karcinom larinksaGrkljan(larinks) je organ koji proizvodi glas, u njemu se nalaze glasne žice. Nalazi se u vratu, iznad otvora traheje (dušnika) i oneomogućava da hrana i tečnost ulaze u dušnik.

Većina karcinoma larinksa razvija se iz pljosnatih ćelija koje se nazivaju skvamozne ćelije, a koje su deo epitela. Karcinom koji počinje u ovom sloju ćelija zove se karcinom skvamoznih ćelija.

Većina karcinoma skvamoznih ćelija larinksa počinje kao pre -kancerozno stanje koje se naziva displazija. Kada se gleda pod mikroskopom, ove ćelije izgledaju abnormalno ali ne kao ćelije raka. Većina displazija ne prelazi u karcinom. Često se gubi bez ikakvog tretmana, posebno ako je uzrok ( kao što je pušenje ) eliminisan. Većina pre-kanceroznih promena grkljana ne izazivaju simptome, sem onih na glasnim žicama.

Displazije ponekad napreduju do promene koja se zove karcinom in situ (CIS). Ćelije karcinoma su samo u epitelu larinksa, nisu zahvatile dublje slojeve ili se proširile na druge delove tela. CIS je najraniji oblik karcinoma. Većina CIS se može izlečiti, ali ako se ne leče, mogu se razviti u invazivni karcinom skvamoznih ćelija koji će uništiti okolna tkiva i proširiti se na druge delove tela.

Znaci i simptomi karcinoma laringsa

Promuklost ili promene glasa

Karcinom larinksa koji nastaje na glasnim žicama često izaziva promuklost ili promene glasa. Ovaj znak bolesti omogućava otkrivanje karcinoma u veoma ranoj fazi. Ljudi koji imaju glasovne promene (kao što je promuklosti ) koje se ne poboljšavaju u roku od 2 nedelje moraju posetiti lekara radi dodatnih analiza.

Kod karcinoma koji ne počinju na glasnim žicama, promuklost se javlja tek  kada se karcinom proširi i na glasne žice. U pojedinim slučajevima bolest se otkriva tek kada karcinom zahvati limfne čvorove i osoba primeti rastuću masu u vratu.

Drugi simptomi

Karcinom koji se razvija iznad glasnih žica ( supraglottis ), ispod glasnih žica ( subglottis ) ili u hipofarinksu obično ne izaziva glasovne promene, pa se samim tim češće otkriva u kasnijim fazama.

Simptomi ovih karcinoma mogu biti:

  • Upala grla koja duže traje
  • Konstantan kašalj
  • Bol prilikom gutanja
  • Otežano gutanje
  • Bol u uhu
  • Problemi sa disanjem
  • Gubitak težine
  • Masa u vratu ( zbog širenja malignih ćelija na obližnje limfne čvorove )

Mnogi od ovih simptoma češće mogu biti uzrokovani drugim bolestima larinksa ili okolnog tkiva. Ipak, ako imate bilo koji od ovih simptoma , veoma je važno da ih prijavite lekaru,  da se uzrok pronađe na vreme i tretira ako je potrebno.

Može li se karcinom larinksa otkriti na vreme?

Skrining je testiranja ljudi koji nemaju simptome u cilju otkrivanja karcinoma u ranom stadijumu bolesti kada se očekuje bolji odgovor na primenjeni tretman.

Za sada ne postoji jedinstven test za karcinom grkljana. Dijagnoza ovog oboljenja se teško postavlja bez kompleksnih testova.

Ipak, veliki broj slučajeva karcinoma larinksa se mogu otkriti na vreme. Oni obično stvaraju simptome, kao što su glasovni promene. Razgovarajte sa svojim lekarom ako imate bilo koji od pomenutih simptoma. Mnogi od simptoma bolesti  grkljana su češće uzrokovani manje ozbiljnim, benignim ( ne- kancerogenim ) stanjima, pa čak i karcinomima drugih lokacija. Ipak, važno je da se kod lekara ustanovi šta izaziva simptome. Ako je ranije postavljena dijagnoza, na vreme se može tretirati promena i lečenje može biti uspešnije.

koštane metastaze

Kod žena sa uznapredovalim malignim tumorom dojke najčešće mesto metastaza su kosti i javljaju se kod 65 do 75 posto pacijentkinja. Prema izgledu na rengenskom snimku razlikuju se dve vrste koštanih metastaza: osteolitične metastaze, kod kojih dolazi do razgradnje kostiju i osteoblastične metastaze kod kojih dolazi do stvaranja nove, ali slabije kosti. Kod tumora dojke najčešće se sreću osteolitične metastaze.

