bolesno-deteUzrok većine karcinoma koji se javljaju u dečijem uzrastu je nepoznat.

Oko 5% karcinoma dečijeg uzrasta nastaje nasleđivanjem mutiranog genetskog materijala od roditelja. Na primer, kada je u pitanju retinoblastom (karcinom tkiva oka koji se javlja najčešće kod dece) pokazano je da u 20-30% slučajeva postoji nasleđen mutirani gen nazvan RB1.

Mutacije gena koje dovode do razvoja karcinoma mogu se desiti i u toku intrauterinog razvoja deteta. Naime, 1 od 1000 dece se rodi sa genskom abnormalošću koja nosi rizik za razvoj leukemije, ali samo kod 1 od 8000 dece zaista dođe do razvoja leukemije.

Deca sa Daunovim sindromom (stanje nastalo usled postojanja viška jednog od hromozoma) 10-20x češće obolevaju od leukemije nego što je to slučaj sa decom koja nemaju Daunov sindrom. Međutim, samo mali broj leukemija je povezan sa Daunovim sindromom.

Većina karcinoma kod dece, kao i kod odraslih, smatra se da nastaje kao rezultat mutacije gena koja dovodi do nekontrolisanog umnožavanja ćelija i razvoja karcinoma. Kod odraslih, ove mutacije najčešće nastaju usled dugotrajne izloženosti štetnih faktora iz okoline (duvanski dim, azbest, UV zraci). Kod dece je teško utvrditi faktore iz okruženja koji utiču na razvoj karcinoma, delom zato što su karcinomi retki kod dece, a delom zato što je teško utvrditi čemu je dete bilo izloženo u ranim fazama razvoja. Nakon eksplozije atomske bombe u II svetskom ratu, veliki broj ljudi, uključujući i decu i adolescente bio je izložen visokim dozama jonizujućeg zračenja. U narednim godinama zapažen je porast obolelih od različitih vrsta tumora, a među obolelima je bilo i dece i adolescenata.

Istraživanjem uticaja faktora kojima su roditelji bili izloženi pre začeća, ili majke za vreme trudnoće nije se došlo do nekih značajnijih otkrića. Dok su neka istraživanja pokazala povezanost faktora kao što su radijacija, pesticidi ili neki infektivni agensi, druga istraživanja nisu našle značajniju povezanost. Sredinom XX veka, devojčice čije su majke u toku trudnoće koristile lek dietilstilbestrol (DES) u tretmanu pretećeg pobačaja imale su povećanu incideniju karcinoma vagine. Na ovom primeru se video uticaj hormonske terapije na pojavu karcinoma kod dece.

Bez obzira na uzrok nastanka, veoma je bitno na vreme postaviti dijagnozu, kada su mogućnosti za uspešno lečenje najbolje. Kao i kod odraslih, prognoza zavisi od tipa karcinoma, brzine rasta i postojanja metastaza u trenutku postavljanja dijagnoze.

Realistic rendering of bacteria - in green colors

Realistic rendering of bacteria – in green colors


Određeni infektivni uzročnici, kao što su virusi i bakterije mogu direktno dovesti do pojave karcinoma, ili učiniti osobu podložnom za razvoj karcinoma. Većina virusa koji su povezani sa rizikom za nastanak karcinoma se prenosi sa osobe na osobu putem krvi i/ili drugih telesnih tečnosti.

Humani papiloma virus (HPV)

Infekcija visokorizičnim HPV je dokazano uzrok nastanka većine karcinoma grlića materice, kao i nekih karcinoma anusa, orofaringealnog, vaginalnog, vulvarnog, i karcinoma penisa. Otkriće povezanosti HPV infekcije i karcinoma dovelo je do razvoja vakcine protiv najčešćih, visokorizičnih tipova virusa (16, 18, 31, 33). Radi postizanja najboljih zaštitnih efekata, vakcinacija se preporučuje devojčicama i dečacima pre puberteta, odnosno pre stupanja u seksualne odnose.

