Hondromi se podjednako javljaju i kod muškog i kod ženskog pola. Znatno je češća njihova pojava kod osoba između 30 i 40 godina starosti.
Simptomi hondroma vilice su sledeći:
-Pojava izrasline koja je tvrda na dodir.
-Pojava bola lakog intenziteta.
-Ako je tumor u predelu donjeviličnog zgloba javlja se poremećaj zagrižaja.
-Klaćenje i ispadanje zuba.
-Deformacije lica kod velikih tumora.
Dijagnoza hondroma vilice.
Anamneza i klinička slika mogu da postave sumnju na postojanje hondroma u predelu šake ili lica. Redgenski snimak šake ili lobanje može da pokaže znake tipične za postojanje hondroma vilice ili šake. Definitivna dijagnoza se postavlja histopatološkom analizom isečka dobijenog biopsijom ili operativnim lečenjem.
Terapija hondroma vilice je na prvom mestu hirurška. Kod velikih tumora, neophodno je raditi rekonstrukciju delova vilice, nakon operacije.

Neuroblastom je tumor koji počinje u prvobitnim nervnim ćelijama koje se nalaze u embrionu ili fetusu. Termin neuro se odnosi na poreklo od nervnih ćelija, a blastom se odnosi na ćelije u razvoju ili nezrele ćelije. Ova vrsta tumora ce sreće kod odojčadi i male dece, retko se nalazi kod dece starije od 10 godina.
Neuroblastom se može javiti u nekoliko delova tela, najčešće u oku i nadbubrežnim žlezdama, čije ćelije imaju slično poreklo. Nešto ređe, neuroblastom se može razviti i u drugim oblastima tela, abdomenu, kičmi, vratu, tamo gde u blizini postoje grupe nervnih ćelija.
Neki oblici neuroblastoma se mogu povući sami od sebe, a neki zahtevaju kompleksno lečenje. Ovo zavisi od više faktora.
Znaci i simptomi neuroblastoma variraju u zavisnosti od dela tela koji je pogođen.
Najčešći oblik neuroblastoma se javlja u stomaku i ima sledeće simptome:
Bol u stomaku
Masa ispod kože koja nije tvrda na dodir
Promene u pražnjenju creva , pojava dijareja
Otoci u nogama
Neuroblastom u grudnom košu može imati sledeće znake i simptome:
Vizing
Bol u grudima
Drugi simptomi i znaci neuroblastoma su:
Čvorić ispod kože
Ispupčene očne jabučice (proptoza), nejednake veličine zenica.
Tamni kolutovi oko očiju
Bol u leđima
Groznica
Neobjašnjiv gubitak težine
Bol u kostima.
Generalno, rak počinje genetskom mutacijom zbog koje ćelije nastavljaju da rastu i razmnožavaju, bez odgovora na signal da prestanu sa deobom. Akumulacijom abnormalnih ćelija nastaje tumor. Nije jasno šta dovodi do genetske mutacije koja uzrokuje pojavu neuroblastoma.
Neuroblastom počinje u neuroblastima, nezrelim nervnim ćelijama fetusa. Kako plod sazreva, neuroblasti se mogu pretvoriti u nervne ćelije koje ulaze u sastav nadbubrežne žlezde. Deca sa porodičnom istorijom javljanja neuroblastoma, češće oboljevaju od neuroblastoma. Pravi uzrok pojave ovog tumora, nije poznat.