Terapija koštanih metastaza

Bisfosfonati su grupa lekova koja sprečava razgradnju kostiju. Kod pacijentkinja sa malignim tumorom dojke koji je metastazirao na kost, ovi lekovi mogu zaustaviti ili usporiti razgradnju kostiju tako da na taj način smanjuju pojavu komplikacija koštanih metastaza. Bisfosfonati mogu biti u obliku tableta (ibandronat, klodronat, alendronat) ili u vidu intravenske infuzije.
Vitamin D i preparati kalcijuma se često koriste uz bisfosfonate kao dopunsko lečenje. Uz to, kod obolelih je neophodna promena stila života, bez konzumiranja alkohola, cigareta, kao i redovna fizička aktivnost.
Studije i istraživanja su pokazali da primena bisfosfonata kod bolesnica sa koštanim metastazama malignog tumora dojke smanjuje rizik od nastanka koštanih komplikacija. Pritom se misli na rizik od preloma kostiju, kompresiju kičmene moždine, potrebu za operacijom i zračenjem zahvaćene kosti. Takođe, ovi lekovi snižavaju nivo kalcijuma u krvi kod pacijentkinja sa hiperkalcemijom koja nastaje kao posledica nastanka koštanih metastaza.Pored toga, ovi lekovi snižavaju i bol. Primenjeni samostalno ili u kombinaciji sa drugim vidovima lečenja, sistemskom terapijom ( citostatici, hormonska terapija) mogu smanjiti tumorsku masu i u kostima i u mekim tkivima, mogu sprečiti nastanak novih krvnih sudova tumora, invaziju i lepljenje tumorskih ćelija za kost i podsticati umiranje tumorskih ćelija. Međutim, nema dokaza da bisfosfonati sprečavaju nastanak koštanih metastaza niti da produžavaju preživljavanje obolelih.
Jedna od retkih, ali najtežih negativnih efekata primene bisfosfonata je osteonekroza kostiju vilice. U pitanju je pojava nekroze kosti u usnoj šupljini koja ne zaceljuje ni nakon 6 do 8 nedelja, uprkos lečenju. Faktor rizika za nastanak osteonekroze kostiju vilice je vađenje zuba za vreme terapije bisfosfonatima, a stimulisana je infekcijom okolnog područja. Iz tog razloga je potrebno, pre početka terapije bisfosfonatima sanirati sve procese u vilici i na zubima i redovno održavati higijenu usne duplje, kako bi se smanjio rizik od ove pojave. U tereapiji osteonekroze kostiju vilice se primenjuju: analgetici, antibiotici, antibakterijski rastvori za ispiranje usne duplje, debridman sa hirurškim čišćenjem zahvaćenog tkiva. Uznapredovali i uporni slučajevi bolesti se leče hirurškim putem i hiperbaričnom komorom.
Druga nuspojava koja se javlja kod intravenske primene bisfosfonata je bubrežna insuficijencija ili zatajivanje bubrežne funkcije. Ova pojava je češća kod pacijentkinja sa uznapredovalim malignim tumorom dojke, uz istovremenu primenu hemoterapije ili drugih lekova koji imaju štetno dejstvo na bubrege, kao i kod pacijentkinja sa nekom drugom hroničnom bolešću bubrega, visokim pritiskom i šećernom bolesti. Iz tog razloga je potrebno pažljivo pratiti funkciju bubrega za vreme primene bisfosfonata.
Bisfosfonati predstavljaju vrednu terapijsku opciju u lečenju bolesnica sa koštanim metastazama malignog tumora dojke. Koriste se sa ciljem ublažavanja postojećih tegoba izazvanih promenama u kostima i smanjivanja učestalosti komplikacija.

tumor dojkeMaligni tumor dojke je najčešći maligni tumor kod žena. Kod žena sa uznapredovalim malignim tumorom dojke najčešće mesto metastaza su kosti i javljaju se kod 65 do 75 posto pacijentkinja. Češće se javljaju kod pacijentkinja sa hormonski pozitivnim tumorom dojke.
Metastaze u kostima mogu dovesti do preloma kostiju, bolova ,smanjene pokretljivosti i do hiperklcemije – povećanja nivoa kalcijuma u krvi. Takođe može doći i do sindroma kompresije (pritiska) na koren živca ili kičmenu moždinu. Sve navedeno dovodi do pogoršavanja opšteg stanja pacijentkinje. Iz tog razloga je briga o kostima važan element u lečenju uznapredovalog tumora dojke.