Hepatitis B virus (HBV) i hepatitis C virus (HCV)

Hronična infekcija jetrinog tkiva može dovesti do nastanka karcinoma jetre. Od početka osamdesetih godina prošlog veka, otpočela je sistemska vakcinacija dece, kao vid zaštite od infekcije virusom hepatitisa B. Pod povećanim rizikom od infekcije HBV i HCV su zdravstveni radnici i sve osobe koje dolaze u kontakt sa infektivnim biološkim materijalom (krv, telesne tečnosti), kao i intravenski narkomani.

Virus humane imunodeficijencije (HIV)

HIV je virus koji izaziva AIDS. Infekcija dovodi do postepenog slabljenja imunološkog sistema organizma, koji postaje podložan različitim infekcijama, izazvanih čak i krajnje banalnim uzročnicima. Maligne ćelije se svakodnevno stvaraju, ali ih naše odbrambene ćelije uništavaju, ne dopuštajući da se umnože. Kada je imunitet ozbiljno narušen, kao što je to slučaj kod HIV infekcije, olakšano je umnožavanje malignih ćelija i razvoj maligniteta udruženih sa HIV infekcijom.

Epštajn-Bar virus (EBV)

EBV je uzročnik infektivne mononukleoze, a dovodi se u vezu i sa određenim tipovima karcinoma, kao što je karcinom želuca i nazofarinksa, kao i nekih oblika limfoma.

Humani herpes virus tip 8 (HHV8)

HHV8 je povezan sa nastankom Kaposi sarkoma, tipično se javlja kod obolelih od AIDS-a.

Helicobacter pylori

H. pylori se najčešće pominje zbog povezanosti sa nastankom čira na želucu i gastritisa, ali hronična infekcija ovom bakterijom može biti osnova za nastanak mnogo težih bolesti, kao što je karcinom želuca.

primed13fortePRIMED 13 forte ima izuzetno povoljno dejstvo na poboljšanje imunološkog odgovora i jačanje organizma.

Takođe, pokazuje i antioksidativno i određena antikancerogena svojstva, pa se može koristiti i u prevenciji ili kao pomoćno sredstvo u tretmanu različitih vrsta bolesti, uključujući i teške bolesti.

zabludaOdređena mišljenja o tome kako karcinom nastaje i kako se širi, iako su sa medicinske strane gledano, netačne, mogu zvučati veoma logično. Pogrešne ideje o karcinomu nekada mogu izazvati nepotrebnu brigu, a s druge strane, mogu remetiti dobru prevenciju i odluke vezane za lečenje prisutne bolesti.

Karcinom=smrtna presuda

Poslednjih decenija, sa napretkom dijagnostičkih i terapijskih mera, smrtnost od određenih vrsta karcinoma je značajno smanjena. Petogodišnje preživljavanje kod, na primer karcinoma dojke, prostate ili tireoidne žlezde, sada prelazi 90%. Petogodišnje preživljavanje, kada se računaju svi oblici karcinoma, danas je oko 66%. Međutim, ovo su statistički podaci dobijeni analizom velikog broja obolelih. Kada se posmatra pojedinačno svaki oboleli od karcinoma, da li će doći do izlečenja i koliki će njegov životni vek biti, zavisi od većeg broja faktora, kao što su tip i brzina rasta karcinoma i postojanja metastaza u trenutku postavljanja dijagnoze. Takođe, zavisi i od raspoloživih metoda lečenja i opšteg stanja zdravlja osobe.

Šećer u ishrani ubrzava rast karcinoma

Ne. Iako ćelije karcinoma dominantno koriste šećere kao izvor hrane, nijedna studija nije pokazala da će karcinom brže napredovati ako koristite šećer u ishrani, niti da će se smanjiti ili nestati ako izbacite iz upotrebe namirnice bogate šećerom. Ipak, dugoročno gledano, treba izbegavati visok unos šećera hranom, zato što visok unos šećera može dovesti do gojaznosti, koja može biti povezana sa rizikom od pojave određenih vrsta karcinoma.

