Hondromi predstavljaju benigne tumore poreklom od tkiva hrskavice. Ovo su tumori koji ne pokazuju tendenciju ka metastaziranju, ali mogu svojim rastom da prave funkcionalne i estetske smetnje. Ovi tumori sporo rastu, tvrdi su, imaju svoju kapsulu, svojim rastom mogu dovesti do ispadanja zuba, ukoliko se nalaze u predelu vilice. Hondromi imaju benignu prirodu, ali ako se ne leče mogu maligno da alterišu.
Ova vrsta tumora se najčešće nalazi u području šake, znatno ređe se mogu naći u predelu lobanje, tj u predelu vilice. U usnoj duplji se hondromi nalaze na nepcu, u korenu jezika, a pre svega u predelu donjeviličnog zgloba.
Hondromi se podjednako javljaju i kod muškog i kod ženskog pola. Znatno je češća njihova pojava kod osoba između 30 i 40 godina starosti.
Simptomi hondroma vilice su sledeći:
-Pojava izrasline koja je tvrda na dodir.
-Pojava bola lakog intenziteta.
-Ako je tumor u predelu donjeviličnog zgloba javlja se poremećaj zagrižaja.
-Klaćenje i ispadanje zuba.
-Deformacije lica kod velikih tumora.
Dijagnoza hondroma vilice.
Anamneza i klinička slika mogu da postave sumnju na postojanje hondroma u predelu šake ili lica. Redgenski snimak šake ili lobanje može da pokaže znake tipične za postojanje hondroma vilice ili šake. Definitivna dijagnoza se postavlja histopatološkom analizom isečka dobijenog biopsijom ili operativnim lečenjem.
Terapija hondroma vilice je na prvom mestu hirurška. Kod velikih tumora, neophodno je raditi rekonstrukciju delova vilice, nakon operacije.

Neuroblastom je tumor koji počinje u prvobitnim nervnim ćelijama koje se nalaze u embrionu ili fetusu. Termin neuro se odnosi na poreklo od nervnih ćelija, a blastom se odnosi na ćelije u razvoju ili nezrele ćelije. Ova vrsta tumora ce sreće kod odojčadi i male dece, retko se nalazi kod dece starije od 10 godina.
Neuroblastom se može javiti u nekoliko delova tela, najčešće u oku i nadbubrežnim žlezdama, čije ćelije imaju slično poreklo. Nešto ređe, neuroblastom se može razviti i u drugim oblastima tela, abdomenu, kičmi, vratu, tamo gde u blizini postoje grupe nervnih ćelija.
Neki oblici neuroblastoma se mogu povući sami od sebe, a neki zahtevaju kompleksno lečenje. Ovo zavisi od više faktora.
Znaci i simptomi neuroblastoma variraju u zavisnosti od dela tela koji je pogođen.
Najčešći oblik neuroblastoma se javlja u stomaku i ima sledeće simptome:
Bol u stomaku
Masa ispod kože koja nije tvrda na dodir
Promene u pražnjenju creva , pojava dijareja
Otoci u nogama
Neuroblastom u grudnom košu može imati sledeće znake i simptome:
Vizing
Bol u grudima
Drugi simptomi i znaci neuroblastoma su:
Čvorić ispod kože
Ispupčene očne jabučice (proptoza), nejednake veličine zenica.
Tamni kolutovi oko očiju
Bol u leđima
Groznica
Neobjašnjiv gubitak težine
Bol u kostima.
Generalno, rak počinje genetskom mutacijom zbog koje ćelije nastavljaju da rastu i razmnožavaju, bez odgovora na signal da prestanu sa deobom. Akumulacijom abnormalnih ćelija nastaje tumor. Nije jasno šta dovodi do genetske mutacije koja uzrokuje pojavu neuroblastoma.
Neuroblastom počinje u neuroblastima, nezrelim nervnim ćelijama fetusa. Kako plod sazreva, neuroblasti se mogu pretvoriti u nervne ćelije koje ulaze u sastav nadbubrežne žlezde. Deca sa porodičnom istorijom javljanja neuroblastoma, češće oboljevaju od neuroblastoma. Pravi uzrok pojave ovog tumora, nije poznat.

Sve ćelije u organizmu rastu i razmnožavaju se da bi zamenile stare i oštećene ćelije. Ovaj rast je strogo kontrolisan i kada se prozvede dovoljan broj ćelija za zamenu starih, normalne ćelije prestaju da se dele. Tumori nastaju kada ovaj proces ima grešku i ćelije nastavljaju da se nekontrolisano umnožavaju. Razlika između benignih i malignih tumora je to što se benigni ne šire na druge telove tela tj. ne metastaziraju, niti napadaju okolna tkiva. Maligni tumori rastu nekontrolisano i napadaju i oštećuju druga tkiva oko njih. šire se i na udaljene delove tela, najčešće putem krvotoka ili preko limfnog sistema.
Najčešći oblik tumora nadbubrežne žlezde je benigni tumor koji se zove nadbubrežni adenom. Ovi tumori uglavnom ne stvaraju tegobe i ne trebaju da se leče. Obično se otkrivaju na CT snimku načinjenom iz nekog drugog razloga. Zato se na drugi način nazivaju “incidentalome”. Najčešći maligni tumori nadbubrežne žlezde su tumori koji su metastazirali krvotokom iz drugih delova tela na nadbubrežnu žlezdu. Nekoliko različitih vrsta tumora može da se proširi na nadbubrežnu žlezdu: melanom, rak pluća ili rak dojke. Nadbubrežne žlezde su četvrtopo redu, najčešće mesto u telu gde tumori metastaziraju, nakon pluća, jetre i kostiju.
Karcinom srži nadbubrežne žlezde se retko sreće. Češći su karcinomi koji nastaju u kori žlezde, i nazivaju se nadbubrežni kortikalni karcinomi. Ovi karcinomi mogu da luče višak steroidnih hormona i zato se nazivaju funkcionalni, ili da ne luče hormone pa se nazivaju nefunkcionalni. Najčešći karcinom koji se javlja u nadbubrežnoj žlezdi se naziva feohromocitom. Kod dece, maligni tumor nadbubrežne žlezde koji se često sreće se naziva neuroblastom.
Ostale vrste tumora nadbubrežne žlezde se mogu javiti, kao što je limfoma, međutim, ovi slučajevi su retki.