Vrste koštanih metastaza

U metabolizmu kostiju učestvuju dve vrste ćelija : osteoblasti koji stvaraju kost i osteoklasti koji razgrađuju kost. Kod zdrave kosti ta dva procesa su u ravnoteži, dok kod metastaza jedan od ova dva procesa je izražen u većem procentu.
Prema izgledu na rengenskom snimku, razlikujemo osteolitične metastaze, kod kojih dolazi do razgradnje kostiju i osteoblastične metastaze kod kojih dolazi do stvaranja nove, ali slabije kosti. Kod tumora dojke najčešće se sreću osteolitične metastaze.
Prvi znak koštanih metastaza je bol, koji se u početku javlja povremeno i potom se pojačava i postaje stalan. Bol je jači u toku noći, remeti spavanje . Kako je karlica prvo mesto nastanka koštanih metastaza, jak bol u leđima je često znak postojanja metastaza. Pritisak na kičmenu moždinu je uzrokovan pritiskom tumora , može oštetiti nerve i zahteva hitno lečenje. Manifestuje se slabošću ekstremiteta, njihovom utrnulošću i smetnjama pri mokrenju. Kosti zahvaćene metastazama se lako lome, čak i pri svakodnevnim aktivnostima. Iznenadna jaka bol može biti znak preloma kosti.
Prilikom razgradnje kostiju dolazi do otpuštanja kalcijuma u krv. Zbog toga nastaje hiperkalcemija, tj. povećan nivo kalcijuma u krvi. Ona se manifestuje zatvorom, mučninom, gubitkom apetita, jakom žeđi, i ukoliko se ne leči, može dovesti do kome.
Najjednostavnije dijagnostičke metode otkrivanja koštanih metastaza su rentgen i scintigrafija kostiju. Kompjuteriziranom tomografijom (CT) metastaze se mogu otkriti u ranijoj fazi u odnosu na rendgen. Još preciznija dijagnostička metoda su PET CT i magnetna rezonanca. U krvi pacijentkinje je često povećana i alkalna fosfataza kao znak aktivnih promena u kostima.

Primed 13 kordiceps je prirodni praparat koji se preporučuje kao prevencija nastanka malignih tumora, kao dodatak terapiji malignih tumora i kao prevencija javljanja metastaza. Primed 13 kordiceps deluje supresorno i inhibirajuće na maligne ćelije. Ovaj prirodni preparat jača organizam tokom hemioterapije i ne dozvoljava nastajanje neželjenih efekata hemio i radio terapije. Osim toga Primed 13 kordiceps deluje stimulativno na sve vitalne organe.Kod benignih promena može zaustaviti ili smanjiti proces.

tumor

Primed 13 kordiceps-prirodni preparat protiv tumora.

Telefoni za informacije su : 0113912431, 0113288948, 011 2168073. Preparat možete nabaviti u Primed biljnoj apoteci, ulica Vojvode Stepe 120, Primed biošopu I ,TC Milenijum, Knez Mihajlova 21a, lokal 54, Primed biošopu II, TC Piramida, Jurija Gagarina 151 g, lokal 10.

 

Pantibebiostoje faktori koji povećavaju rizik od nastanka tumora jajnika. Ukoliko imate jedan ili više od ovih faktora rizika, ne znači da ćete svakako dobiti tumor jajnika, ali vaš rizik može biti veći nego rizik kod prosečne žene. U faktore rizika za razvoj tumora jajnika se ubrajaju:
Nasleđene mutacije gena. – Mali procenat tumora jajnika je uzrokovan nasleđenom mutacijom gena. Geni koji povećavaju rizik od pojave raka janika se zovu BRCA1 (BReast CAncer Gene 1) i BRCA2 (BReast CAncer Gene 2). Ovi geni su prvobitno nađeni u porodicama u kojima je bilo više slučajeva raka dojke, pa su po tome i dobili ime, a kod žena sa tom mutacijom bio je znatno povećan i rizik od tumora janika. Drugi nasledni sindrom koji je povezan sa razvojem tumora janika je nasledni nepolipozni karcinom debelog creva (HNPCC). Kod žena iz porodica u kojima je zabeležen HNPCC, povećan je rizik od razvoja tumora endometrijuma, tumora debelog creva, tumora janika i želuca.
Porodično javljanje tumora janika– Ako je ženskim osobama u vašoj porodici bio dijagnostifikovan tumor janika i kod vas je rizik od bolesti povećan.
Ako vam je ranije postavljena dijagnoza tumora dojke, debelog creva, rak, anusa ili materice, rizik od razvoja tumora janika je kod vas povećan.
Starenje– Rizik od tumora janika raste kako starite. Tumor jajnika se najčešće javlja tokom menopauze, ali se može javiti u bilo kom životnom dobu.
Žene koje nisu rađale imaju povećan rizik od razvoja tumora janika.
Hormonska terapija tokom menopauze- Rezultati ispitivanja o mogućoj povezanosti hormonske terapije u menopauzi i rizika od razvoja tumora jajnika nisu dosledni.Neka ispitivanja pokazuju da postoji povećan rizik od pojave raka janika dok druga to ne pokazuju.