Karcinom je zarazan

U principu, ne. Karcinom nije zarazna bolest. Međutim, kada je u pitanju transplantacija organa, ukoliko je osoba od koje jeuzet organ nekada bolovala od karcinoma, postoji izuzetno mala verovatnoća razvoja karcinoma kod primaoca organa. Na ovo svakako utiče i imunosupresivna terapija koju osobe sa transplantiranim organom moraju da koriste.
Neki virusi (HPV) koji se prenose sa osobe na osobu jesu potencijalni uzročnici maligniteta, ali karcinom koji se javi kod jedne osobe usled prisustva virusa, ne može se preneti sa jedne osobe na drugu.

Lični stav prema karcinomu utiče na pojavu i ishod bolesti

Do danas, nije pronađena naučna povezanost između psihološkog stanja osobe i rizika od nastanka karcinoma ili pozitivnog ili negativnog ishoda bolesti. Međutim, osobe sa pozitivnim stavom će više težiti da zadrže socijalne kontakte i ostanu aktivna, a emocionalna podrška i fizička aktivnost može samo pozitivno uticati u toku borbe sa karcinomom.

Ako niko iz moje porodice nema karcinom, to znači da ni ja neću oboleti

Ova izjava takođe se ne može uzeti kao tačna. Većina karcinoma nastaje genetskim promenama u toku života jedne osobe, spontano, ili pod uticajem nekih faktora (cigarete, zračenje). Takođe, način ishrane i fizička aktivnost može uticati na pojavu nekih karcinoma. Dakle, iako na rođenju nismo “nasledili” karcinom od naših roditelja, to ne znači da nećemo oboleti nekada u toku života, posebno ako naše navike uključuju pušenje, neaktivnost, unos nezdrave hrane i drugih štetnih činioca.

PRIMED 13 forte

primed13forte

Primed 13 forte  je prirodni preparat na bazi meda i lekovitih medicinskih gljiva sa antikancerogenim efektom, Kordiceps, Reishi i Shitake, obogaćen jezgrom koštice kajsije.

Izrazito antioksidativno delovanje preparata doprinosi prevenciji malignih bolesti, kao i virusnih, bakterijskih i gljivičnih infekcija.

Odličan je imunostimulator, pomaže organizmu u borbi sa raznim bolestima, čak i onim najtežim.

Pored prevencije, preparat je pogodan i kao dodatak standardnoj terapiji malignih bolesti, hemoterapiji i radioterapiji jer umanjuje njihove neželjene efekte.

prostataKarcinom prostate je jedan od maligniteta koji se karakteriše odsustvom ranih simptoma i znakova koji bi ukazali na postojanje malignog procesa. Kada se jave jasni simptomi i znaci, karcinom je uglavnom već prešao u uznapredovali stadijum, a tada su mogućnosti za uspešan tretman veoma male.

Karcinom prostate dovodi do uvećanja žlezde koja zatim pritiska uretru i ometa normalno pražnjenje mokraćne bešike. Simptomi koji se mogu javiti su sledeći:

  • osećaj pečenja ili bola pri mokrenju
  • nemogućnost mokrenja
  • učestalo noćno mokrenje
  • slab mlaz urina
  • prisustvo krvi u urinu

Od ostalih simptoma mogu se javiti bol u maloj karlici, bol u leđima ili u predelu kuka i smanjenje telesne mase. Ovo su nespecifični simptomi koji mogu ukazati i na neke druge poremećaje koji nemaju veze sa prostatom. Međutim, i gore navedeni simptomi mogu postojati i kod benignog uvećanja prostate, tako da samo prisustvo ovih simptoma nije dokaz da postoji malignitet.

Svi muškarci posle 40. godine bi trebalo da povremeno kontrolišu zdravlje prostate, kao i muškarci koji već imaju neki od navedenih simptoma, bez obzira na godine života. Testovi za rano otkrivanje karcinoma prostate obuhvataju detekciju PSA antigena u laboratorijskim analizama krvi, kao i manuelni rektalni pregled prostate. Ukoliko se ovim skrining metodama otkrije neka neregularnost, potrebno je dopuniti ih drugim dijagnostičkim procedurama koje će potvrditi ili odbaciti prisustvo karcinoma prostate.