xxxxNakon dijagnoze tumora, sledeći važan korak je odluka o vrsti lečenja koja je najbolja u konkretnom slučaju. Operacija i zračenje se smatraju lokalnim tretmanima jer su usmereni samo na tumor, dok se hemoterapija, biološki lekovi i hormonski lekovi smatraju sistemskom terapijom jer oni utiču na telo u celini. U terapiji tumora se veoma često koristi kombinacija više vrsta lečenja.
Sistemska hemoterapija uništava ili usporava rast tumorskih ćelija, ali deluje i na zdrave ćelije pa izaziva niz nuspojava za vreme lečenja, a ponekad i nakon nekoliko godina.
Sistemska terapija može izazvati umor, ispadanje kose, ulceracije u usnoj duplji, proliv, smanjenje i gubitak plodnosti, smanjeno stvaranje krvnih ćelija što može dovesti do anemije, čestih infekcija, krvarenja…
Osim ovih, dobro poznatih neželjenih efekata, sistemska terapija tumora može imati i negativno dejstvo na srce i krvne sudove, bilo direktno, bilo indirektno promenom arterijskog pritiska, poremećajem ravnoteže masti, razvojem metaboličkog sindroma ili stvaranjem krvnih ugrušaka.
Antitumorski lekovi na srcu izazivaju:
– Oštećenje srčanog mišića (miokarda) i smanjenje sposobnosti kontrakcije, odnosno istiskivanja krvi iz srca što rezultira proširenjem srca i različitim stupnjevima srčanog zatajenja.
– Promene srčanog ritma i aritmije.
– Promene na krvnim sudovima srca koji hrane srčani mišić što može izazvati infarkt miokarda.
Najpoznatiji lekovi koji mogu oštetiti srčani mišić pripadaju grupi antaciklina (doksorubicin, epirubicin) koji posredstvom stvaranja slobodnih radikala dovode do smrti ćelija srca. Ovi lekovi se primenjuju u različitim hemoterapijskim protokolima u lečenju raka dojke. Kardiotoksičnost ovih lekova zavisi od njihove ukupne doze, načina primene i postojanja predhodnih srčanih bolesti.
Kako prepoznati srčane nuspojave?
Hemoterapija je praćena nizom nuspojava od kojih neke mogu biti potencijalno smrtonosne. stoga je jako važno prepoznati ih na vreme i preduzeti odgovarajuće terapijske postupke.
U slučaju srčanih poremećaja potrebno je obratiti pažnju na sledeće simptome: nizak pritisak, stezanje u grudima, kratak dah, loša tolerancija fizičkog napora, brzo umaranje, nepravilan rad srca, preskakanje srca, suvi kašalj, spavanje na uzdignutom uzglavlju, otok nogu…
U svim navedenim situacijama je neophodno obavestiti lekara i u skladu sa trenutnim stanjem primeniti odgovarajuću terapiju. Važno je što ranije uvideti promene jer su tada rezultati lečenja mnogo bolji uz manju mogućnost neželjenih ishoda. Lekar vam može smanjiti dozu leka, proisati drugi antitumorski lek ili lek koji će zaštititi vaše srce.
Kako da sami zaštitite svoje srce tokom hemoterapije?
Da biste održali svoje srce zdravim preporučuje se uzimanje optimalne ishrane sa manje zasićenih masnoća i rafinisanih ugljenihhidrata, ograničite i unos soli na 2-3 gr dnevno, redovno kontrolišite krvni pritisak, masnoće i šećer u krvi. Ako već imate neku kardiološku bolest potrebno je da redovno uzimate svoju terapiju, konsultovati svoga kardiologa i onkologa vezano za efekte leka i potencijalne neželjene efekte.